Čovjek, po svojoj prirodi, uvijek gleda one koji su iznad njega i želi biti kao oni. Dakle, njegove oči su usmjerene u visine. Iz tog razloga kod njega se mogu pojaviti dva stanja koja su potpuna suprotnost jedno drugom, poput plusa i minusa, a to su pozitivna ljubomora i zavist. Jedno biva uzrokom dobra, a drugo uzrokom zla. Pozitivna ljubomora je stanje kada osoba osjeća divljenje spram duhovnih ili materijalnih postignuća druge osobe te želi to isto za sebe, a da pri tome ne želi da ta osoba izgubi ono što posjeduje. S druge strane, zavist je stanje kada osoba želi da onaj drugi ostane bez određene blagodati i da ta blagodat bude data njoj, ili ne može podnijeti da taj neko kome zavidi dobije određenu blagodat te želi da bude lišen iste.
Natjecanje u dobru
U našoj svetoj Knjizi, Časnom Kur’anu, postoji nekolicina ajeta u kojima se naređuje natjecanje u dobru: “Svako se okreće prema svojoj Kibli, a vi se potrudite da druge, čineći dobra djela, pretečete! Ma gdje bili, Allah će vas sve sabrati– Allah, zaista, sve može.” (El- Bekara, 148) “Oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču.” (Mu’minun, 61) Musliman treba da se, bez zavisti, trudi kako bi i on postigao ahiretrske blagodati koje postiže njegov brat.
Naš Poslanik, s.a.v.s., ovako je rekao:
“U dvije stvari je dozvoljena ljubomora: Allah, dž.š., nekome podari Časni Kur’an i on po njemu danonoćno postupa. A drugome Allah, dž.š., podari imetak a on ga danonoćno udjeljuje.” (Buhari, Muslim)
Imam Buhari, rah., prethodni hadis navodi pod naslovom “Ljubomora po pitanju znanja i mudrosti”, što ukazuje na ciljanu poruku hadisa.
Vrste pozitivne ljubomore
Postoje dvije vrste pozitivne ljubomore. Prva je ona koju čovjek osjeća smatrajući sebe manjkavim u odnosu na onog prema kome gaji tu vrstu emocije te prihvata njegovu vrijednost, iskrenost i velikodušnost. To je stanje ljubomore zbog duhovnih blagodati.
Druga vrsta pozitivne ljubomore očituje se u čovjekovoj želji da i on živi u materijalnom blagostanju kao i njegov brat. To je stanje ljubomore zbog materijalnih blagodati. Prvo stanje je stanje koje je pohvaljeno u ajetima i hadisima. Drugo stanje nije zabranjeno, međutim nije niti poželjno, jer čovjek u tom stanju samo želi dunjalučke blagodati. Poslanik, s.a.v.s., je o pozitivnoj ljubomori rekao sljedeće: “Stanje mog ummeta liči na ove četiri osobe:
- Allah, dž.š., nekome podari imetak i znanje, a on postupa po tom znanju i svoj imetak troši u hajr (dobro).
- nekome podari znanje ali mu ne podari imetak, pa on zbog toga kaže: ‘Gospodaru moj, kada bih ja imao imetka kao što ima taj i taj, ja bih sigurno činio dobročinstva koja on čini.’ Obojica imaju iste sevape.
- nekome podari imetak, a ne podari znanje, pa on svoj imetak troši na mjestima nepokornosti Uzvišenome Allahu.
- nekome Allah, dž.š., ne podari niti znanje niti imetak, a on kaže: ‘Kada bih imao imetka kao taj i taj, i ja bih ga na isti način trošio.’ Njihovi grijesi su jednaki.” (Ibn Madždže, Ahmed b. Hanbel)
Uz to, naš Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Vjernik je ljubomoran, a munafik zavidi.”
Primjer natjecanja u dobru
Najljepše primjere pozitivne ljubomore nesumnjivo pronalazimo u stoljeću sreće, u životima našeg Poslanika, s.a.v.s., i plemenitih ashaba, r.anhum. Omer, r.a., pripovijeda: “Jednog dana, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nam je naredio da udijelimo sadaku. Ja sam tada imao prilično imetka. Sam sebi rekoh: ‘Ako ću ikada prestići Ebu Bekra, r.a., to će biti danas!’, i polovinu svog imetka donesoh Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Allahov Poslanik, s.a.v.s., me upita: ‘Šta si ostavio za svoju porodicu?’ ‘Ostavio sam isto ovoliko koliko sam i donio’, rekoh. Zatim Poslanik, s.a.v.s., upita Ebu Bekra, r.a.: ‘Šta si ostavio za svoju porodicu?’ A Ebu Bekr, r.a., reče: ‘Ostavio sam im Allaha i Njegova Poslanika.’ Nakon što sam čuo odgovor Ebu- Bekra, r.a., pomislih: ‘Nikada, ni u čemu neću moći preteći Ebu Bekra, r.a.’” (Ebu Davud, Tirmizi)
‘Svemu dođe kraj’
Neki čovjek dođe kod Imama Šafije, rah., i zatraži da ga posavjetuje. Imam Šafija, rah., mu reče: “Ne zavidi onome ko ima više para i imetka od tebe. On će umrijeti u čežnji za tim parama i imetkom. Zavidi onima koji imaju više ibadeta i koji su pokorniji od tebe. Ne vrijedi stremiti dunjalučkim blagodatima jer oni koji ih posjeduju svakako će umrijeti.”
Časopis Semerkand, br. 103, Ahlak
