Čovjek je biće koje se može prepustiti tugovanju razmišljajući: “Zašto moje oči nisu plave?”, ali isto tako može i da se raduje razmišljajući: “Hvala Allahu pa moje oči vide!” Ta razlika odraz je našeg stanja, da li smo od robova koji su zahvalni ili ne. Čak i osoba koja je slijepa, ukoliko je zahvalna, razmišlja na način: “Hvala Allahu pa nisam nepokretan!” Ono što definiše našu zahvalnost nije mnoštvo blagodati i imetka već je to naša sposobnost da budemo svjesni onoga što posjedujemo. Tako je i u braku. Ukoliko smo manjkavi po pitanju zahvalnosti, onda ne vidimo mnoge pozitivne strane našeg supružnika već neprestano uočavamo njegove mahane, pa čak i ako su male. Međutim, osoba koja je zahvalna, prelazi preko sitnih grešaka svoga supružnika i sretna je što joj on ne pričinjava nikakve veće poteškoće. Na taj način, lijepe i pozitivne osobine supružnika ne ostaju iza sjene njegovih nedostataka već sjaje punim sjajem i osvjetljavaju porodično gnijezdo.
POZITIVNO POREĐENJE
Poređenje je jedan od negativnih oblika ponašanja u braku. Porediti svoj brak sa tuđim i smatrati ga lošijim, porediti svog supružnika sa tuđim i smatrati ga manje pažljivim, neki su od primjera poređenja čije su posljedice negativne. Ipak, poređenje ne mora uvijek prouzrokovati negativne posljedice, jer ukoliko tuđi brak posmatramo uz uzimanje pouke i uz zahvalnost, svakako da će to poređenje doprinijeti nastanku pozitivnih emocija vezanih za naš brak. Štaviše, Allahov Poslanik, s.a.v.s., preporučio nam je da u pogledu dunjalučkih blagodati gledamo u one koji su ispod nas kako bi se povećala naša zahvalnost, a u pogledu ibadeta i lijepog ahlaka, da posmatramo one koji su iznad nas kako bismo sebe preispitali i popravili.
ZAHVALNOST NA DOBRU
Ma koliko se trudili da posmatramo stvari kroz prizmu zahvalnosti, poređenje čini da uočimo i dobre i negativne strane našeg braka. Na nama je da usmjerimo svoju pažnju na ono što je dobro i lijepo, a da se strpimo na onom što nije. U protivnom, bili bismo nezahvalni na blagodatima koje imamo, a to je stanje od kojeg se svi trebamo utjecati Uzvišenom Allahu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Onome ko se strpi na ružnom ahlaku svoje supruge, Uzvišeni Allah će podariti sevape Ejjuba, a.s., koji se strpio na mukama koje su ga snašle.” (Busiri, Ithafu’l-Hijereti’l- Mehere, 2/299) U drugom hadisu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Neka muškarac koji je vjernik ne mrzi svoju suprugu jer ako mu se ne sviđa neka njena osobina, neka druga će mu se svidjeti.” (Muslim, Rada, 61) Ukoliko, na ovome svijetu gdje niko nije savršen, neprestano razmišljamo o nedostacima našeg supružnika, onda je problem vjerovatno u nama. Ako osoba ne ide u krajnost i ne pokazuje simptome bolesnog stanja, onda je neispravno smatrati je nepodnošljivom. Takvim stavom remetimo pravo naše djece, a kasnije i društva. Lijepe stvari poput ljubavi, poštovanja, sreće i mira preslikavaju se na našu djecu, a iz našeg doma na zajednicu u kojoj živimo.
NEMOJ KRITI DOBRO KOJE VIDIŠ KOD SVOGA SUPRUŽNIKA
Prema islamskom ahlaku, vjernik se treba zahvaliti onome ko mu učini neko dobro. Allahov Poslanik, s.a.v.s., uči nas tome: “Neka čovjek onome ko ga počasti uzvrati u skladu sa svojim mogućnostima. Ako ne može, neka pohvali onog ko ga je počastio, jer onaj ko pohvali (učinjeno dobro), ispunio je dužnost zahvale. A onaj ko sakrije dobro, postupio je nezahvalno.” (Ebu Davud, Edeb, 11) Takvo postupanje ima još veću važnost kada je u pitanju brak.
Povrh svega, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je u jednom hadisu obznanio da Allah, dž.š., neće pogledati u lice žene koja je nezahvalna svome suprugu. (Nesai, es-Sunenu’l-kubra, 354) Nesumnjivo, isto važi i za muškarca koji je nezahvalan na trudu, iskrenom nijjetu i dobročinstvu koje mu učini njegova supruga. (Hadislerle Islam, Diyanet Işleri Başkanlığı, Cilt 2, str. 76-77)
Časopis Semerkand, br. 106, Brak
