Časni Kur’an je Allahov, dž.š., govor, najveća počast ljudima, najprijatniji zvuk, najljepše obraćanje, najljepša poruka i najljepši selam. On je vječna mudžiza i škola edeba. On je remek djelo retorike. Harmonija kur’anskih glasova je veličanstvena. Međutim, on se ne može svrstati niti u književno niti u muzičko djelo, on je životna knjiga i Knjiga upute. On je “sibgatullah”, Allahova, dž.š., boja. On je praiskonsko i vječno pismo, on je Allahovo, dž.š., obraćanje ljudima.
Časni Kur’an je “hablullah”, Allahovo, dž.š., uže. Shodno 103. ajetu sure Al-i ‘Imran, Časni Kur’an je čvrsti oslonac koji nas štiti od vatre i spašava od smutnje. “I svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte…” Časni Kur’an je emanet od Uzvišenog Allaha i Njegova Poslanika, s.a.v.s. On je najljepši govor. “Allah objavljuje najljepši govor…”(Zumer, 23)
Časni Kur’an je najispravniji vodič, džennetski vodič. On je Velika vijest, ugovor, šefa’adžija, temelj znanja, osnovni dokaz u fikhskim naukama. Časni Kur’an je objava koja se uči po sebi svojstvenim pravilima. Časni Kur’an je zikr, spominjanje i sjećanje. On je nur koji osvjetljava tmine, on je spas od Džehennema. On je osnova svih dova, lijek za naše bolesti i spas od tegoba. Časni Kur’an je Sirat-i mustekim, Pravi put, onaj koji je čuvan i koji čuva. On je čvrsto obećanje, na dunjaluku donosi čast, a na Ahiretu sreću.
Časni Kur’an nas spašava od šejtanskih zamki. On je najjasnije ogledalo koje čovjeku pokazuje odraz njegovih osobina i njegova ahlaka. Časni Kur’an je knjiga ibadeta koja je spuštena kako bi ljudi po njoj postupali. On je znak postojanja Uzvišenog Allaha, on je jedan od najočitijih znakova i najvećih blagodati. Časni Kur’an je upozorenje i radosna vijest. On je Furkan, odvaja istinu od laži. Časni Kur’an je blistava i čista knjiga, čista od pokvarenih misli. Njegova vrijednost je ogromna. To je blagoslovljena, plemenita, veličanstvena knjiga. On je pravedni sudac pun mudrosti. On je najbolji zakon, zakon koji uspostavlja red na Zemlji. Časni Kur’an je jasna Objava za ummet i uputa čovječanstvu. Kako je rečeno u časnim hadisima, srca se ne mogu zasititi Časnog Kur’ana.
Ljudi ga ne mogu pokvariti, a onaj ko u svojim prsima nema barem nešto od Časnog Kur’ana, taj je poput ruševine. Kiraet Časnog Kur’ana je ukras kućama. Allahu, dž.š., najdraže djelo jeste kada rob prouči Časni Kur’an od početka do kraja, pa odmah započne ponovno učenje.
Bolje je naučiti jedan ajet napamet nego izaći iz kuće i klanjati stotinu rekata nafila-namaza.
Učenje Kur’ana i sjećanje na smrt je glačalo zahrđalih srca. Ko voli Kur’an, taj voli Allaha, dž.š. Onome ko danonoćno uči Kur’an može se pozavidjeti. Meleki su zajedno sa učačima Kur’ana. Onaj ko uči Kur’an zamuckujući, ima dvije nagrade. Najbolje srce je ono koje nauči cijeli Kur’an, a najbolji jezik je jezik učača Kur’ana. Allah, dž.š., će uvesti u Džennet hafize Časnog Kur’ana i dat će im pravo da se zauzimaju za deset članova svojih porodica, koji su zaslužili Džehennem.
Mnogo je hajra (dobra) u kući u kojoj se uči Časni Kur’an. Šejtani bježe iz takve kuće. A oni koji ga negiraju ili zapostavljaju, mnogo će se kajati zbog toga. Kada je u pitanju podučavanje Časnom Kur’anu, najprije trebamo istaknuti da nema namaza bez Časnog Kur’ana. Farz ajn svakog muslimana jeste da nauči onoliko iz Časnog Kur’ana koliko mu je dovoljno kako bi njegov namaz bio ispravan i kako bi ispunio farz. Zbog toga, svaki musliman mora znati napamet suru Fatihu i još jednu suru. Učenje napamet cijelog Kur’ana je farz-i kifaje za ummet našeg Poslanika, s.a.v.s., što znači da ukoliko u svakom vremenu ne postoji grupa muslimana koji znaju Časni Kur’an napamet, svi muslimani snose odgovornost za to.
Međutim, ne smijemo zaboraviti ni to da su zaboravljanje naučenog i nepostupanje u skladu sa Časnim Kur’anom veliki grijesi. Kao što znamo, prva naredba u Časnom Kur’anu je naredba “Uči!” “Uči u ime Gospodara tvoga, koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Uči, plemenit je Gospodar tvoj.” (Alak, 1-3) U prva tri objavljena ajeta, Uzvišeni Gospodar nam dva puta naređuje “Uči!”
Imamo li izgovor?
“Ustani i opominji, obraduj, klanjaj namaz, daji zekat, obavijesti ih, podsjeti, posavjetuj, čini ibadet, spominji, hvali, traži oprosta, strpi se, bori se, pozovi, čini istišaru (dogovaraj se), čini dovu, udjeljuj, naredi svojoj porodici da obavlja namaz, učini sedždu, približi se, naređuj dobro, uzvjerujte, činite dobra djela, klonite se suprostavljanja Allahu, pokoravajte se, učinite tevbu, ženite se, govorite istinu…”
Sve nabrojano su naredbe Uzvišenog Gospodara spomenute u Časnom Kur’anu. Navest ćemo i neke od zabrana spomenutih u Časnom Kur’anu: “ne recite im ni ‘uf’, ne ogovaraj, okreni svoje lice od neznalica, ne dajite kamatu, ne pronevjerite, ne uzimajte nevjernike sebi za prijatelje, ne rasipajte…”
Kako bi te naredbe i zabrane nešto značile u našim životima, najprije moramo ispuniti prvu naredbu, dakle, učiti ili slušati učenje Časnog Kur’ana. Za one koji žele naučiti Časni Kur’an, ne postoji jedna, već mnoštvo prilika. Budući da u siromašnim zemljama poput Somalije, uprkos teškim uvjetima života ljudi ne zanemaruju učenje Kur’ana, kako mi, koji živimo u obilju blagodati možemo pronaći bilo kakvu ispriku? Da li ćemo moći reći: “Nisam imao prilike da naučim učiti u Časnom Kur’anu”?
Djeca u Somaliji uče i pamte Časni Kur’an sa drvenih ploča. Oni nemaju knjiga, nemaju učionica, nemaju klupa niti rahli, ali u tolikoj neimaštini, oni imaju mnogo hafiza. Oni ne odustaju, ne odvajaju se od Časnog Kur’ana i nikada ga ne prestaju učiti. Štaviše, skoro cijela populacija, čak oko 80% Somalijaca su hafizi. Somalija je na čelu zemalja sa najvećim brojem hafiza na svijetu. Tamošnja djeca, prije polaska u osnovnu školu, uprkos tolikoj neimaštini, znaju pisati i učiti Časni Kur’an. Suprotno tome, naprimjer, u Republici Turskoj postoji mnoštvo mjesta i prilika za učenje Časnog Kur’ana. Međutim, prema istraživanjima, samo 40% Turaka zna učiti Časni Kur’an, a 20% od preostalih 60%, nikada u ruke nije uzelo Časni Kur’an.
Mračne godine
Naravno da su na takvu statistiku mnogo utjecali pokreti usmjereni protiv učenja i podučavanja Časnom Kur’anu, a koji su u toj zemlji vladali tokom njene bliske prošlosti. Jedno vrijeme je bilo zabranjeno podučavanje Časnom Kur’anu, postojala je čak i zatvorska kazna za one koji prekrše tu zabranu. 1925. godine, bilo je dozvoljeno samo desetorici hodža da podučavaju Kur’anu i hifzu. A 1929. godine, kursevi Kur’ana su zvanično zatvoreni. 1930. godine, uz saznanje uprave islamske zajednice u Turskoj i proglas istanbulskog muftijstva, ponovo je određenim hodžama dozvoljeno da podučavaju Časnom Kur’anu, ali pod uslovom da mlađi od dvanaest godina ne smiju učiti ništa, a stariji smiju naučiti samo pravilno učenje Kur’ana, namaske sure i dove.
Od 1941. godine propisana je kazna za one koji bi učili ezan, ikamet i tekbire na arapskom, a ne na turskom jeziku. Također, shodno zakonu 4055, onaj ko na bilo kojem mjestu, bilo tokom obavljanja dužnosti ili ne, prouči ezan, donese tekbir ili prouči salavate na arapskom jeziku morao bi odslužiti zatvorsku kaznu u trajanju od tri mjeseca. Nakon što su pred kraj osamdesetih godina okolnosti za vjersko podučavanje postale malo bolje, teški dani se ponovo vraćaju 1997. godine. Donešen je zakon o kojem se mnogo polemisalo, zakon o besprekidnom obaveznom osmogodišnjem obrazovanju. Djeca prije završenog petog razreda, odnosno djeca mlađa od 12 godina, nisu smjela učiti kur’ansko pismo u džamiji niti na bilo kojem drugom mjestu. A oni koji nisu završili osnovno osmogodišnje obrazovanje, zakonski su bili spriječeni da idu u škole Kur’ana ili da uče hifz. Slični zakoni su se primjenjivali i u drugim islamskim zemljama. Naprimjer, na Kipru i u Azerbejdžanu, i sada su na snazi određene zabrane kada je u pitanju podučavanje Časnom Kur’anu. Kao što vidimo u nekim zemljama još uvijek postoji tendencija opstruiranja učenja i podučavanja Časnom Kur’anu.
Odgođeni životi
Navest ćemo jedan interesantan događaj vezan za školu Kur’ana za odrasle: Jedna Japanka se vratila islamu i udala se za muslimana. Svome suprugu je izrazila želju za učenjem vjerskog znanja i kur’anskog pisma. Njen suprug je saznao da postoji u blizini njihove kuće škola Kur’ana za žene i tu ju je upisao. Kada je Japanka došla u školu Kur’ana i ugledala odrasle i starije ljude, upitala je: “Zar ste i vi tek postali muslimani?” Lijepo je naučiti učiti u Kur’anu čak i u poznim godinama, međutim, da li priliči muslimanu da živi u većinski islamskoj zemlji a odlaže učenje kur’anskog pisma?
Naša sestra koja se vratila vjeri, već od prvog trena je uočila da nam takvo nešto ne priliči. Kao što vidimo, nekada su postojale mnoge prepreke koje su nam otežavale učenje kur’anskog pisma. Ipak, danas većina tih prepreka više ne postoji, a mjesta i prilike za stjecanje vjerskog znanja su se povećali. Povećao se broj organizacija i obrazovnih institucija koje nude poduku Časnom Kur’anu. Danas imamo veliki broj medresa, islamskih fakulteta, škola i kurseva arapskog pisma i tedžvida. Međutim, još uvijek je nizak postotak onih koji znaju učiti u Časnome Kur’anu.
Ljudi su danas zaokupirani virtuelnim svijetom ili bespotrebnom ispraznom pričom, te tako troše svoje dragocjeno vrijeme. Šteta je trošiti vrijeme na poslove zbog kojih ćemo na Ahiretu teško položiti račun, šteta je trošiti vrijeme na ono što nas ne približava Allahu, dž.š. Ipak, još uvijek se možemo trznuti i okrenuti vrijeme u svoju korist. Časni Kur’an je put ka bliskosti sa Allahom, dž.š., on je lijek i radost za dušu, on je bogatstvo i širina. Učenje Časnog Kur’ana je slatko. Ono jača iman i čini da srca zadrhte. Onaj ko iskaže poštovanje prema Časnom Kur’anu iskazao je poštovanje prema Allahu, dž.š. Onaj ko voli Časni Kur’an, voli i Allaha, dž.š. Časni Kur’an je najčitanija knjiga na svijetu, knjiga koja se najviše uči napamet, knjiga koja zadivljuje, Časna Knjiga bez ijedne greške. Kako bismo se okoristili nebrojenim blagodatima Časnog Kur’ana, prvi uvjet je da mu se posvetimo, da učimo njegove sure.
Razumjeti i živjeti
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Naučite Kur’an, učite ga i podučavajte druge Kur’anu.” (Tirmizi, Fedailu’l-Kur’an) Prvi korak u učenju Kur’ana jeste naučiti kur’ansko pismo. Osman, r.a., je kazao: “Najgori dan u mom životu je dan kada ne pogledam u Kur’an.”
Šejh-Abdurrahman Tahi, k.s., je kazao da glasno učenje Kur’ana uklanja zulmet iz kuća u kojima se uči. Čak i ukoliko ne razumijemo ono što učimo, sevapi se pišu, i to najmanje deset sevapa za jedan harf. Naprimjer, sura Fatiha ima 140 harfova. Nakon što proučimo tu suru piše nam se najmanje 1400 sevapa. Broj sevapa se još više umnogostručuje kada učimo Časni Kur’an dok klanjamo namaz u džema’atu, tokom mubarek dana i noći te na različitim mubarek mjestima.
Časni Kur’an će činiti šefa’at onome ko ga je učio. Štaviše, na Mahšeru će se međusobno takmičiti za pravo šefa’ata sure Bekara i Al-i ‘Imran, govoreći: “Mene je češće učio.” Časni Kur’an je spušten u mjesecu ramazanu, u noći Lejletu-l kadr. Računajući prema miladu, od 610. pa do 2019. god. uči se 1409 godina i neprstano poziva na učenje.
Drugi korak prilikom učenja Časnog Kur’ana jeste nastojanje razumijevanja proučenog. Razmišljanje o ajetima iz Časnog Kur’ana također je ibadet. Većina plemenitih ashaba, r.anhum, počašćena je islamom zato što je razumjela i osjetila ljepotu Časnog Kur’ana.
Naprimjer, slušanje kur’anskih ajeta, njihovo razumijevanje i promišljanje o njima, mnogo je utjecalo na Omerovo, r.a., prihvatanje islama. Kada je Omer krenuo da izvrši odluku mušrika da ubiju Allahova Poslanika, s.a.v.s., prvo je svratio da napadne svoju mlađu sestru i njenog muža za koje je saznao da su postali muslimani. Približivši se vratima, iz kuće je čuo učenje sure Taha. Ljutito je zalupao na vrata i ušao, a potom udario sestru. Njegova sestra Fatima, r.a., mu tada reče: “Uradi šta želiš, moj muž i ja smo sada muslimani!” Omer se tada malo smekšao, jer su na njega utjecali ajeti iz Časnog 23 Kur’ana koje je čuo kada je ulazio u kuću. Nakon što je ponovo čuo šesti ajet sure Taha koji glasi: “Njegovo je što je na nebesima i što je na Zemlji i što je između njih i što je pod zemljom!”, reče: “Znači sve što je na nebesima, na Zemlji i pod zemljom pripada vašem Allahu, je li?” Oni rekoše: “Da!” Omer, koji je tada još uvijek bio mušrik reče: “U našoj Kabi imamo 360 kipova i još mnoge u našim kućama, ali ni jedan od njih ne posjeduje ni šaku zemlje!”
Značenje navedenog ajeta navelo je Omera, r.a., na razmišljanje, nakon čega je i on postao musliman. Omer, r.a., je, dakle, krenuo sa namjerom da ubije našeg Poslanika, s.a.v.s., ali njegovo srce oživljava i biva upućen, te potom odlazi kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., i izgovara kelime-i šehadet. Njegov primjer nam je dovoljan kako bismo shvatili važnost razumijevanja Časnog Kur’ana.
I danas postoje primjeri slični primjeru Omera, r.a. Nakon 11. septembra, mnogi nemuslimani su počeli osjećati mržnju prema muslimanima. Neki od njih su, iz te mržnje, uzimali oružje i kretali s namjerom da ubijaju muslimane. Međutim, neki od njih prethodno odlučiše da istraže malo o islamu, otvoriše Časni Kur’an i prvo se susretoše sa bismillom i njenim tumačenjem zbog kojeg njihovo srce zatreperi. Oni tada shvatiše da oni koji vjeruju u Knjigu koja na samom početku govori o Milostivom i Svemilosnom Gospodaru ne mogu imati nikakve veze sa terorizmom. Tako se dešavalo da ljuti neprijatelji islama, posredstvom Časnog Kur’ana postanu muslimani.
Kako u historiji tako i danas, postoji mnoštvo takvih primjera. Kako bismo razumjeli Časni Kur’an bitno je da znamo arapski jezik. Ipak, nepoznavanje arapskog jezika nije prepreka razumijevanju Časnog Kur’ana. Postoji mnogo tefsira koji su prevedeni na naš jezik kako bismo mogli razumjeti Časni Kur’an. Pored toga, kako bismo razumjeli poruke Časnog Kur’ana, možemo slušati i predavanja uvaženih alima. Ne treba zaboraviti da je cilj učenja i razumijevanja Časnog Kur’ana življenje u skladu sa njegovim principima. Učiti Časni Kur’an i razmišljati o značenjima časnih ajeta je ibadet, međutim, da li će naše učenje i razumijevanje imati istinsku vrijednost ovisi o tome u kojoj mjeri praktično primjenjujemo kur’anske naredbe i zabrane. Plemeniti ashabi, r.anhum, ne bi učili napamet niti jedan ajet dok ga prvo ne bi sproveli u svojim životima. Oni su svaku naredbu odmah sprovodili. Zbog toga su za vrijeme četvorice halifa milioni metara kvadratnih počašćeni islamom. Ljudi su gledali u njihov primjer i masovno prihvatali vjeru.
Gdje su “živi” Kur’ani?
Za vrijeme Ebu Bekra, r.a., postojao je samo jedan primjerak Časnog Kur’ana kakvog mi danas imamo u formi knjige, a za vrijeme Osmana, r.a., bilo je sedam primjeraka Časnog Kur’ana. Uprkos tako malom broju primjeraka Časnog Kur’ana, islam se živio na ogromnom području, Časni Kur’an je bio svjetionik tadašnjih muslimana.
Suprotno tome, danas je umnožen broj pisanih formi Časnog Kur’ana, mushafa, ali smanjio se broj onih koji žive Časni Kur’an. Povećao se broj akademskih radova o Časnom Kur’anu, ali se smanjio broj onih koji primjenjuju zakone Časnog Kur’ana. Došli smo u stanje da takve moramo svijećom tražiti. A časni ashabi, r.anhum, su učili, razumijevali i što je najvažnije, živjeli Časni Kur’an. Ulagali su najveći mogući trud na tom putu.
Naravno, oni su živjeli zajedno sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., koji je učio, razumijevao i tumačio Časni Kur’an. Upravo zbog toga, oni su ga najbolje i razumijevali. Ukoliko želimo biti od onih koji žive Časni Kur’an, uslov je da poput njih, budemo u društvu onih koji ga žive. Oni koji uče i tumače Časni Kur’an a ne žive po njemu, ne povećavaju naše znanje već bivaju uzrokom zapadanja u grijehe i još veće neznanje. U želji da zavrijedimo šefa’at našeg Poslanika, s.a.v.s., plemenitih ashaba, r.anhum, ostalih vjerovjesnika, a.s., plemenitih prvaka, njihovim ruhovima poklanjamo proučene dijelove iz Časnog Kur’ana. Ipak, kako bi te duhovne hedije bile primljene, zar nije potrebno da se u životima onih koji ih šalju manifestuju određeni kur’anski propisi vezani za vjerovanje, naredbe i zabrane, i ahlak? Nakon što proučimo ili saslušamo neko ašere, kažemo “sadekallahu’lazim: Istinu je rekao Uzvišeni Allah”, a zatim dodamo: “amenna: povjerovali smo”, međutim, koliko primjenjujemo Časni Kur’an u našim životima? Da li živimo shodno Časnom Kur’anu ili smo u sukobu s njim? Ne trebamo samo ostati na riječima “vjerujemo i potvrđujemo”, na riječima koje izgovaramo nakon proučenog ili saslušanog ašereta, već se trebamo okoristiti propisima i porukama proučenih ajeta.
Naprimjer, ukoliko onaj ko prouči ili sasluša ajet o zabrani kamate, ipak uzme kamatu kada dođe u priliku da to učini, ko će onda živjeti taj ajet? Prenosi se jedan događaj iz bliske prošlosti: Jedan imam je želio kupiti kuću te je u tu svrhu podnio zahtjev za kredit. Namjeravao je uzeti kredit u banci koja posluje sa kamatom. A u svom rodnom kraju je imao vlastitu kuću i povrh svega, trenutno je živio u plaćenom stanu. Dakle nije imao nikakvu potrebu niti izgovor za kupovinu još jedne kuće ali je smatrao potpuno opravdanim da u tu svrhu digne kredit i još je zatražio od svoga prijatelja vaiza da mu bude žirant. Vaiz ipak ne pristade govoreći mu: “Prijatelju moj, ako će imam uzeti kredit sa kamatom, ako će mu vaiz biti žirant, ko će onda ovome narodu objašnjavati ajete?” Imam zatim razmisli malo bolje o tome i odustade od kredita. Ukoliko jedan dio onih koji uče i objašnjavaju kur’anske poruke ovako postupa, kako će onda postupati oni koji nemaju dovoljno vjerskog znanja ili oni koji žele živjeti islam gledajući u primjer svojih imama?
Naposlijetku, onako kako je bitno učiti Časni Kur’an, razumijevati ga, živjeti i biti zajedno sa onima koji ga žive, bitno je i biti pažljiv prema onima koji, iako uče Časni Kur’an, ipak ne žive po njemu. Ne dopustimo da nas bilo kakve negativnosti poraze. Istinski se pokrenimo, neka ne ostane kuća u kojoj se ne zna za Časni Kur’an, neka ne ostane niti jedna odrsala osoba ili dijete koje ne zna za poruke Časnog Kur’ana. Upišimo svoju djecu u mektebe i škole Kur’ana, podučimo ih našoj vjeri. Na tim mjestima, naša djeca će naučiti sure koje će cijelog života učiti u namazima kao i vjerske propise koje će primjenivati. Usmjerimo svoju djecu Allahovoj Knjizi, životnom vodiču, ali ne činimo to silom već ljubavlju. Klonimo se nasilja. Nemojmo ih udaljiti od vjere nastojeći da ih podučimo učenju Časnog Kur’ana. Pružimo ljubav našoj djeci kako bi je i oni znali pružiti, učinimo im dragim našu vjeru i Časni Kur’an. Unesimo radost u njihove živote i ne ulijevajmo osjećaj mržnje u njihova srca.
Čovjek se lahko navikne na mjesto koje zavoli, a udaljava se od onoga što ne voli. Da li će učiti Časni Kur’an dijete koje je silom naučeno arapskome pismu i tedžvidu? Pa čak i kada bi takvo dijete postalo hafiz, šta će se desiti ako zamrzi vjeru i udalji se od nje? Da li će takvo dijete biti sposobno da pokaže samilost spram svojih roditelja?
Recimo sada bismillah, i oživimo svoja srca Časnim Kur’anom. Kako bismo bili od koristi sebi, našim porodicama, ummetu i cijelom čovječanstvu, radi Allahovog, dž.š., zadovoljstva, svedimo račun sami sa sobom, sagledajmo koristi i štete onoga što smo do danas učinili.
Neka Uzvišeni Gospodar naše jezike, naša srca i naše hafize ne liši Časnog Kur’ana. Neka Časni Kur’an učini našim prijateljem na dunjaluku, saputnikom u kaburu i zagovornikom na Mahšeru. Neka učini da budemo od onih koji uče Časni Kur’an, razumiju ga i žive po njemu. Neka nam podari društvo onih koji žive po Kur’anu, pa da i mi postanemo poput onih za koje se kaže da su “živi” Kur’ani. Amin.
Časopis Semerkand, br. 105, Vjera i život
