Kako se svijet mijenja, tako i u naše živote ulaze nove bolesti i novi sindromi. Jedna od bolesti o kojoj se najviše govori u našem vremenu, a koju narod naziva „pretjerani strah“, jeste anksiozni poremećaj.
Ne ostavljajte terapiju bez dozvole doktora
Kao i bolesnici koji boluju od drugih bolesti, tako i oni koji imaju GAP, ponekad sami zaključe da su ozdravili, pa ostavljaju lijekove ili psihoterapiju na pola. Dr. Mazlum naglašava da je takvo postupanje jako opasno, jer, onako kako terapija započinje uz kontrolu doktora, isto tako, terapiju jedino može prekinuti doktor koji nadzire pacijenta. U protivnom, bolesnik koji se još uvijek nije u potpunosti izliječio, nakon kratkog vremena ponovo doživljava iste tegobe i neugodne nuspojave tzv. „simptomi prekida.“
Dr. Mazlum naglašava važnost dijagnosticiranja i liječenja bolesti te posebno podvlači to da osobe koje imaju određene simptome ili sklonost takvom poremećaju, trebaju što prije potražiti stručnu pomoć.
Tijelo i duša čovjeka koji se pokušava prilagoditi svijetu koji se svakodnevno razvija i mijenja, ponekad ne mogu izdržati tu brzinu. Kako se svijet mijenja, tako i u naše živote ulaze nove bolesti i novi sindromi. Jedna od bolesti o kojoj se najviše govori u našem vremenu, a koju narod naziva „pretjerani strah“, jeste anksiozni poremećaj. To je stanje pretjerane brige i strepnje, koje negativno utječe na kvalitet čovjekovog života. Ukoliko ste i Vi osoba koja je previše zabrinuta, neprestano u isčekivanju određene opasnosti i koja se stalno osjeća umorno, onda u ovomjesečnoj temi možete pronaći ono što Vas zanima.
Šta je anksioznost?
Psihijatar za djecu i tinejdžere u bolnici Emsej u Istanbulu, dr. Betül Mazlum, anksioznost definiše kao stanje uznemirenosti koje donosi emocionalne i intelektualne promjene, čiji je uzrok jasan ili ne, te koje istovremeno može imati popratne fiziološke reakcije kao što su znojenje i lupanje srca. Osoba, nakon što se nađe pred stiuacijom koju smatra prijetećom i opasnom za sebe, zapada u stanje pretjeranog straha i uznemirenosti, te razvija osjećaj da će se dogoditi nešto loše. Dr. Betül Mazlum navodi da je zabrinutost koja nije u tolikoj mjeri izražena ustvari normalna pojava, međutim, ukoliko prelazi navedenu granicu, ukoliko negativno utječe na kvalitet života i otežava prilagođavanje svakodnevnici, onda je to signal da postoji problem.
Šta je generalizirani anksiozni poremećaj?
GAP se definiše kao neprestana i pretjerana strepnja vezana skoro za svaku situaciju. Osoba koja ima takav poremećaj uvijek o svemu misli na najnegativniji način, uvijek je napeta i uznemirena. U takvom stanju, koje nerijetko prate i drugi psihički poremećaji, bolesniku je vrlo teško da kontroliše svoju napetost i anksioznost. Da bi se kod osobe dijagnosticirala takva vrsta poremećaja, potrebno je da se opisano stanje javlja u periodu od šest mjeseci, skoro svaki dan.
Najveća karakteristika takvih bolesnika jeste da razmišljaju o najgorem mogućem scenariju koji može zadesiti njih ili njihove voljene, te da poduzimaju sve mjere predostrožnosti, iako se još ništa nije desilo, pa čak i ako nema nikakvih naznaka da će se desiti nešto loše. Takve osobe, i kada poduzmu mjere predostožnosti, to nije dovoljno da se osjete dobro, jer one uvijek preuveličavaju opasnost i osjećaju se nesigurno uprkos svim poduzetim mjerama.
Dr. Betül Mazlum navodi da u razvoju anksioznog poremećaja ulogu mogu imati genetika i negativni događaji koje je osoba preživjela, međutim, kao i kod drugih psiholoških poremećaja, nisu tačno poznati uzroci ove bolesti. Na razvoj anksioznog poremećaja, čiji temelji nastaju u djetinjstvu i ranom odrastanju, utječu i neurohemijske promjene u mozgu, kao i karakteristike ličnosti. U nekoliko istraživanja potvrđeno je da se poremećaj češće javlja kod osoba niskog samopouzdanja i samopoštovanja, te kod osoba stidljivog i povučenog karaktera.
Kako se GAP manifestuje?
Kao što možemo iz samog naziva zaključiti, najočitiji znak ovog poremećaja jesu pretjerana briga i uznemirenost. No, poremećaj se manifestuje kako na psihičkom tako i na fiziološkom planu. Stanje strepnje i zabrinutosti koje je izmaklo kontroli, bolesnika skoro pa zarobljava. Uz to, navedeni poremećaj prate i fizički simptomi poput čestog buđenja, iznenadnog trzanja, nemogućnosti koncentrisanja, iznenadne nervoze, nemogućnosti spavanja, te popratnih simptoma kao što su znojenje ruku, iznenadni osjećaj toplote ili hladnoće, znojenje, bol u trbuhu, bol u leđima, grčenje mišića, stalni umor, neraspoloženje, lupanje srca, pretjeran nagon za podrigivanje.
Nažalost, samo jedna trećina onih koji pate od generaliziranog anksioznog poremećaja obraća se zdravstvenim ustanovama kako bi se liječila psihoterpaijom. Neki od njih rješenje traže na drugim odjelima poput gastroenterologije, kardiologije i interne medicine, tražeći tako lijek za fizičke manifestacije poremećaja.
Nemojte se brinuti! Liječite se!
Dr. Mazlum navodi da za svaki psihološki poremećaj, pa tako i za ovaj, postoji nekoliko vrsta liječenja. Generalno se kombinuju terapija lijekovima, psihoterapija i različiti pristupi podrške. Dr. Mazlum navodi da takva terapija daje dobre rezultate i naglašava sljedeće: „Ne fokusiramo se na bolest već na bolesnika. Stanje svakog bolesnika posebno se procjenjuje kao sveobuhvatna cjelina, shodno njegovim jakim i slabim stranama i podršci porodice i okoline, te se nakon toga počinje primjenivati navedena kombinirana terapija. Bolesnicima koji imaju fiziološke uzroke bolesti, tokom liječenja, u prvi plan dolazi terapija lijekovima, a onim osobama kod kojih je bolest prouzrokovana negativnim događajima iz prošlosti i pogrešno naučenim principima, u prvi plan dolaze različiti pristupi psihoterapije.“
Časopis Semerkand, br. 115, Zdravlje
