Nedavno sam na jednoj društvenoj mreži pogledao video u kojem jedan naš brat vjernik, „intelektualac“, priča o jednom zapadnjačkom filozofu, kao da govori o nekom od Allahovih, dž.š., dostova. Govori sa divljenjem, uz pretjerano poštovanje… Jer, upravo takvo ponašanje je danas šik, to je stav koji donosi prestiž i slavu! Nažalost, za muslimane poput njega, iman ide na jednu stranu, a poslovi, stavovi i znanje, na drugu stranu.
Neki ljudi, nakon što se malo obrazuju, zadobiju neku poziciju i steknu ugled kod ljudi, izlaze iz vjere kao što strijela izlazi iz luka. Oni koji su nekada bili žrtve zapadnjačkog zuluma, danas upravo Zapad uzimaju za mjerilo svega, pa čak i vlastite vjere. Mnogo je takvih primjera, počevši od onih koji predaje iz Časnog Kur'ana, neuzubillah, smatraju „bajkama“, do onih koji negiraju časne hadise oslanjajući se na izvore zapadnjačkih orijentalista…
Međutim, zar nama Uzvišeni Gospodar ne govori šta će se desiti ukoliko se udaljimo od Istine i onih koji su na Istini, te ukoliko za prijatelje uzmemo zabludu i one koji su na zabludi? On Uzvišeni nas jasno upozorava: „Bolnu patnju navijesti licemjerima, koji prijateljuju sa nevjernicima, a ne s vjernicima! Zar kod njih traže snagu, a sva snaga pripada samo Allahu?“ (Nisa’, 138-139)
Do prije posljednjih pedeset godina, muslimani su na Zapad gledali sa potajnim simpatijama. Razmišljali su na način: „Ljudi rade, kod njiih je znanje, pri njima je lijep ahlak.“ Takvim ispraznim riječima nastojali su po svakom pitanju hvaliti Zapad. Većina toga nije ništa drugo doli naivnih tvrdnji bez ikakvog poznavanja istinske slike Zapada.
No, u posljenjih pedeset godina, stvari su se promijenile. Djeca velikih porodica koje su sa sela došle u velike gradove, obrazovala su se i stekla univerzitetske diplome. Tako su neki muškarci postali racionalisti, a žene feministkinje. Svi oni su sebi za zadatak uzeli hvaljenje Zapada, Zapadnjaka i svega zapadnjačkog, svim svojim bićem. Ukratko, kompleks manje vrijednosti u odnosu na Zapad, prešao je sa otvorenih promotora Zapada i na vjernike.
Jezikom Zapada
Zajedno sa tim kompleksom, gubimo i jezik tevhida. A gubljenje sebi svojstvenog načina izražavanja prva je stepenica ka gubljenju vjere. Jezik tevhida obuhvata različite pojmove. Naša je dužnost da ih naučimo, da proniknemo u njihova značenja, da ih živimo i da doprinesemo tome da ih i drugi žive. Stoga, umjesto korištenja zapadnjačkih termina, za svaku riječ za koju imamo svoj termin, trebamo upravo njega upotrebljavati.
Mi vrlo dobro znamo da je prvi korak ka odobravanju zapadnjačog načina života i njihovih nastranosti, korištenje i smatranje vrjednijom njihove terminologije. Jer, svaki pojam nosi određeni značaj, onaj ko gubi vlastite pojmove gubi i značaj.
Naš suštinski poraz od Zapada nije se desio na ratnom polju, već upravo u prihvatanju i usvajanju zapadnjačkih termina, te shodno tome i njihovih vrijednosti, načina razmišljanja i ahlaka. Takvo stanje ogleda se u svakojakim zabludama onih koji danas tvrde da su vjernici, počevši od odijevanja pa nadalje… Ukratko, šta god da nam učine Zapad i oni koji su na zabludi, ukoliko odbijamo njihove pojmove, onda odbijamo i njihovu vjeru. A to je ustvari istinski otpor.
Blistave klišee koje svakih desetak godina Zapad izmisli, najprije usvajaju oni koji se čine naizgled pobožnim. S tim smo počeli još u posljednjim godinama vladavine Osmanlija, usvajajući i pridajući važnost terminima poput „civilizacija, nauka, pirodne nauke, filozofija, napredak, demokratija, ravnopravnost…“ Nažalost, upravo oni koji su naizgled „konzervativni“ najviše upotrebljavaju zapadnjačke termine.
Još jedna slična zabluda, desila se 1990-tih godina, što je kasnije postalo i vrlo moderno, a to je proglašavanje „stoljeća nauke i tehnologije“. Napravila se takva atmosfera u kojoj se čini kao da čovječanstvo do tada ništa nije znalo, pa je odjednom, zahvaljujući „naučnoj tehnologiji“ došlo do procvata znanja. Sada je postalo sasvim normalno i uobičajeno da se u svakom govoru, radu, članku, novinskom tekstu, predavanju, spominje termin „vrijeme nauke“. Nažalost, mi pogrešno i prevodimo taj termin. Ono što mi prevodimo kao vrijeme nauke (information age), ustvari i nije vrijeme nauke, već „vrijeme informacija“.
Koja je razlika? Nauka je čvrst i pouzdan rezultat određenog promišljanja i istraživanja. A informacija, ili saznanje, jeste rezultat čija relevantnost nije utvrđena i rezultat nečega u šta nije uložen naročit trud, a došao je do nas u vidu određenog podatka. Nauka je duboka, a informacija površna. Nauka je hrana promišljanja. A informacija je hrana nauke.
Dakle, „riznica nauke“ je sasvim druga stvar u odnosu na „riznicu informacija“. Ono što smo mi učinili jeste da smo vlastite riječi, vlastite nauke, baš kao i vlastite autoritete, zapostavili i odbacili.
Počevši od devedesetih godina, godina kada je internet postao rasprostranjen, počevši od Zapada, cijeli svijet je obuzeo veliki potop informacija. Ljudi su počeli, bez ikakve potrebe da vide i upoznaju jedni druge, te bez potrebe da se pomjere sa svoga mjesta, dolaziti do silnih informacija. Taj elektronski tok koji je na početku bio ograničen internetom, uz pojavu društvenih mreža i pametnih telefona, dostigao je divovske razmjere. Danas, na svakom mjestu svijeta, ljudi mogu ostvariti kontakt jedni sa drugima, a da se pri tome ne moraju susresti licem u lice, štaviše, ne moraju koristiti ni svoja istinska imena.
Ima onih koji to komentarišu na način „Vidite kako se ljudi danas međusobno lijepo povezuju.“ No, stanje uopšte nije takvo. Osvrnimo se na ono što je 1992. godine, američki senator rekao o internetu i tehnologiji informacija, koji su se razvili u okviru obavještajnih službi SAD-a: „Zahvaljujući internetu, sada ćemo moći bez velikih troškova, sakupiti informacije iz cijelog svijeta. Neće više biti potrebe da ljude prate špijuni niti da se prisluškuju njihovi telefonski razgovori. Ljudi će nam svojevoljno prosljeđivati informacije o sebi.“
Tehnologija krađe
Skandali koji se dešavaju u posljednjih pet godina, ukazuju nam na to da se informacije o ljudima neprestano prosljeđuju zapadnjačkim obavještajnim službama, što preko mobilnih telefona, što preko kompjutera, tableta, pa čak i televizora. Internetski programi, navigacije, programi društvenih mreža, pa čak i virtuelne igrice, iz nekog razloga, kreirani su uz neka „pozadinska vrata“. Sve to jesu protoci koji bez našeg znanja, sve što činimo na svojim telefonima, prosljeđuju obavještajnim službama. Preko skandala sa Wikileaksom, Edwardom Snowdenom, Cambridge Analyticom i Facebook skandalima, shvatili smo da je to polje doseglo vrlo ozbiljne razmjere. Kao i u svakoj novoj nauci i tehnologiji, vidjeli smo da upravo Zapad pravi zamke i vara ljude. Prvi koji su u historiji čovječanstva uspjeli ući u privatnost svakog čovjeka jesu Zapadnjaci, Rusi i Kinezi.
Međutim, naravno da Zapad nije jedini krivac u svemu tome. Južnokorejski, tajlandski, kineski i ruski proizvodi isto tako nisu proizvodi koji nas oslobađaju, vežu jedne za druge i otvaraju nam demokratsko polje djelovanja, već naprotiv, i oni nas varaju, ulaze svakog trena u polje naše privatnosti i pohranjuju ono što u njemu nađu, te prate kuda se krećemo. To su proizvodi koji takvo nešto omogućuju službama država koje ih proizvode. A mi nismo ni upoznati s time da smo sebe vlastitim novcem učinili robovima! No oni među nama koji i dalje tu nauku i tehnologiju smatraju nečim što je „mubarek“ i „čudo“, nastavljuju tu istinu koja im stoji pred očima, posmatrati kao nebitan problem.
Mislim da ste sada shvatili zbog čega su toliki programi i igrice besplatni. Oni koji nam svoju tehnologiju nude bez ikakve naplate, ustvari su oni koji ulaze u naše domove i naš prostor privatnosti kako bi nas opljačkali. U svakom pogledu, nevjernici nam nikada ništa neće dati besplatno. Ukoliko i daju, zasigurno nešto drugo uzimaju zauzvrat u mnogo većoj mjeri. Zašto? Zato što nevjernici imaju za cilj da pod svaku cijenu nešto uzmu. Zato što jedino oni koji vjeruju u Allaha, dž.š., i u Sudnji dan mogu dati nešto, a da pri tome ne očekuju ništa zauzvrat. Nevjernik nikada ne može biti velikodušan. Ono što oni daju i uzimaju zasniva se na nefsanskim interesima, a ne na Istini i hajru. Jer, oni ne znaju šta je to Istina i šta je hajr. Upravo zbog toga i jesu nevjernici. U svojim obračunima, knjigama, filozofiji, politici, trgovini, nauci, tehnologiji i umjetnosti, uvijek postupaju vodeći se nefsom. Nevjernik zarad vlastite koristi, ne poznaje granice zabranjenog, granice istine i pravde, već sve kroji shodno mjerilima svoga nefsa. Dakle, jedino mjerilo nevjernika je nefs. Nefs je ono čemu se on klanja. Pa zar i na tako sitnom primjeru, ne uviđamo razliku između imana i kufra?
Istina o nauci i medijima
Možemo zaključiti da ono što danas nazivaju „stoljećem nauke“ nema veze niti sa naukom niti sa znanjem. Taj termin se koristi kao novo sredstvo eksploatacije. Osnovna metoda Zapada u svakom poslu je sljedeća: Oni lopovluku, manipulaciji, varanju i beskrupuloznosti daju lijepe nazive koje će svi prihvatiti. Prisjetimo se kako se zvala operacija okupacije Iraka od strane SAD-a: „Operacija spašavanja Iraka“. Oni koji nisu svjesni njihove dvoličnosti, odmah usvajaju te pojmove i počinju ih na sve strane širiti. Baš onako kako to kod nas čine ljubitelji Zapada i naizgled pobožni vjernici…
Prema tome, istinska moć Zapada nije u novcu, tehnologiji, oružju niti vojsci. Njihova istinska moć je u jeziku, u sposobnosti da neistinu predstave istinom. Prema tome, ukoliko je Zapad izumio neki novi termin, vrlo je visoka mogućnost da se radi o varki. Štaviše, ukoliko razmislimo o suprotnom terminu, odmah možemo uočiti zlo koje se iza njega krije. Ukoliko Zapad širi određeni termin, to je znak da će proširiti i upotrebu neke političko-trgovačke metode ili nekog proizvoda putem kojeg će vršiti eksploataciju. Naprimjer, ukoliko se spominje „vrijeme informacija“, to je znak da će nas pljačkati preko informacija. Dakle to što oni nazivaju „informacijom“, ne odnosi se na naše sakupljanje informacija, već na informacije koje ćemo mi njima pružiti. Navedimo još jedan primjer. Recimo, ukoliko se počeo učestalo koristiti termin „zaštita okoliša“, to je znak da će nam ta njihova ekologija doći glave.
Dakle, Zapad već dva stoljeća neprestano razvija nove metode iskorištavanja ljudi preko novih termina koje smišlja. Kako bi ostvario taj cilj, koristi dva sredstva: nauku i medije. U biti, oba su vezana za isti izvor, oba su polja iste moći. Oba su, ustvari, istinska polja zapadnjačkih operacija. Zbog toga što mogu u okviru ta dva polja raditi šta žele, svi ih posmatraju kao „nevine“, „prirodne“ i „uzvišene“. Sistem školstva, mediji i stručnjaci neprestano hvale te dvije svetosti. Ono što time čine jeste da jednoj zabludi dodaju drugu i time pokreću taj naopaki sistem.
Kada su u pitanju mediji i nauka, postoji jedan lanac neistine. Naprimjer, mediji se prikazuju kao nedodirljivi. Zašto? Jer, mediji su navodno četvrta sila demokratije. Isto je i kada je u pitanju nauka. I nauka je poput medija jedna nedodirljiva istina koja se prihvata kao neka sveta vjera. Niko ne smije protiv nje govoriti. A s druge strane, upravo su lobiji ti koji finansiraju istraživanja, razvoj tehnologije i univerzitete. Ti lobiji finansiraju nauku kako bi izumila nove metode i proizvode eksploatacije. Sile koje upravljaju partijama i sile koje upravljaju naukama i medijima su iste. Obje su vezane za iste finansijske izvore. Postoji jedna engleska izreka koja kaže: „Money talks“, dakle, „Novac govori“ ili „Pravo govora ima onaj ko posjeduje novac.“
Stoga, umjesto da neprestano ponavljamo kako je naše vrijeme vrijeme nauke, zapitajmo se prvo sljedeće: Ukoliko čovjek ode na mjesec, a ne dođe sebi, kakva je vrijednost toga? Čemu služi čovjek koji zna šta se dešava na drugoj strani svijeta, a ne zna šta se sa njim samim dešava? Kakve koristi ima čovjek koji se suočava sa ljudima koji imaju lažna imena, a nikada se nije suočio sa samim sobom?
