Ne dozvolimo da “sezonska depresija” koja kuca na naša vrata sa dolaskom jeseni, negativno utječe na naš svakodnevni život.
Bliži se vrijeme kada sunce prepušta svoje mjesto jesenjem vjetru. Iako svako godišnje doba ima svoje čari, jesen za neke osobe, nažalost donosi određene poteškoće. Usljed smanjenja sunčeve svjetlosti javljaju se emocionalne promjene, teškoće prilikom buđenja, nedostatak energije, neraspoloženje i nezainteresiranost. Ukoliko se takve posteškoće javljaju u istom periodu, najmanje dvije godine zaredom, onda možemo govoriti o sezonskoj depresiji. O uzrocima tog poremećaja, o njegovim simptomima i metodama liječenja razgovarali smo sa psihijatrom iz bolnice Emsej u Istanbulu, dr. Orhanom Karadžom.
UZROK JE U SMANJENJU HORMONA SERATONINA
Dr. Orhan Karadža kao uzrok sezonske depresije navodi to što je ljudski organizam manje izložen suncu tokom kratkih jesenjih i zimskih dana, zbog čega se pojačava lučenje hormona melatonina, a smanjuje lučenje hormona seratonina. Nakon što u mozgu dođe do nedostatka seratonina javljaju se simptomi poput neraspoloženja, umora, bezvoljnosti. A kako raste nivo hormona melatonina, tako raste i potreba za spavanjem.
NE MORA ZNAČITI DA SE RADI O SEZONSKOJ DEPRESIJI
Depresija sa kojom se ljudi najčešće susreću u jesenjim i zimskim mjesecima, može se pojaviti i u ostalim godišnjim dobima. Pored toga, ne mora značiti da imate sezonsku depresiju ukoliko Vam se prilikom sezonskih promjena pojavi neraspoloženje, pospanost i umor. Dr. Orhan Karadža objašnjava da kod osobe treba biti primijetno stanje emocionalne tegobe kao i dodatni simptomi kako bi se moglo reći da ta osoba pati od sezonske depresije.
PRVI IZBOR PRILIKOM LIJEČENJA: FOTOTERAPIJA (TERAPIJA SVJETLOŠĆU)
Obzirom da se sezonska depresija javlja zbog nedostatka dnevne svjetlosti, u liječenju se prednost daje upravo metodi koja ima za cilj da otkloni taj nedostatak. Zbog toga se pacijent izlaže tzv. “fototerapiji”, terapiji svjetlošću. Na taj način pacijent dolazi u dodir sa svjetlošću koja imitira dnevnu, čime nadomješćuje nedostatak dnevne svjetlosti. Dr. Karadža napominje da može biti potrebna upotreba lijekova kada su u pitanju teži slučajevi, ili čak hospitalizacija. Dr. Karadža tvri i to da je psihoterapija (naročito kognitivno-bihevioralna psihoterapija) vrlo bitna metoda liječenja sezonske depresije. Pored toga, postoje i druge metode od kojih se svaka može primjenjivati u prigodnim situacijama. Uz sve to, ugodne aktivnosti koje povećavaju produktivnost pojedinca mogu doprinijeti njegovome ozdravljenju.
KO NAJČEŠĆE PATI?
Sezonska depresija je poremećaj koji može zadesiti svakoga. Ipak, kao i kod svake druge bolesti, postoje određene rizične grupe. Naprimjer, što je država udaljenija od ekvatora, to je veći postotak onih koji pate od sezonske depresije. Pored toga, žene su sklonije ovoj bolesti. Dr. Orhan Karadža još navodi da u rizične grupe spadaju i oni u čijoj porodici postoji neko ko je bolovao od bipolarnog poremećaja, oni koji žive u teškim životnim uslovima i oni koji imaju teške fizičke bolesti. svjetlošću.
PSIHIJATAR IZ BOLNICE EMSEJ U ISTANBULU, DR. ORHAN KARADŽA, KAO NAJČEŠĆE SIMPTOME SEZONSKE DEPRESIJE NAVODI:
- stalna pospanost
- tegoba prilikom jutarnjeg buđenja
- istrošenost zz umor
- manjak koncentracije
- jutarnje buđenje s umorom
- nervoza zz beznađe
- neraspoloženje
- napadi plača
- povučenost zz porast apetita
- pretjerano konzumiranje hrane
- bolovi u mišićima i kostima
Kada su u pitanju mjere predostrožnosti koje možemo poduzeti kako ne bismo zapali u stanje sezonske depresije, dr. Orhan navodi sljedeće: “Ljudi se trebaju maksimalno okoristiti dnevnom svjetlošću u periodima kada je vrijeme vedro. Ukoliko su tokom prethodnih godina imali slične tegobe ili prebrodili teško stanje, prije nego što ponovo, u istom periodu, zapadnu u takvo stanje mogu potražiti psihološku pomoć ili čak, ukoliko je potrebno, upotrebljavati propisane lijekove. Vrlo bitni faktori podrške jesu i aktivnosti koje će obogatiti svakodnevnicu pojedinca kao i povećanje produktivnosti i druženje sa dragim ljudima.
Oni koji prolaze kroz određene životne poteškoće, trebaju zatražiti podršku svojih bližnjih kako bi se uspjeli izboriti sa istima. Međutim, ukoliko ne mogu dobiti dovoljno podrške u svome okruženju, onda trebaju potražiti stručnu pomoć. Unošenje dodatnih vitamina i minerala, također je od koristi. Rizične grupe trebaju obratiti pažnju i na svoj bioritam. Ukoliko tokom zimskih mjeseci slobodne dane provodimo u područjima koja obiluju dnevnom svjetlošću, možemo spriječiti ili odložiti pojavljivanje sezonske depresije.” Uz sve navedeno, osobama koje su sklone sezonskoj depresiji stručnjaci preporučuju da se bave sportom, da u organizam unose mnogo vode i da ujutro ustaju rano kako bi se okoristile sunčevom svjetlošću.
Časopis Semerkand, br. 105, Zdravlje
