Imam Gazali, k.s., je s jedne strane ukazivao na ispravan put tadašnjim vladarima, dajući im savjete i preporuke, a s druge strane, posredstvom učenika koje je odgojio, posredstvom svojih djelā neprocjenjive vrijednosti i vazova koje je držao narodu, borio se protiv zabludjelih grupacija.
Zahvaljujući njegovim djelima u kojima je Časni Kur'an i Sunnet objasnio na razumu i srcu najprikladniji način, ime Imama Gazalija, k.s., poštuje se i danas, isto kao što se poštovalo i u njegovo vrijeme. Historijska istraživanja utvrdila su da je Imam Gazali, k.s., napisao 457 djela. Međutim, iz razloga što je većina tih djela uništena tokom mongolske invazije, samo 75 djela je sačuvano do današnjih dana. Djela Imama Gazalija, k.s., koja se danas čitaju na svim jezicima svijeta, postala su predmet zanimanja čak i zapadnjačkih istraživača.
Nakon što je Imam Gazali, k.s., preselio na Ahiret, učenici koji su prvi ušli u njegovu sobu, zatekli su pored njega papir na kojem su bili ispisani sljedeći stihovi:
„Mojim dostovima koji me ugledaju mrtva i za mnom zaplaču,
mojoj braći u vjeri koja zbog mene tugu osjete, ovako poručujem:
‘Ni slučajno ne mislite da sam uistinu umro,
Zaklinjem vas Allahom, kada vidite moje stanje, ne recite da je to smrt!’
Tražite milost za mene, pa da je i vi zavrijedite.
Mi smo otišli, sada ste vi na redu.
Moje posljednje riječi vama su Allahov selam,
Šta drugo sem Allahova selama ostaje za reći?'“
Seldžučka država je, nakon preseljenja sultana Melikšaha (1055-1092), postala scena političke krize i borbi za prevlast. Taj period općeg haosa dijelom je prevaziđen pomoću mjera koje je preduzeo sultan Sendžer nakon što je došao na seldžučko prijestolje. On će za svoje šezdesetogodišnje vladavine uložiti sav trud kako bi Državu ponovo doveo u stanje nekadašnje moći.
Sultan Sendžer privukao je pažnju odlučnim i pronicljivim načinom vladavine, ali također i poštovanjem i poniznošću koje je ukazivao učenjacima. Medresa Nizamija čije je temelje sagradio uzevši snagu iz dova i savjeta tadašnjeg velikog vezira, jednog od Plemenitih prvaka, Ebu Alija Farmedija, k.s., bila je posrednik u odgoju velikih alima u tadašnjoj Seldžučkoj državi.
Ebu Ali Farmedi, k.s., veliki vezir sultana Sendžera koji je uvijek imao pristup pun poštovanja kada su u pitanju znanje i učenjaci, imao je dva miljenika među učenicima, dva učenika kojima je pridavao posebnu pažnju. Bili su to Hadže Jusuf Hamedani i Imam Gazali.
Zahvaljujući toj dvojici halifa, proširilo se Farmedijevo, k.s., shvatanje tesavvufa, zasnovano na Kur'anu i Sunnetu. Dok je Hadže Jusuf, zasnovavši tekiju u gradu Mervu i odlazeći na putovanja zarad iršada, ispunjavao duhovni emanet koji je preuzeo od svoga šejha Ebu Alija Farmedija, k.s., Imam Gazali, k.s., je više činio hizmet kroz djela koja je pisao. Filozofski tokovi koji su nastojali udaljiti tesavvuf od Časnog Kur'ana i Sunneta, te ga odvojiti od zahirskog (pojavno) znanja, nisu se uspjeli održati pred iršadom te dvojice velikana.
Dokaz islama
Ime Imama Gazalija, k.s., velikana koji je duboko utjecao na svjetsku historiju misli, bilo je Muhammed. Budući da je rođen u kasabi zvanoj Gazal, kasabi koja je bila vezana za horasanski grad Tus, postao je poznat po nadimku Gazali. Rodio se 1058. godine. Osnovno obrazovanje završio je u Tusu i Džurdžanu, a mladalačku dob proveo je u gradu Nišaburu, u medresi Nizamiji, gdje je postigao veliki stepen zahirskog znanja. Imam Gazali, k.s., privlačio je pažnju svojim velikim znanjem i kapacitetom, te ga je seldžučki vezir Nizamu ‘l-Mulk pozvao u tadašnju centralnu medresu u Bagdadu. Na medžlisima znanja, zasnovanim na inicijativu Vezira, okupljena ulema ostajala je zadivljena dubinom njegovog znanja i vještinom objašnjavanja teško objašnjivih i suptilinih pitanja.
Imam Gazali, k.s., branio je stav ehl-i sunneta spram filozofa koji su islam tumačili kroz grčku filozofiju, i Batinija koji su odvajali Časni Kur'an od Sunneta, tumačeći ajete po svome nahođenju. Imam Gazali, k.s., koji je uz razumu najprihvatljivije dokaze objasnio da zahirska i batinska dimenzija islama čine jednu nerazdvojivu cjelinu, nazvan je nadimkom „Hudždžetu ‘l-islam“ (dokaz islama). Historijski izvori bilježe da je veliki imam izazivao ogromno interesovanje ljudi, te da je za ćursom bagdadske medrese držao vazove koje je znalo slušati čak 30000 ljudi. Imam Gazali, k.s., je s jedne strane ukazivao na ispravan put tadašnjim vladarima, dajući im savjete i preporuke, a s druge strane, posredstvom učenika koje je odgojio, posredstvom svojih djelā neprocjenjive vrijednosti i vazova koje je držao narodu, borio se protiv zabludjelih grupacija. Nakon što je Nizamu ‘l-Mulk uvidio njegovu stručnost i trud, 1091. godine ga postavlja na poziciju muderisa medrese Nizamije.
Život u traganju za istinom
Za vrijeme dok je držao predavanja u Bagdadu, Imam Gazali, k.s., odgojio je istaknute učenjake poput Muhammeda bin Eseda et-Tusija, Ebu Mansura Muhammeda, Ebu Abdullaha el-Husejnija, neka je Allahov, dž.š., rahmet na sve njih. U periodu kada je dostigao sami vrhunac u pogledu zahirskog znanja, Imam Gazali, k.s., primjećuje da nije u stanju da u punom smislu ispunjava ono što mu naučeno znanje nalaže, te se pod vodstvom Ebu Alija Farmedija, k.s., okreće tesavvufu. Budući da je u potpunosti vladao znanjem o Časnom Kur'anu i Sunnetu, uz iršad Farmedija, k.s., za kratko vrijeme ostvaruje veliki napredak. Taj veliki učenjak koji je tesavvuf smatrao i opisivao kao krajnju tačku, ostavio duboke tragove na polju vjerskih nauka i postao izvor fejza muslimanima za sva vremena.
Imam Gazali, k.s., je jedan od najljepših primjera o tome kako iskreno traganje za hakikatom rezultira božanskim fejzom i počastima. Dok su ga smatrali najvećim autoritetom svoga vremena u zahirskom znanju, Imam Gazali, k.s., svodi račun sa samim sobom i brine se da u svojoj nutrini neće moći ispuniti hak znanja koje nosi, zbog čega se okreće tesavvufu. Početak svoje muhasebe (samoobračun) opisao je sljedećim riječima:
„Jednog dana sam rekao sām sebi: ‘Zar moj cilj nije otkrivanje istinskoga lica svega? Budući da jeste, najprije moram započeti sa otkrivanjem i spoznajom istinskoga lica i cilja nauke, odnosno znanja.'“
Kako bi obavio dužnost hadždža, 1095. godine je napustio funkciju muderisa. U povratku je neko vrijeme boravio u Šamu i Tusu. Ni tu nije prestajao pisati i drugima govoriti o istini. Imam Gazali, k.s., je na najjasniji način objasnio hakikat znanja i pokazao njegovu suštinu vlastitim primjerom kroz najljepša stanja, a nikada se nije upuštao u rasprave i prepirke.
Pismo sultanu Sendžeru
Neprijatelji tvrđave ehl-i sunneta, Imama Gazalija, k.s., protivnika filozofije i svake vrste novotarije, i oni koji su osjećali ljubomoru i zavist spram visokog stepena znanja koji je postigao, napisali su pismo seldžučkom vladaru, sultanu Sendžeru. U pismu su tvrdili da se Imam Gazali, k.s., protivi Imam-i Azamu i da nastoji srušiti hanefijski mezheb.
Obzirom da je Sultan Sendžer bio vrlo osjetljiv po pitanju poštovanja učenjaka, pozvao je Imama Gazalija, k.s., u svoj vojni kamp, kako bi saznao istinu. I Imam Gazali, k.s., je također, preko svojih izaslanika, poslao pismo sultanu Sendžeru. U pismu je pisalo sljedeće:
„Spram onoga što će Uzvišeni Hakk podariti čovjeku na Ahiretu, cijeli ovaj svijet je ništavan poput obične cigle. Sve oblasti na Zemlji i svi vilajeti su poput prašine i zemlje na toj cigli. Kakvu vrijednost mogu imati prašina, zemlja i cigla? Pored vječnog carstva i vječne sreće, kakva je vrijednost stogodišnjeg života, pa da se čovjek njemu raduje i njime uznosi!
Traži visine, ne daj se zavarti bilo čime drugim sem carstva koje ti može podariti samo Uzvišeni Allah. Iako je za sve ostale teško dostići to vječno carstvo, to je tebi lahko. Jer, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ‘Jedan dan pravedne vladavine, vrjedniji je od šezdeset godina ibadeta.‘
Budući da je tebi Allah, dž.š., podario priliku da u jednom danu zaradiš ono što drugi zarade za 60 godina, onda za tebe nema bolje prilike od te. Mi smo danas došli u takvo stanje, da je, ne jedan dan, već jedan sat, pravedne vladavine vrjedniji od 60 godina činjenja ibadeta.
Bezvrijednost ovog svijeta je jasna i očita. Velikani su kazali: ‘Da je dunjaluk ibrik od zlata, a Ahiret ibrik od zemlje, onaj ko je pametan ostavio bi prolazni zlatni ibrik i uzeo bi vječni ibrik od zemlje. A znamo da je dunjaluk poput bezvrijednog zemljanog ibrika, a Ahiret poput zlatnog ibrika koji se nikada ne može razbiti… Prema tome, kako se može smatrati pametnim onaj ko to vidi, a prigrli dunjaluk?’ Dobro razmislite o tom primjeru i uvijek ga imajte na umu.
Vi me pozivate sebi, a ja sam prije dvanaest godina dao obećanje koje održavam. To obećanje podrazumijeva da neću otići niti jednom vladaru i da neću prihvatiti nikakav poklon, te da ću se kloniti rasprave. Zbog toga su vladari koji su me do sada pozivali smatrali da se protivim državi. A za Vas sam činio hajr-dovu. Ukoliko uprkos svemu naređujete da dođem, doći ću, jer znam da se moram pokoriti Vašoj naredbi! Vesselam!“
Istinski vlasnik prijestolja
Sultan Sendžer je saznao da se Imam Gazali, k.s., nalazi vrlo blizu njegovog vojnog kampa, u gradu Mešhedu, pa je poželio da lično ode kako bi se vidio sa njim, međutim, nije smatrao prikladnim da ostavi vojsku bez komandanta. Stoga je ponovo poslao izaslanike Imamu Gazaliju, k.s., i poručio mu da ipak treba doći u vojni kamp, kako bi otklonili sve potvore o njemu. Imam Gazali, k.s., se pokori fermanu i dođe kod sultana Sendžera. Sultanu i svima prisutnima detaljno je objasnio mjesto Imam-i Azama Ebu Hanife, rah., u fikhskoj nauci, te je na taj način odgovorio na sve potvore. Nakon što je saslušao riječi tog velikog evlije, sultan Sendžer reče:
„Vrijedilo bi sakupiti sve alime Iraka i Horasana da čuju Vaše tvrdnje o Imam-i Azamu, rah.“ Zatim sultan zatraži od Imama Gazalija da sjedne na prijestolje.
Na insistiranje vladara, Imam Gazali, k.s., sjede na prijestolje i posavjetova sultana Sendžera.
Na poziv Nizamu ‘l-Mulkovog sina Fahrul-Mulka, Imam Gazali, k.s., je nastavio držati predavanja u medresi Nizamiji u Nišaburu. Dvije godine prije preseljenja na Ahiret, vratio se u svoj rodni kraj, u grad Tus, gdje je 1111. godine okončao život posvećen iršadu i hizmetu. Neka mu se Uzvišeni Allah smiluje i neka nama podari njegov šefa'at.
Časopis Semerkand, br. 116, Islamski velikani
