PRAVEDNOST
Uzvišeni Gospodar, u Svojoj časnoj Knjizi, ovako kaže: “O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta, čeka teška patnja na onome svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.” (Sad, 26)
Naš Uzvišeni Gospodar, Stvoritelj dobra i zla, kako bi nas iskušao, poslao nas je na određeno vrijeme na ovaj svijet i naredio nam je da uvijek budemo na strani dobra. Uz to, Allah, dž.š., naređuje čovjeku da sprovodi pravdu na Zemlji, da se kloni zuluma i da živi u skladu sa Njegovim naredbama. U ajet-i kerimu ovako kaže: “One koji će, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati i milostinju udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih – A Allahu se na kraju sve vraća.” (Hadždž, 41)
Ponos svih svjetova, naš Pejgamber, s.a.v.s., je rekao: “Svi ste vi pastiri, i svaki pastir bit će odgovoran za svoje stado. Vladar je pastir, čovjek je pastir svoje porodice, žena je pastirica u kući svoga muža i pastirica njegove djece. Sluga je pastir imetka svog vlasnika; i on je odgovoran za svoje stado. Svi ste vi, dakle, pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado.” (Buhari; Muslim)
Jedan od velikih alima, Imam Kastalani, rah., na sljedeći način tumači navedeni hadis-i šerif: “Vladar je odgovoran za pravedno sprovođenje zakona nad ljudima pod njegovom upravom. Muškarac je zadužen da se brine o opskrbi i odijevanju svoje porodice. Žena je zadužena da omogući harmoničan porodični život svom suprugu, da pazi na njegov imetak, da pazi na djecu, da lijepo ugosti muževe goste i da čuva svoj nefs od harama.
Djeca, također, treba da paze na očev imetak te da bdiju nad njegovim poslovima. U hadis-i šerifu, najprije je korišten sveobuhvatni izraz: “Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado.” Zatim je pojašnjeno značenje hadisa zasebnim fokusiranjem na muškarca, ženu i slugu. A nakon toga, ponovo se koristi sveobuhvatni izraz kako bi dodatno naglasio poruku hadisa. Na taj način, na početku i na kraju, odabran je sveobuhvatan način obraćanja kako bi svi bili upozoreni.” (İrşadu’s-Sarı) Nesumnjivo je to da je islamski svijet uz takvo sveobuhvatno gledište, sa svojom duhovnošću predstavljao domovinu sigurnosti, koja je vijekovima bila sigurno utočište za svakog.
Još jedan alim koji iznosi svoje mišljenje o značenju prethodnog hadisa jeste jedan od tumača zbirke hadisa “Sahih-i Buhari”, imam Askalani, rah. On posebno skreće pažnju na riječ “rai: pastir” te hadis pojašnjava iz tog ugla. On kaže kako riječ “rai” podrazumijeva “osobu koja štiti, kojoj se vjeruje, i koja pazi na dobrobit onog za koga je odgovorna.” Također jedan od velikih alima, Hattabi, rah., vezano za vođu koji se spominje u prethodnom hadis i šerifu, kaže sljedeće: “Pastirstvo vođe ogleda se u tome da primjenjuje zakone te da štiti osnove vjere tako što će prilikom donošenja presuda postupati shodno pravdi.” Ponos svih svjetova, naš Pejgamber, s.a.v.s., objašnjavajući svoje poslanstvo, rekao je: “Poslan sam da upotpunim lijep ahlak.”
Ukoliko razmislimo o tom hadisu, kroz prizmu prethodno rečenog te tako nastojimo da ga razumijemo, uvidjet ćemo da u njemu postoje išareti koji prožimaju cijeli naš život i koji nam osvjetljavaju Pravi put. Shodno tome, Imam Tibi, rah., ovako kaže: “Iz pomenutog hadis-i šerifa razumijemo to da se pastir ne postavlja na čelo radi lične koristi već kako bi sačuvao ono što posjednik imetka želi da mu se sačuva. Zbog toga on ne smije koristiti svoje ovlasti van granica koje je postavio Allah, dž.š. Hadis-i šerif je svojom divnom tematikom, iznimnom sveobuhvatnošću i ljepotom izražaja, primjer savršenstva kakvom nema ravnog.”
Jedan od evlija, Nedžmuddin Daje, k.s., ovako je rekao: “Vladar je poput pastira, a narod predstavlja njegov emanet. Onako kako pastir štiti njemu povjereno stado od vuka, tako i vladar tjera i odagnava zlo od svog naroda. Onako kako pastir štiti ovce bez rogova od rogatih ovaca, tako i vladar treba da zaštiti slabašne od snažnih iz njegovog naroda.” Kroz historiju, muslimansko poimanje države i naroda bilo je percipirano iz takvog ugla. Takvo razumijevanje krasilo je islamske zemlje.
U skladu s tim, Bedreddin ibn Džemaa, rah., rekao je sljedeće: “Za vladara/imama treba imenovati onog ko će štititi vjeru, voditi brigu o poslovima muslimana, ko će biti prepreka onima koji prelaze mjeru, ko će spasiti mazlume od zalima i ko će svoja ovlaštenja ispravno koristiti. Zahvaljujući takvom vladaru, dolazi do napredovanja države i sigurnosti građana, te se uništava korijen fesada (nereda). Jer stanje ljudi mijenja se na bolje jedino uz vođu koji će ih ispravno voditi i posvetiti se njihovoj zaštiti.” (Tahrirű’l-Ahkam fi Tedbiri Ehli’l-Islam) Ajet-i kerim u kojem Uzvišeni Allah kaže: “A da Allah ne suzbija ljude jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao…” (Bekara, 251), Ebu Bekir Turtuşi, rah., objašnjava na sljedeći način: “Da Allah, dž.š., na Zemlji nije postavio vođe koji će štititi slabog od snažnog i koji će spasiti mazluma iz ruku zalima, ljudi bi bili u zavadi jedni s drugima. Zbog toga je Uzvišeni Allah odredio vođe, te je tako pružio sigurnost Svojim robovima.” Ali, r.a., je rekao: “Pravedan vođa bolji je od obilne kiše.”
Prenosi se i da je imam Ahmed b. Hanbel, rah., rekao: “Da sam znao da će mi jedna dova zasigurno biti primljena, činio bih dovu za vladara. Jer njegovo popravljanje znači popravljanje države i njenih građana. A njegova neispravnost znači kvarenje države i njenih građana.”
U svom djelu o upravljanju državom, Ibn Džemaa, rah., na sljedeći način objašnjava kako su i alimi, kao i vođe, bitni kada je u pitanju upravljanje državom: “Naša vjera je poredak koji nam je dostavio i obznanio naš Resulullah, s.a.v.s., te je naredio ljudima da ga čuvaju tako što će se pokoravati njegovim propisima. Budući da je njegovo uporište Objava, on je najispravniji put ka Allahu, dž.š. Svako dobro je u pokoravanju tom poretku, a svako zlo leži u njegovom narušavanju.
Uzvišeni Allah, stvorio je zaštitnike koji će stub vjere držati uspravnim i koji će štititi svaki od njenih segmenata. Zaštitnici vjere jesu vođe. A njeni čuvari jesu alimi. Alimi koji šire vjeru, koji su zauzeti njenim očuvanjem i prenošenjem, imaju posebnu poziciju i njima se treba obraćati po pitanjima halala i harama. Neki od njih su ovlašteni da mogu donositi presude. Drugi daju fetve te pronalaze rješenja za novonastale situacije. Neki od alima bave se fikhskim pitanjima, naređivanjem dobra i odvraćanjem od zla. A neki se bave podučavanjem i obrazovanjem ljudi ili pak na sebe preuzimaju obaveze oko pitanja vakufa i imetka jetima. Uslovi koje treba da ispunjava svaki od njih jesu to da nikada ne napuštaju pravednost te da posjeduju kompetencije bez kojih ne mogu djelovati, odnosno, da su sposobni i dostatni za svoju vazifu.”
Ono o čemu islamski vođa uvijek treba voditi računa jeste očuvanje povlaštenog položaja i časti muslimana. Ibn Cemaa, rah., dalje nastavlja: “Komandant vojske treba da bude na oprezu spram dušmanskih zamki te da nastoji izbjeći njihove spletke. Treba da ispuni pravo svojih vojnika te da im omogući odmor. Poduzevši potrebne mjere, treba na lijep način da predvodi svoju vojsku te da joj bude podrška. Ne smije podcijeniti svog dušmana, čak i ako on izgleda slabašno i nemoćno. Čak i da ga pobijedi, ne smije prestati biti predostrožan spram njega. Jer u hadis-i šerifu je rečeno: ‘Biti oprezan spram ljudi jeste pronicljivo postupanje.’”
Neka nas Uzvišeni Gospodar uvijek čuva od svake vrste dušmanskog zla, neka na oba svijeta pomogne naše vođe koji žele da sprovode pravdu.
Sa Allahovom, dž.š., podrškom i pomoći…
Sejjid Muhammed Saki ELHUSEYNİ
