Doc. dr. Almir Fatić
Pojam bid‘at u islamu
Za ispravno razumijevanje islamskog učenja, prvenstveno njegovih temeljnih izvora, Kur’ana i hadisa, neophodno je precizno poznavati terminologiju nekih ključnih termina, pojmova i koncepata na kojima se temelji i razvija islamsko učenje u svoj svojoj cjelovitosti, dinamičnosti i raskošnosti. Jedan od pojmova koga susrećemo unutar islamskog učenja i historije muslimanskog mišljenja jeste pojam bid‘at (novotarija), pojam koji, čini se, nije dovoljno jasno objašnjen ili se, pak, pogrešno interpretira, a katkada se pojavljuju i određeni nesporazumi koji su rezultat upravo nedovoljno jasnog, preciznog i sveobuhvatnog objašnjenja ovog pojma.
Zato ovim tekstom želimo skrenuti pažnju na ovaj nesumnjivo važan pojam u islamu, svakako i u islamskoj teoriji i praksi kod svih muslimanskih naroda, s ciljem da pokušamo dati jedno jasno i konzistentno objašnjenje ovoga pojma, prije svega njegovu definiciju, njegovo spominjanje u osnovnim izvorima islama, zatim vrste bid‘ata te primjere pohvaljene, lijepe novotarije (bid‘a hasene) i pokuđene novotarije (bid‘a sejji’e), naslanjajući se na stavove i mišljenja istaknutih autoriteta i učenjaka našeg ummeta. A uspjeh je samo sa uzvišenim Allahom!
Leksička i terminološka definicija bid‘ata
Leksički gledano, riječ bid‘at u arapskom jeziku označava nastanak ili pojavljivanje nečega što prije nije postojalo, bilo to u sferi materijalnog ili duhovnog poretka stvari. Zato se pojam bid‘at u bosanskome prevodi kao novotarija, tj. novina, novitet, nešto novo, nešto što prije nije postojalo. Ovo je, dakle, osnovno ili leksičko značenje riječi bid‘at.
Postoji više terminoloških definicija pojma bid‘at u islamu koje se, zapravo, slažu u tome da je bid‘at svaka novina koja nema svoje uporište i osnovu u Kur’anu i sunnetu. Ovo bi bila jedna opće prihvaćena definicija kod muslimanskih učenjaka. Upravo je zbog toga, smatramo, u historiji muslimana pa sve do danas riječ bid‘at dominantno zadržala negativnu konotaciju ili negativno značenje, u smislu da je to nešto neutemeljeno, loše i kao takvo zabranjeno. No, vidjet ćemo da ne mora uvijek biti tako!
Naprimjer, imam Sujuti za bid‘at (novotariju) kaže “da je to izraz za radnju koja je oprečna šeriatu, odnosno koja je u konfrontaciji sa njim. Postoje, pak, i novotarije koje nisu u konfrontaciji sa šeriatom i u takvim novotarijama naši prethodnici nisu vidjeli ništa loše. Čak su neki od njih govorili da su to radnje koje približavaju uzvišenom Allahu (kurubāt), i upravu su” (Odgovori: izbor fetvi, 5).
Imam Ebu Hamid Gazali o pojmu bid‘at kaže slijedeće: “Nije sve ono što se pojavi kao novina ili novotarija, zabranjeno. Zapravo, zabranjena je ona novotarija koja se suprotstavlja ustanovljenom sunnetu” (Ihja, 2:428).
Imam Ibn Redžeb el-Hanbeli veli da se pod pojmom bid‘at “misli na novinu koja nema osnovu u šeriatu koja bi je dokazala, a ono, pak, što ima osnovu u šeriatu, to nije bid‘at iako se jezički tako kaže” (Džami‘u l-‘ulum ve l-hikem, 223).
Bid‘at u Kur’anu
Riječ bid‘at navodi se i u Kur’anu, odnosno navode se ove izvedene forme: ibtede‘ūhā (el-Hadid, 27), bid‘an (el-Ahkaf, 9) i Bedi‘ (el-Bekare, 117 i el-En‘am, 101). U suri el-Hadid spomenutim glagolom označava se to da su sljedbenici ranijih vjerovjesnika, a.s., uveli jednu novotariju (ibtede‘ūhā) – monaštvo koje uzvišeni Allah njima nije propisao. Ovdje imamo podudaranje leksičkog i lingvističkog nivoa značenja riječi bid‘at, tj. novotariju u pravom smislu te riječi, leksičkom i terminološkom. U suri el-Ahkaf (9. ajet) riječ bid‘at upotrebljava se u značenju da poslanje/poslanstvo Muhammeda, a.s., nije nešto novo (bid‘an) u odnosu na vjerovjesnike prije njega: “Ja nisam prvi (bid‘an) poslanik i ne znam šta će biti sa mnom ili vama; ja slijedim samo ono što mi se objavljuje i ja sam samo opominjatelj otvoreni!” U surama el-Bekare i el-En‘am pojavljuje se ime el-Bedi‘, tj. ime uzvišenog Allaha. Ragib Isfahani objašnjavajući riječ el-Bedi‘ kaže da, kada se njome opisuje uzvišeni Allah, ona ima značenje stvaranja nečega bez sredstva, materije, vremena i prostora, što jedino priliči uzvišenom Allahu (vidi: Mufredatu elfazi l-Kur’an, 48).
Bid‘at u hadisu
Riječ bid‘at u hadiskim tekstovima pojavljuje se definitivno kao riječ koja obuhvata dobro i loše, te se iz konteksta mora izvesti zaključak o kojoj se odrednici radi (vidi više u: Kenan Musić, “Sunnet i bid‘at u Kur’anu i hadisu”, Zbornik radova FIN-a, 12 (2007): 127). U hadisima se upozorava na bid‘at koji je u suprotnosti sa šeriatom, npr.: “Ko u našu stvar (vjeru) unese ono što joj ne pripada, to se odbija” (Buhari, 2697). Ovaj i drugi hadisi slični njemu jesu, zapravo, temeljna pravila za određivanje statusa novotarije, tj. da li se određena novotarija (bid‘at) suprotstavlja šeriatu (Kur’anu i sunnetu) pa se odbacuje ili se, pak, ne suprotstavlja pa se, kao takva, prihvata.
Hadis koji se često citira kada se raspravlja o pojmu bid‘at jeste hadis koga prenosi imam Muslim (1955) od Džabira ibn Abdullaha, r.a.: “Zaista, najbolji govor je Allahova Knjiga, najbolja uputa – uputa Muhammedova. Najveće zlo su novotarije (muhdesat), a svaka novotarija je zabluda (ve kullu bid‘atin dalale)!” Ove posljednje riječi u ovom hadisu imam Nevevi, čuveni komentator Muslimove zbirke hadisa, komentira ovako: “Ovdje se radi o općem izrazu koji se nadalje precizira (‘am mahsus), a misli se na to da su većina novotarija zablude, a ne sve.” Potom ovaj alim navodi da bid‘at može biti vadžib, mendub, haram, mekruh i mubah, te navodi primjere za te pravne kvalifikacije. Onda nastavlja: “Znaj da su izrazi u ovom hadisu općeniti i zahtijevaju da se preciziraju, kao što je to slučaj i sa njemu sličnim hadisima. Ono što potvrđuje naše stanovište jesu riječi Omera b. Hattaba, koji je za teravih-namaz rekao: ‘Divne li novotarije!’ Riječi kullu bid‘atin (svaka novotarija) ne sprečavaju da se shvate u općem značenju koje se specificira, iako se navodi riječ kullu (svaka) u smislu potvrđivanja. Dakle, uprkos tome, specifikacija se podrazumijeva kao i u ajetu (el-Ahkaf, 25): tudemmiru kulle šej’in, što znači ‘[vjetar] koji sve ruši’” (Šerhu Sahih-i Muslim, 6:154).
Prema tome, ovaj hadis ne podrazumijeva značenje da je apsolutno i a priori svaka novotarija zabluda, “već se odnosi na pojavu koja poništava objavljenu odredbu i propis ili navedeno eventualno modifikuje na način koji je neprihvatljiv s obzirom da nema svoje utemeljenje u Kur’anu i sunnetu” (Musić, 130). Ono što dodatno potvrđuje ovo mišljenje jeste i drugi dobro poznati hadis koji glasi: “Onaj ko uvede lijep običaj (sunne hasene) u islam, pa se on bude prakticirao, poslije njega imat će nagradu kao svi oni koji po njemu budu postupali, a njima se nagrada ništa neće umanjiti. A onaj ko uvede loš običaj (sunne sejji’e), pa se on bude prakticirao, nakon njega imat će grijeh svih onih koji po njemu budu postupali, a da se grijesi njihovi neće umanjiti” (Muslim, 4830).
Vrste bid‘ata
Već smo spomenuli da imam Nevevi bid‘at dijeli na pet vrsta. Poznati imam Izzuddin Abdusselam bid‘ate je podijelio na one koji su: vadžib, haram, mendub i mubah (nav. prema: Nevevi, Tehzibu l-esma’ vel-lugat, 1:22). Drugi učenjaci poput imama Šafije i imama Sujutija novotarije dijele u dvije vrste: pokuđene i pohvaljene. Imam Šafi u tom smislu kaže: “Dvije su vrste novotarija. Jedna je ona koja je oprečna Knjizi ili sunnetu, eseru ili idžmau – ta je novotarija zabluda. A druga novotarija je ona koja je inovirala neko dobro i nije oprečna spomenutim izvorima – to je nepokuđena novotarija. A već je Omer za zajedničko klanjanje teravih-namaza tokom mjeseca ramazana kazao: ‘Divna je ovo novotarija!’ – što znači da nije postojala ranije” (Sujuti, Odgovori, 6).
Napomenimo da ima islamskih učenjaka koji odbijaju navedene podjele bid‘ata, odnosno Poslanikove, a.s., riječi “svaka novotarija zabluda” tumače u općem smislu, tj. u smislu da je novotarija sve ono što nema utemeljenja u šeriatu, a ono što ima utemeljenje u šeriatu, smatra se, samim time, dijelom vjere, a ne bid‘ata. Ipak, podjela bid‘ata na pohvaljene i pokuđene je sasvim opravdana, utemeljena i prihvatljiva.
Pohvaljeni bid‘ati
Ovdje bismo mogli nabrojati mnoštvo bid‘ata (novotarija) koji su pohvaljeni ili lijepi, tj. sve ono što se pojavilo kao novo (bid‘a) nakon vremena Poslanika, a.s., a što se ne protivi Kur’anu i sunnetu. Jednostavno rečeno, sam razvoj života iziskivao je brojne novine koje su neophodne i nužne, tj. vadžib (npr. nauka akaida kako bi se osporile tvrdnje ateista i inovatora), kao i one koje su mendub, mubah (npr. gradnja munara, medresa i drugih ustanova od općeg interesa), ali, isto tako, pojavili su se i bid‘ati koji su mekruh ili haram. Evo nekoliko primjera pohvaljenih bid‘ata:
a) sakupljanje Kur’ana u Mushaf koje je predložio Omer b. Hattab prvome halifi Ebu Bekru, r.a., iz straha da se on ne izgubi;
b) okupljanje džemata radi klanjanja teravih-namaza;
c) uvođenje drugoga ezana u vrijeme klanjanja džume namaza, koga je predložio Osman b. Affan, r.a.;
d) dva rekata nafile namaza pred pogubljenje koje je uveo Hubejb b. Adijj, r.a., kojeg su mušrici zarobili i pogubili;
e) uvođenje minbera u džamiju kojeg je inicirala jedna žena sahabijka čiji je sin bio stolar;
f) obilježavanje rođendana Allahovoga Poslanika, a.s., koga je prvi uveo vladar Irbila (Irak) el-Muzaffer Kevkeberi b. Zejnuddin Ali b. Bektekin.
Pokuđeni bid‘ati
Pokuđeni bid‘ati su oni koji su oprečni šeriatu i njegovim intencijama. Dijele se na zabranjene i pokuđene. Novotarije u vjerovanju su zabranjene i, kako veli imam Sujuti, one vode u zabludu i propast, dok se novotarije u djelovanju dijele na: novotarije koje su poznate kao novotarije – one mogu biti zabranjene ili pokuđene – te novotarije koje mnogi smatraju dobrim djelima pokornosti i ibadetima, a one to nisu (vidi: Odgovori, 11).
Da bi novotarija bila pokuđena, potrebna su, prema mišljenju šejha Jusufa Karadavija, dva uvjeta: (a) da se radi o novotariji koja se isključivo tiče vjere; stvari koje su tiču adeta ili običaja ne spadaju u novotarije; i (b) da novotarija nema utemeljenje u šeriatu, jer ako ga ima, onda ona nije novotarija (vidi: es-Sunne ve l-bid‘a, 19).
Kao što imamo brojne pohvaljene novotarije, tako isto imamo i, nažalost, brojne pokuđene i opasne novotarije. Navodimo samo nekoliko takvih novotarija:
a) hazreti Aiša je kazala: “Prvi bid‘at koji se pojavio nakon Vjerovjesnika, a.s., jest sitost” (Subulu s-selam, 4:211);
b) kažu da je prva novotarija koja je uvedena u islam bila prestanak ranog odlaska u džamiju (Ihja, 1:563);
c) nipodaštavanje autoriteta i uporno istrajavanje na podjelama među muslimanima (Musić, 134);
d) mi smatramo da su najopasnije novotarije one koje se tiču vjerovanja, a pod time mislimo na odstupanje od principa vjerovanja ehl-i sunneta ve’l-džemata. Inovacije, odnosno najopasnije novotarije u domenu vjerovanja uvele su slijedeće zalutale sekte: rafidije, džehmije, haridžije, kaderije (ovdje treba razlikovati zalutalu sektu kaderije koja negira kader – Allahovo određenje od ispravnog tesavvufskog pravca Kadirije kojeg je osnovao sejjid Abdulkadir el-Gejlani), murdžije, mu‘tezilije, kadijanije, ahmedije…
KUPITE ODMAH BROJ 39 MAGAZINA SEMERKAND
