Islam je naziv zajedničke vjere koja je najprije objavljena prvom vjerovjesniku i prvom čovjeku, Ademu, a.s., a zatim i svim ostalim vjerovjesnicima, a.s. Drugim riječima, temeljne osnove vjere ostale su nepromijenjene od prvog vjerovjesnika, a.s., pa sve do našeg Poslanika, Muhammeda, s.a.v.s. Uzvišeni Allah, u surama Enbija i Mu’minun spominje imena mnogih vjerovjesnika, njihovo pozivanje svojih naroda u vjeru i njihovu borbu sa kufrom i širkom, a nakon toga, u obje sure ukazuje na istinu koju smo prethodno spomenuli: “Ova vaša vjera–jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar vaš, pa Me se pričuvajte!”; “Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam – vaš Gospodar, zato se samo Meni klanjajte!” (Mu’minun, 52; Enbija, 92)
Prvo poslanstvo i stid
Stid je jedan od temelja objave koju su, počevši od prvog vjerovjesnika, a.s., širili svi ostali vjerovjesnici, a.s. Allahov Poslanik, s.a.v.s., o tome nam govori u sljedećem časnom hadisu: Ebu Mes’ud el-Bedri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Jedna od prvih poslaničkih izreka dostavljenih ljudima glasi: ‘Ako se ne stidiš radi šta želiš!’” (Buhari, Enbija, 54, Edeb, 78, Ibn Madždže, Zuhd, Ebu Davud, Edeb, 7)
Te riječi Allahova Poslanika, s.a.v.s., jasno nam govore da su na vrlinu stida ukazali prethodni vjerovjesnici, a.s., i da ta izreka još od tog vremena kruži među ljudima i prenosi se sa generacije na generaciju. Tako je dospjela do prvih generacija našeg ummeta. Allahov Poslanik, s.a.v.s., pridavao je veliku važnost stidu i ukazivao je na njegovu vrijednost. Ukazao je na to da pomenuta izreka nije jedna od mudrih arapskih izreka već da su to riječi potekle iz usta prvih vjerovjesnika, a.s. Riječi Allahova Poslanika, s.a.v.s.: “Jedna od prvih poslaničkih izreka dostavljenih ljudima…” nose značenje da je ta izreka dio objave prvih vjerovjesnika, a.s. Ta božanska poruka nije se zametnula i došla je do Arapa koji su je dalje prenosili. U drugoj predaji istog hadisa, navodi se: “Jedna od izreka koja je ostala od prethodnih objava…” (Ibnu’l- Arabi, el-Mu’džem, 2/609; Bejheki, Šu’abu’l-Iman, 10/173-174)
U toj predaji kao da se želi reći: Ove riječi nije izrekao neki mudrac niti neki govornik, to je jedna od poruka koju je Uzvišeni Allah objavio Svojim vjerovjesnicima, a.s. Allahov Poslanik, s.a.v.s., želio je istaknuti važnost poruke koju pomenuta izreka nosi, jer je u njoj sadržana suština i dunjalučkog i ahiretskog dobra. Uistinu je stid jedna vrsta straha i on navodi čovjeka da iskaže poštovanje zbog vrijednosti koju pridaje onome čega ili koga se stidi. Osoba koja se stidi sebe smatra nedostatnom, a nakon što se nađe u situaciji da svjedoči djelima onoga koga se stidi, umanjuje vrijednost vlastitog nefsa i smatra ga prezrenim. Na taj način, čovjek dolazi sebi i budi se iz nemara, te ga takvo stanje sprječava od činjenja mnoštva loših stvari. (Kelabazi, Bahru’l-Fevaid, 1/426)
Značenje naredbe “radi šta želiš”
Prvo značenje izreke iskazane u formi imperativa “Ako se ne stidiš, radi šta želiš!” jeste sljedeće: Tim riječima ne želi se reći da se čovjeku dozvoljava da radi šta god poželi, već forma imperativa nosi značenje zabrane i osude. Oni koji su takvog stava, tumače to na dva načina. Prvo objašnjenje jeste to da prethodne riječi nose značenje prijetnje i zastrašivanja.
Stoga, ono što se želi reći jeste: “Ukoliko nemaš stida, radi šta god želiš, a Uzvišeni Allah će te sigurno kazniti zbog toga.” Na isti način tumače se i ajeti: “Radite šta hoćete, On, zaista, vidi šta vi radite.” (Fussilet, 40); “(O vi koji Allahu pripisujete druga!) a vi se, pored Njega, klanjajte kome hoćete!” (Zumer, 15)
Postoji još mnoštvo sličnih primjera. Drugo objašnjenje jeste da forma naredbe iskazana u časnom hadisu, ima svrhu obavještavanja. Prema tome, suštinsko značenje je sljedeće: “Osoba koja nema stida, radi šta god želi jer ono što sputava čovjeka od činjenja loših djela jeste stid. Osoba koja nema stida bez ikakvog ustručavanja čini razne vrste ružnih i loših radnji. Od takvih besramnih djela ustručavaju se samo oni koji posjeduju stid.”
Sljedeći hadis izrečen je na isti način:
“Ko u moje ime izmisli neku laž, neka se pripremi za mjesto u kojem će boraviti u Džehennemu!” (Buhari, br.110; Muslim, “Mukaddime”, 3)
Iako je hadis izrečen u formi imperativa, on ima funkciju prenošenja obavijesti ljudima. Dakle, značenje hadisa jeste: “Onaj ko u moje ime izmisli neku laž, on sebi priprema mjesto u Džehennemu.” Navedeno stanovište je stanovište Ebu Ubejde, Ibn Kutejbe i Muhammeda el-Mervezija. (Ibn Redžeb, Hadislerle Ilm ve Hikmet, 2/27-73)
Drugi način razumijevanja hadisa o kojem govorimo jeste bukvalno razumijevanje naredbe “radi šta želiš”. Prema tom shvatanju, hadis nosi sljedeću poruku: “Ukoliko su djela koja želiš učiniti, djela pokornosti, i zbog njih nemaš potrebe da se stidiš niti Allaha, dž.š., niti ljudi, te ukoliko su u skladu sa lijepim ahlakom i edebom, onda možeš činiti šta god želiš.” To je stanovište koje zastupa jedna skupina učenjaka, neka im se Uzvišeni Allah svima smiluje. Među njima su Ebu Ishak Mervezi i Imam Šafija. Sličan stav prenosi se i od Imama Ahmeda. Kada su jednog od dobrih prethodnika upitali šta je to čvrst karakter (posjedovanje jake ličnosti), on je dao odgovor koji se također temelji na prethodnom hadisu: “Čvrst karakter je u tome da ne činiš tajno djela koja se stidiš činiti javno!”
Allahov Poslanik, s.a.v.s., također je ukazao na to sljedećim riječima: “Grijeh je ono što tišti tvoja prsa i ono što ne želiš da ljudi saznaju.” (Buhari, el-Edebu’l-Mufred, br. 295, 302; Muslim, Birr ve Sile, 14, 15) I sljedeći hadisi ukazuju na istu poruku: “Upitali su Allahova Poslanika, s.a.v.s: ‘O Allahov Poslaniče, koja je to najvrjednija stvar koja je data muslimanu?’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: ‘To je lijep ahlak!’ Zatim su ga upitali: ‘A koja je to najlošija stvar koju musliman može imati?’, na šta je odgovorio: ‘To je da, kada se osamiš, činiš djela koja ne bi volio da vide velikani iz tvog naroda!’” (Ma’mer, el-Džami, 11/144)
U jednom hadisu koji prenosi Usame b. Šerik, r.a., Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Kada se osamiš, ne radi ono što Uzvišeni Allah ne voli da radiš!” (Ibn Hibban, es-Sahih, 2/129-130) Ebu Malik el-Eš’ari, r.a., prenosi: “Upitao sam Allahova Poslanika: ‘O Allahov Poslaniče, na koji način mogu postići potpuno dobro?’ A Allahov Poslanik, s.a.v.s., mi je odgovorio: ‘Postići ćeš dobro tako što ćeš djela koja činiš pred ljudima činiti i kada se osamiš!’” (Taberani, el-Kebir, 3/283, 22/317) Plemeniti ashab, Harmele b. Abdullah, r.a., pripovijeda: “Otišao sam kod Resulullaha, s.a.v.s., kako bih povećao svoje znanje. Sjeo sam ispred njega i upitao: ‘O Allahov Poslaniče! Koje djelo mi preporučujete da činim?’
Allahov Poslanik, s.a.v.s., mi reče: ‘Čini dobro (ma’ruf ), a kloni se lošeg (munker). Dobro razmisli, nakon što se odvojiš od ljudi u čijem si društvu bio, trudi se da radiš sve ono lijepo što čuješ da govore o tebi. Također pripazi, kloni se svega onog što ti se ne bi svidjelo da o tebi ljudi govore!’ Ja sam razmislio o riječima Allahova Poslanika, s.a.v.s., i uočio sam da nije ispustio niti jedno dobro djelo koje se može učiniti, niti loše djelo kojeg se treba kloniti.” (Buhari, el-Edebu’l-Mufred, br. 222; Ebu Nu’ajm, Hilje, 1/359)
Važnost stida
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je na različite načine ukazao kolika je važnost stida u životu svakog vjernika. Neki od hadisa koji govore o tome su sljedeći: Abdullah b. Amr, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Kada Allah zamrzi nekog roba, On od njega uzme stid. A nakon što mu oduzme stid, sa njim se počnu družiti samo omražene osobe. Zatim mu oduzme sposobnost čuvanja emaneta. Nakon što mu oduzme sposobnost čuvanja emaneta, udalji ga i od Svoje milosti. A nakon što ga udalji od Svoje milosti, prekine svaku njegovu vezu sa islamom. Nakon što prekine njegovu vezu sa islamom, takav se susreće samo sa prokletim šejtanom.” (Ibn Madždže, Fiten, 26; Bejheki, Šu’abu’l-Iman, 10/165)
Ibn Abas, r.a., je rekao: “Stid i iman idu jedno uz drugo. Kada čovjek ostane bez stida, onda ostaje i bez imana.” Ibn Omer, r.a., prenosi: “Jedne prilike je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prošao pored čovjeka koji je korio svoga brata govoreći mu: ‘Ti si previše stidan!’ Tim riječima, želio je reći da mu toliki stid šteti. Međutim, čuvši to, Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Pusti ga, zasigurno je stid od imana!’” (Buhari, Edeb, 75; Muslim, Iman, 60) Druge prilike, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Stid je jedan ogranak imana.” (Buhari, Edeb, 75, Muslim, Iman, 57, 58); “Stid ne donosi ništa drugo osim dobra.”
U Muslimovoj predaji stoji: “Stid je u cijelosti hajr (dobro).” (Muslim, Iman, 60, Ebu Davud, Edeb, 7) Ešedž el-Asari, r.a., prenosi: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., mi je rekao: ‘Kod tebe su prisutne dvije lijepe osobine koje Allah voli.’ Upitao sam ga koje su to osobine, a on, s.a.v.s., mi reče: ‘Blagost i stid!’ Zatim sam upitao: ‘Da li su te osobine prisutne od ranije ili su nove?’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori: ‘Prisutne su od ranije.’ Potom sam kazao: ‘Neka je hvala Allahu Koji me stvorio sa te dvije osobine koje voli.’” (Buhari, el-Edebu’l-Mufred, br. 584, Muslim, Iman, 26) Allahov Poslanik, s.a.v.s., je upozorio da osobina stida može biti oduzeta onome ko se ne bude trudio da je sačuva: “Stid je lijepa osobina koja vam je podarena, ali ta osobina vam može biti i oduzeta!” (Ibn Ebu Šejbe, el-Musannef, 5/213)
Urođeni i stečeni stid
Postoje dvije vrste stida. Prvi je stid koji je čovjeku urođen i koji se ne može naknadno postići trudom. Ta vrsta stida jedan je od najvrjednijih segmenata ahlaka koji Uzvišeni Allah daruje čovjeku smještajući ga u njegov karakter. Zbog toga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Stid ne donosi ništa osim dobra.” Stid je ono što sprječava čovjeka od činjenja ružnih djela i od lošeg ahlaka. Navodi ga da se ponaša u skladu sa lijepim ahlakom i da dostiže visoke stepene. Prenosi se da je Omer, r.a., rekao: “Onaj ko se stidi, taj se krije, onaj ko se krije, taj se ustručava. A Allah štiti onog ko se ustručava.” Džerrah b. Abdullah el-Hakemi je rekao: “Četrdeset godina nisam činio grijehe zbog stida. Zatim sam zahvaljujući tome, zadobio takvaluk (bogobojaznost) i vera’ (težnja za napuštanjem svega sumnjivog).”
Jedan arif je također kazao: “Razmislio sam i shvatio da je svaki grijeh ponžavajuće i sramotno djelo. Najprije sam se zbog svoje ljudskosti klonio grijeha, a kasnije je to stanje preraslo u pobožnost.” (Ibn Redžeb, Džami’u’l-Ulum, 1/501) Druga vrsta stida jeste stid koji se postiže trudom, spoznajom Uzvišenog Allaha, sviješću o Njegovoj Veličini, o Njegovoj blizini robovima, o tome da On Uzvišeni bdije nad svim i da zna za podmukle poglede i za ono što srca kriju. Ta vrsta stida spada u najvrjednije odlike imana. Štaviše, takva vrsta stida može se nazvati najvećim stepenom ihsana. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Stidi se Allaha onako kako se stidiš uvažene osobe iz tvog plemena!” (Taberani, el-Kebir, br. 7897)
Prema predaji Ibn Mes’uda, r.a., Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Stidite se Allaha istinskim stidom!” Ashabi, r.anhum, rekoše: “O Allahov Poslaniče, elhamdulillah, mi se stidimo Allaha!” Međutim, Allahov Poslanik, s.a.v.s., na to reče: “Nije to ono što sam želio reći (nije to stid kakvim ga vi poimate). Istinski stid od Allaha je u tome da sačuvaš svoju glavu i ono što je u njoj, svoj želudac i ono što je u njemu te da se prisjećaš smrti i truhljenja u zemlji. Onaj ko želi Ahiret, taj ostavlja dunjalučke ukrase. Onaj ko tako čini, taj se istinski stidi Allaha.” (Tirmizi, Sifatu’l-Kijame, 24, Ahmed, el- Musned, 6/187)
Uzvišeni Allah darujući čovjeku stid, daruje mu sposobnost da promišlja o blagodatima koje su mu date, pa on sebe smatra manjkavim u činjenju zahvale na tim blagodatima. Kada čovjeku bude oduzet urođeni i stečeni stid, njega više ništa ne sprječava od činjenja loših i besramnih djela. Stanje takve osobe veoma je blisko stanju osobe bez imana. Vrijedan je pažnje i događaj koji se desio između Bušejra b. Ka’ba i Imrana b. Husajna, r.a. Bušejr reče Imranu, r.a.: “Mi u mudrostima iz određenih knjiga uočavamo da je stid, u jednom smislu, dostojanstvo i smirenost, a u drugom smislu slabost.” Na to se Imran, r.a, naljuti i reče: “Ja tebi govorim hadise Allahova Poslanika, s.a.v.s., a ti govoriš stvari suprotne njima.” (Buhari, Edeb, 75, Muslim, Iman, 60) Ashab Imran, r.a., pozivajući se na hadise, pobio je stanovište Bušejra, jednog od tabi’ina. Ispravno stanovište je stanovište Imrana b. Husajna, r.a. Stid pohvaljen u hadisima Allahova Poslanika, s.a.v.s., je stid koji podstiče na činjenje dobrih djela i koji navodi na napuštanje loših djela. Suprotno tome, osoba koja čini propuste u ispunjavanju prava Uzvišenog Allaha ili Njegovih robova, čini to iz vlastite slabosti i nedostatnosti, i takvo stanje ne potječe od stida. Takvo postupanje se može definisati kao slabost, manjkavost, bezvrijednost i nesposobnost. A Uzvišeni Allah zna šta je najispravnije.
Šta gube bestidnici?
Uzvišeni Allah neprestano vidi Svoga roba i On je zapravo najuzvišeniji i najsilniji od onih koji ga vide. Od Njega se ništa ne može sakriti niti Njemu nešto može ostati skriveno. Njegovo pravo je iznad svih drugih prava, Njegova vrijednost je iznad svih vrijednosti. On Uzvišeni vidi Svoga roba u svakom stanju i prilikom činjenja svakog djela. Pored toga, čovjeka posmatraju i cijenjeni meleki, Kiramen katibin, drugi ljudi, te mnoga druga stvorenja. Ukoliko posjeduje stid, on se ustručava od činjenja onoga što bi izazvalo osudu ili prijekor. Uz to, stalno kontroliše i svoje srce i svoje misli jer zna da Uzvišeni Allah sve vidi. Iz tih razloga, on je svojom vanjštinom na istikametu (ustrajnost), a svoju nutrinu nastoji održati čistom. Eto to su osobine onih koji posjeduju stid.
Navest ćemo ponovo riječi našeg Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: “Stid je u cijelosti hajr (dobro).” (Muslim, Iman, 60, Ebu Davud, Edeb, 7) Kada neko bude lišen osobine stida, kada dođe u stanje da ne preza ni od čega, njemu postaje svejedno da li njegova nedjela posmatra Gospodar svjetova ili neko od stvorenja. On se ne ustručava da pokaže vlastitu sramotu ili da bude okarakterisan kao neko ko posjeduje lošu narav. Uopće se ne obazire na to. Niti se boji onih koji su iznad njega, niti pridaje važnost onima koji su pored njega. Takva osoba je izašla iz ljudske prirode i čini sve ono na šta je navodi nefs koji naređuje zlo. Trči za svakom ružnom stvari koju joj nefs ukrasi. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kao da takvim ljudima želi reći: “Ukoliko nema nikakva prepreka koja će zaštititi tvoju ljudskost niti ikakva vjerska vrijednost koja će te spriječiti, ti onda čini šta želiš. A bit ćeš kažnjen zbog onoga što budeš činio!” (Kelabazi, Bahru’l-Fevaid, 1/427-428)
Hadis o kojem govorimo možemo objasniti i na ovaj način: Ukoliko ne posjeduješ stid, ma koje djelo da učiniš, u njemu nema nikakve vrijednosti niti hajra! Svakako nema ni traga osobina vjernika kod onoga ko ne zna za Veličinu Uzvišenog Gospodara i ko ne pridaje vrijednost Njegovim robovima. A Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Stid je od imana!” (Buhari, Iman, 14, Muslim, Iman, 59) Onaj čija djela nisu ukrašena stidom, veliča vlastiti nefs a olahko shvata veličinu i moć Uzvišenoga Gospodara. U očima takve osobe, malo djelo je ogromno, a ružni poslovi su lijepi. Svoje ibadete smatra dobrom učinjenim Uzvišenom Allahu, a svoje velike grijehe smatra malim. Druge Allahove, dž.š., robove nipodaštava i smatra bezvrijednim, veličajući vlastiti nefs i omalovažavajući sve osim sebe samoga. To su osobine Allahovog, dž.š., dušmana, Iblisa. On je za Adema, a.s., rekao: “Ja sam bolji od njega!” (A’raf, 12)
Utječemo se Uzvišenom Allahu od toga da budemo prepušteni svome stanju. Od Njega Uzvišenog tražimo oprost, On je Taj Koji daje obilje dobra Svojim robovima. Sva hvala pripada Njemu i kod Njega je mjesto našeg povratka.
Časopis Semerkand, br. 106, Hadis
