Rob se treba kloniti svakog grijeha, kako malog tako i velikog. Nakon učinjenog malog grijeha potrebno je učiniti sve kako se on ne bi pretvorio u veliki grijeh. Ono što čini da mali grijeh preraste u veliki jeste sljedeće:
- ustrajnost u griješenju
- smatranje malog grijeha nebitnim i dozvoljenim
- javno govorenje o grijehu, te tako davanje lošeg primjera drugima
- nepridavanje važnosti grijehu i odlaganje pokajanja, iako je Allah, dž.š., pokrio grijeh i dao robu određeno vrijeme da se pokaje za njega
- ukoliko je onaj ko učini mali grijeh alim ili neko cijenjen u džematu, onda to čini njegov grijeh velikim.
Sve nedaće koje čovjeku dolaze s grijehom potječu od nedostatka znanja. Prema tome, važnost znanja je velika. Veliki alim među hanefijskim fakihima, Ibn Abidin, rah., je rekao:
„Znaj da se znanje dijeli na farz-i ajn i farz-i kifaje. Znanje koje je farz-i ajn je znanje koje je svakoj osobi neophodno kako bi mogla praktikovati vjeru. A znanje koje je farz-i kifaje je ono znanje koje osoba dodatno stječe kako bi bila od koristi drugima. Znati propise namaza je farz-i ajn, dok je znanje koje je potrebno imamu kako bi predvodio namaz u džamiji, farz-i kifaje. Svakom vjerniku i vjernici je farz-i ajn steći znanje o abdestu, namazu i gusulu. Isto tako, svi vjernici su dužni poznavati i akaidske propise kao i uslove za ispravnost imana.“
Nema sumnje u to da je i stjecanje znanja o ihlasu (iskrenost) farz. Ispravnost djela vezana je upravo za to. Ihlas znači ne miješati zadovoljstvo ljudi u nijet traženja zadovoljstva Uzvišenog Hakka. Rob treba sve ibadete izvršavati radi Allaha, dž.š., cilj je Njegovo zadovoljstvo. Ukoliko se pak nada nekoj koristi od ljudi ili ukoliko se u njegove ibadete, iz tome sličnih razloga, umiješa rijaluk (pretvaranje), onda nestaje iskrenosti.
Šejh-Fethullah Verkanisi, k.s., spominje ihlas u samoj definiciji tesavvufa, pa kaže: „Tesavvuf je put stjecanja muhabbeta prema Allaha, dž.š., kako bi se postigao ihlas.“
Kako je moguće da čovjek koji je vezom aška i muhabbeta vezan za Uzvišenog Allaha istovremeno obavlja ibadete i biva nepokoran? Naprimjer, kako je moguće da obavlja hadž, a s druge strane propušta namaze?
Moramo biti sitničavi kada je u pitanju namaz, kako prema sebi tako i prema svojim porodicama. Ukoliko propuštamo namaze u svojoj kući, na poslu ili pred svojom djecom i porodicom, koje nas to djelo može spasiti?!
Prema tome, o ti koji si glava porodice! Ukoliko tvoja hanuma propušta namaze, i ti ćeš snositi posljedice. Ukoliko tvoja kći i tvoj sin ne ustaju na sabah-namaz, ti ćeš biti pitan. Ne smiješ reći: „Neka ne prekida san, valja mu ujutro u školu.“ Uzvišeni Allah ti naređuje da ga probudiš. Da li je tvoja samilost prema tvojoj djeci veća od milosti Allaha, dž.š., prema Svojim robovima?!
Neke od stvari koje treba znati i na koje treba obratiti pažnju svaki musliman su sljedeće: Zavist i samoljublje uništavaju sevape kao što vatra uništava suho drvlje. Kako bi se spasio toga, čovjek treba nastojati da usvoji lijep ahlak. Rob, kada ide u kupovinu, treba znati koje su to dozvoljene i nedozvoljene namirnice, zatim, treba znati propise o braku, razvodu braka i druge propise koji su mu u datom trenutku potrebni. To su ozbiljne teme. Također, vrlo je bitno da musliman nauči koje su to riječi koje ga mogu izvesti iz imana i odvesti u nevjerstvo.
Trebamo biti svjesni da je srce tvrđava, a da su grijesi poput dušmana koji je žele okupirati. Dužnost svih nas je da naučimo šta sve spada u grijeh i da se čuvamo šejtanskih vesvesa, kako bismo spriječili njihov ulazak u našu tvrđavu.
Časopis Semerkand, br. 113, Sohbet
