Čovjek i njegovo
mubarek putovanje
Putovanje na hadždž, kao jedno od pet temeljnih osnova islama, pored mnogih mudrosti kojima je prožeto, istovremeno je i simbol duhovnog putovanja. Ono što zasigurno znamo jeste činjenica da i na duhovnom putovanju, kao i na putovanju u svete gradove, pod nadzorom i vodstvom pravog vodiča, stizanje do cilja biva umnogome olakšano.
Čovjek je putnik. Putnik koji dolazi od svoga Gospodara i Njemu se ponovo vraća. Putnik koji se katkad spotakne i padne, a katkad dobije krila i poleti. Pod njim je jahalica-nefs, za koju se ne zna u koji ćorsokak će ga odvesti, ukoliko je čvrsto ne zauzda. Tu je i lažni vodič-šejtan, koji mu svakog momenta presijeca put i pokušava da ga skrene sa njega. A čovjek koji je svjestan puta i putovanja naziva se mu’minvjernik. U ruci mu je kompas objava, a pred njim najljepši vodič… I jedna karavana; na njenom čelu predvodnik koji je na mekamu nasljednika tog najljepšeg vodiča. Ta sretna karavana koja vodi Njemu, na putovanju koje priliči svojstvu hilafeta i robovanja kojeg je podario Uzvišeni Stvoritelj…
Kako objasniti to putovanje i kako ga razumjeti? Putovanje na hadždž, ka jedno od pet temeljnih osnova islama, pored mnogih mudrosti kojima je prožeto, istovremeno je i simbol duhovnog putovanja. Ono što zasigurno znamo jeste činjenica da i na duhovnom putovanju, kao i na putovanju u svete gradove, pod nadzorom i vodstvom pravog vodiča, stizanje do cilja biva umnogome olakšano.
Uz to, čovjek, koliko god da se trudi i pazi, bez vodiča ne može shvatiti niti osjetiti slast putovanja, dok sa vodičem, pod njegovim nazarom i tesarrufom, kako fizički tako i duhovno, pronalazi tu slast.
Uzvišena kapija
Šta čovjeku donosi putovanje u mubarek gradove uz čuvanje zahirskih i batinskih edeba pod ovakvim materijalno- duhovnim nadzorom? Prije svega, napuštanje kuće i zijaret mubarek gradova radi hadždža, odnosno umre, znaksu čovjekove ljubavi prem njegovom Stvoritelju. Vjernikovo napuštanje, zbog tog svetog cilja, svega onoga št voli: domovine, kuće, porodice, roditelja i ukratko, svega onoga što za njega predstavlja vrijednost, i kretanje na to teško, zahmetli, ali sveto putovanje odraz je jedino njegove ljubavi prema Allahu, dž.š.
Prva stanica na tom putovanju jeste grad Allahovog Miljenika, s.a.v.s., njegovo mubarek mjesto, ta uzvišena kapija. Dolazak u njegov, s.a.v.s., grad, u Medinu-i Munevveru, u kojoj se nalazi Revda-i Mutahhera, znači robovati Gospodarusvjetova u prisustvu Pejgambera svih pejgambera, s.a.v.s. Jer Pejgamber, s.a.v.s., najljepše je robovao Uzvišenom Allahu. Čovjek u njegovom, s.a.v.s., prisustvu postaj istinski svjestan šta znači biti rob svoga Gospodara, u njegovom, s.a.v.s., prisustvu doseže najintenzivniji osjećaj robovanja koji se može dosegnuti. Dok govorimo o ovom svetom gradu i uzvišenom mekamu, odnosno Revda-i Mutahheri, strahujemo da ne napravimo čak ni najmanju grešku, jer govoreći o njemu, to je kao da govorimo o svetinji koja je oličenje časti i čednosti.
Svaka duša (ruh) koja kroči u njegov, s.a.v.s., svijetli grad, doslovno se u dubini svoje savjesti prene i dođe sebi čuvši odjek Nabijevih stihova: „Nemoj da ostavljaš edeb, ovo je grad Allahovog miljenika, ovo je mjesto Božijeg pogleda, ovo je mekam najodabranijeg (Mustafe)“ . Baš kao što postoji mnoštvo kapija koje se otvaraju srcima i dušama (ruhovima) i Revda-i Mutahhera, također, ima mnogo kapija. Među tim kapijama najpoznatija je Babu’s-Selam. One koji nazovu selam i prođu kroz tu sretnu kapiju obuzme osjećaj kao da će se nakon dva koraka fizički susresti sa Pejgamberom, s.a.v.s. Sa takvim osjećajem oni se odjednom nađu u jednoj potpuno drugoj dimenziji…
Čovjek budnog srca koji, među zaljubljenicima u Hakka, klanja namaz, uči dove i donosi salavate sa ozbiljnošću, pribranošću i dostojanstvenošću, kakva se može ostvariti samo u prisustvu Pejgambera, s.a.v.s., približavajući se mubarek Pejgamberu, a.s., osjeća se kao da korača hodnikom nura, primajući svjetlo i ispunjavajući se aškom i zanosom. Uzbuđeno korača, kao da će se svaki naredni korak pred njim pojaviti iznenađenje kakvo nikada nije mogao ni zamisliti.
Prva stanica
Čiste duše koje dođu do Pejgambera, s.a.v.s., samo njega spominju i jecaju kao da ništa drugo ne vide; samo s njim nalaze utjehu. Pogotovo srcekoje još otprije gori u ašku, u svojim mislima spušta čelo na taj čisti prag i dospijeva u stanje koje riječi ne mogu opisati.
Pred Revda-i Mutahherom život se doživljava kao san. Duša koja se okrenula Pejgamberu, s.a.v.s., nikako se ne želi odvojiti od tog duhovnog svijeta, kao da se iz njegove, s.a.v.s., ruke napila Božanskog aška i opila se. Tu razum zastaje, duša se prepušta duhovnoj džezbi, a srce obuhvata želja za vuslatom (sastanak sa voljenim). Život na tom, ni sa čim uporedivom mjestu, ispunjenje naletima aška i čežnje, a srce doživljava trenutak vuslata topeći se u muhabbetu šeb-i arusa. Svaki plač, svaki jecaj u srce unosi drhtaje čežnje, baš poput škripe vrata koja dost otvara svome dostu. Duša (ruh) doslovno jeca uz povike ‘’vuslat, vuslat.’’ Zidovi, stubovi, kubbeta aškom izrezbarena, čak pod i prostirka… kao da je sve utonulo u dubine ljepote ispunjene šarenilom raznobojnog cvijeća.
Merkad, odnosno, Revda i Ješil kubbe, koje možemo uporediti sa čistom dušom (ruhom), kada se spoje sa dubinama u svijetu misli i osjećanja ašika, dobivaju takvo uzvišeno značenje da čovjek pomisli da je mjesto na kojem se nalazi istrgnuto i donešeno iz Dženneta…
Druga stanica
Sljedeća stanica je Mekkai Mukerrema. Dolazak tamo znači marifetullah. Rob koji je pronikao u tajnu robovanja u Revdi napokon je spreman da postigne mekam marifeta kod Bejtullaha. Na tom mubarek mjestu on kuša marifetullah. To što je taj veliki cilj dat mjestu na kojem se nalazi Kaba, predodređeno je možda i hiljadama godina prije nego je Adem, a.s., spušten na Zemlju.
Svake godine, različitim prevoznim sredstvima, ehli-iman (vjernici) iz svih krajeva hrle ka toj atmosferi koja otvara njihova krila ka duhovnim spoznajama. Na tom svetom putovanju gotovo svako dobiva osjećaj kao da prelazi u jedan sasvim drugačiji svijet. Prije se to mubarek putovanje obavljalo na jahaćim životinjama. U to vrijeme hadžije bi, na čelu sa vodičima koje su slijedili, pod njihovim himmetom i duhovnim tesarrufom, na putu do Mekke svraćali na mnoga mjesta i merkade (mezarja), posjećivali bi mjesta na kojima su živjeli pejgamberi, a.s., i sa njima bi se duhovno viđali putem rabite.
Hrlili bi na evlijanske medžlise, okorištavali se njihovim svjetlom i pripremali se da mogu primiti varidate iz duhovnog svijeta. Kaba-i Muazzama je otvoreni harem prisnosti sa Dostom, dok je njena okolina harem sigurnosti otvoren za svakoga. Brda Safa i Merva su kao kule pripremljene za posmatranje nebesa hakikata. Mekam-i Ibrahim su ljestve uspinjanja u visine. A izvor Zemzema je kao saki (onaj koji toči) u tom medžlisu aška…
Ahiretski čovjek
Kada sve to odjedanput poselami putnika ašika, on doslovno postaje ahiretski čovjek. Kroz prozore duše počinje da sejri (posmatra) alemi melekut (svijet meleka) i vine se prema beskrajnim horizontima. Kod Bejtullaha nijedno srce koje nosi iman ne može, a da ne potpadne pod utjecaje te čarolije.
Dakle, sve to moguće je doživjeti posjetom ovim svetim mjestima pod vodstvom jednog duhovnog odgajatelja. Svi ti duhovni užitci, koje nije nimalo lahko zadobiti, mogu se kušati slijeđenjem učitelja, koji do najprefinjenijeg detalja poznaje zahirske i manevijske adabe zijareta i koji ih izvršava. Izbaviti se iz nefsanskih i šejtanskih zamki na tom duhovnom putovanju i postati potpun (kjamil), te tako stići na cilj, svakako da je teško. Međutim, Uzvišeni Allah nas podučava kako da prevaziđemo tu poteškoću: “O vi koji vjerujete, bojte se Allaha i budite sa onima koji su iskreni.” (Tevba, 119)
Iman, edeb i iskrenost
Ova božanska naredba, ostvarivanje bogobojaznosti, povezuje se sa bivanjem uz salih-dobre robove. Pa zar onda nije prvi zadatak koji vjernik treba da uradi na tom putu to da bude zajednosa kamil (potpunim) insanima?
Rabbani alimi, ukrašeni lijepim halovima i ahlakomAllahovog Poslanika, s.a.v.s., žive po tom uzvišenom ahlaku i šire ga oko sebe. Tako se njihov ahlak prenosi na one koji se druže sa njima, čime se i oni upotpunjuju i ostvaruju kemalat.
Svojstvo koje čovjeka čini čovjekom jeste ponašanje u skladu sa Allahovom, dž.š., voljom i svjesnost o tome odakle je došao i gdje ide. U suprotnom, koliko god da se razlikovao od drugih stvorenja, u suštini se neće nimalo razlikovati od njih.
Blago li se onom robu koji bude u mogućnosti posjetiti ove čiste gradove, te tako postići duhovne užitke i stepene o kojima smo govorili…
I blago li mu se ako putovanje duhovnim putem koji vodi vječnoj sreći, bude prolazio u imanu, edebu i iskrenosti.
Neka je Allahov selam, rahmet i bereket na sve nas…
Sejjid Muhammed Saki ELHUSEYNİ
