Čovjek bi trebao znati da srce liči na dvorac sa mnogo vrata, na ogledalo koje odražava sve strane i na more u koje se ulijevaju mnoge vode. Slično tome, u srce se ulijevaju različita sjećanja, osjećanja i misli, kako iz zahira (pojavnog) tako i iz batina (skrivenog).
Svakog trena, čovjekov ahlak kao produkt karaktera, ljutnja i snaga mašte, uvode srce iz jednog u drugo stanje. Čovjekov život satkan je od mnoštva misli i sjećanja. Misli najprije prolaze kroz različite forme poput nijjeta, odlučnosti i izražavanja vlastite volje, a onda dobivaju pojavni oblik tako što prelaze u djela. Oblik im daju ljudski organi, šake, ruke, noge… Ti organi čine da naše tijelo djeluje u skladu sa našim mislima i nadahnućima.
Tako nastaju naša djela. Nakon što na takav način nastanu, ovisno o vrsti i karakteristikama misli koje su im prethodile, djela mogu ostaviti dvije vrste posljedica; Može se desiti da zbog misli koje su prerasle u djela, čovjek zasluži tešku kaznu ili da mu se pak otvori kapija rahmeta te da bude obasut nimetima Uzvišenog Allaha. To nas dovodi do zaključka da postoje dvije vrste misli. Jedna vrsta su one misli koje čovjeka navode na zlo, a druga su one koje ga navode na dobro. Jedna od dvije rijeke koje se ulijevaju u ljudsko srce, dolazi od meleka te se naziva ilhamom (nadahnućem), a druga dolazi od prokletog šejtana i naziva se vesvesom.
Ukoliko se čovjek odaziva dobrim mislima te slijedi Šerijat i sunnet, smanjuje se šejtanski utjecaj na njegovo srce pa mu njegove vesvese ne mogu nanijeti veliku štetu. Međutim, ukoliko je srce postalo sklono zlu, ne poštuje Allahove, dž.š., naredbe i čini harame, to je znak da je prokletom šejtanu data prilika da djeluje. Tada vesvese postaju još mnogobrojnije, te tako pokreću našu ljutnju i mržnju. Srce nad kojim prokleti šejtan ima vladavinu jeste srce koje se sjedinilo sa nefsom, dok Allahova, dž.š., pomoć dolazi onom srcu koje se pokornošću približilo Njemu Uzvišenom, pa ono djeluje shodno melekskim nadahnućima.
Melek je posebno Allahovo, dž.š., stvorenje zaduženo da osvijetli put hajra, podstiče na stjecanje znanja i navodi na otkrivanje Istine. Allah, dž.š., je meleke učinio učiteljima ljudskog srca. Imam Gazali, rah., kaže kako se u ljudskom tijelu nalazi tri stotine i šezdeset meleka. A prokleti šejtan je sušta suprotnost od meleka. On naređuje zlo, i onda kada čovjek odluči da učini dobro djelo, on ga prepada raznim vesvesama. Kao posljedicu djelovanja tih vesvesa, Allah, dž.š., na čovjekovo srce spušta osjećaj slabosti, zbog čega on gubi nadu u Allahovu, dž.š., pomoć i uspjeh.
Stoga možemo reći da se čovjekovo srce uvijek nalazi između dvije strane. Sa jedne strane meleki, koji ga podstiču na dobro, a sa druge prokleti šejtan, koji ga obeshrabruje i ulijeva mu beznađe. Abdullah b. Omer, r.a., prenosi sljedeći hadis: “Srce vjernika je između dva prsta Milostivog.” Allah, dž.š., je čist od posjedovanja krvi, mesa, kostiju ili bilo kakvih drugih ograničenja. Prsti se u prethodnom časnom hadisu, navode kao simbol pokretljivosti, mijenjanja stanja iz jednog u drugo. Uzvišeni Allah mijenja stanje Svog roba shodno njegovim djelima.
Ukoliko rob živi u skladu sa naredbama Uzvišenog Allaha, naprimjer; ukoliko svoje strasti zadovoljava u okvirima braka te tako čuva svoju čast, ili ukoliko pravedno izražava i ljutnju i samilost, onda su kod takvog roba nefsanske snage slabe. Njegovo srce je zauzeto zikrom Allaha, dž.š. Ali, ukoliko rob slijedi nefsanske želje, i ako ljubav prema dunjaluku zavlada njegovim srcem, onda prokleti šejtan ima priliku da ubacuje vesvese u takvo srce. U tom ratu između vojske meleka i šejtana, pobjeda ovisi o putu koji rob izabere, o strani za koju on izabere da se bori.
Časopis Semerkand, br. 100, Sohbet
