Dok se ne prisjetimo bereketa u njegovom hakikatu, savremeni recepti za bolje iskorištavanje vremena, za finansijsku stabilnost i bolje poslovanje neće nam biti od pomoći.
Imam Gazali, rah., je jedan od velikih islamskih alima koji je napisao najviše djela, možda je čak i na prvom mjestu po broju napisanih djela. Taj velikan je u svom kartkom životnom vijeku od 53 godine, napisao oko stotinu temeljnih djela, djela koja se stoljećima čitaju i koja nimalo ne gube na svojoj vrijednosti. Štaviše, ukoliko se ne računaju godine djetinjstva i obrazovanja, zaključuje se da je Imam Gazali, rah., toliki broj djela napisao u još kraćem vremenu.
Fikhski učenjak Ebu ‘l-Feth Omer, rah., koji se rodio otprilike jedno stoljeće nakon Imama Gazalija, rah., napravio je sljedeći proračun: Budući da je Imam Gazali, rah., svoje prvo djelo napisao u Nišaburu, kada je imao 22 ili 23 godine, dok još je bio učenik, onda se da zaključiti da je on svaki dan pisao tri ili četiri poglavlja. To je broj koji je iznimno teško dostići čak i danas, uz sve tehničke mogućnosti koje tadašnji čovjek nije imao.
Oni koji nisu upućeni, mogu pomisliti da je Imam Gazali, rah., živio lagodan i bezbrižan život, te da je bio zauzet samo pisanjem knjiga, pa je zbog toga uspio napisati toliki broj djela. Međutim, to nije tako. Vrijeme u kojem je Imam Gazali, rah., živio je vrijeme u kojem se nije lahko moglo doći do papira, pera i tinte. Isto tako, područje u kojem je živio bilo je izloženo nemirima Prvog krstaškog pohoda i razarujućoj smutnji Hasana Sabbaha. Povrh svega, Imam Gazali, rah., je bio sin siromašnog oca koji je preživljavao praveći konac od vune i prodavajući ga.
Kako bi stekao znanje, Imam Gazali, rah., je u tadašnjim uslovima morao otići iz rodnog grada Tusa najprije u grad Đurđan, a zatim u Nišabur. Kratko vrijeme je bio muderis u Nišaburu i u bagdadskoj medresi Nizamiji. U periodu povlačenja od ljudi, dok je boravio u Šamu, posjetio je Kuds, a zatim je bio i u Mekki i Medini prilikim obavljanja dužnosti hadža. Dakle, Imam Gazali, rah., nije bio osoba koja se na određenemom mjestu zadržavala duže vrijeme. Bio je oženjen, imao je djecu, bio je glava porodice i bogobojazni vjernik koji nije propuštao niti dobrovoljne ibadete.
Pored svega toga, Imam Gazali, rah., je dnevno pisao četiri poglavlja. Napisao je zbirku djela vrhunske kvalitete, na svakom mjestu je branio ehl-i sunnet od zabludjelih sekti poput batinija, i odgajao je učenike. Tu nevjerovatnu produktivnost ovog velikog islamskog učenjaka možemo objasniti samo jednom riječju – bereket!
Široko ili skučeno vrijeme
Bereket je pojam koji racionalni um odbija jer ga nije u stanju pojmiti. Zbog toga su i mnogi islamski profesori, okovani lancima takvog razuma, bili i jesu u nastojanju da metodama moderne logike izokrenu ili negiraju nadnaravni uspjeh učenjaka čiji su životi bili ispunjeni bereketom, a kakav je bio Imam Gazali, rah.
Naprimjer, takvi nastoje negirati Imama Buharija, rah., koji je kazao da je približno 7300 časnih hadisa koji se nalaze u djelu „Džamiu ‘s-sahih“, nama poznatom kao „Sahih-i Buhari“, odabrao između 600 hiljada predaja.
Oni smatraju „nemogućim“ to da se jedan čovjek koji je živio u devetom stoljeću za svog šezdesetogodišnjeg života, susreo licem u lice sa stotinama tadašnjih hadiskih učenjaka i prenosilaca, te da je 600 hiljada predaja analizirao zajedno sa lancem njihovih prenosilaca. Da, tačno je da takvo nešto zahirski djeluje nemoguće, međutim, takvo postignuće ostvareno je zahvaljujući bereketu. Dakle, berket je djelovanje Uzvišenog Hakka Koji je svemu kadar, djelovanje kojim On čini mogućim ono što robu djeluje nemoguće.
Vjerovatno iz razloga što smo zaboravili na taj kur'anski termin, bereket je nestao iz naših života. Uprkos tome što zahvaljujući tolikoj trci i tehnologiji svoje poslove možemo obaviti lakše i brže, mi se zastrašujuće mnogo, i sve više i više, žalimo na manjak vremena. Kao da živimo dane posljednjeg vremena koje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., opisao riječima: „Vrijeme će se toliko približiti (skratiti) da će godina biti poput mjeseca, mjesec poput sedmice, sedmica poput dana, dan poput sata, a sat poput varnice.“ (Tirmizi, Zuhd, 24)
Većina hadiskih učenjaka smatra da se riječ „tekarrubun“, dakle približavanje odnosno skučivanje vremena i njegovo brzo prolaženje odnosi na nedostatak bereketa u vremenu. U drugim predajama koje imaju za cilj da ukažu na skučenost vremena pred Sudnji dan, navode se loše pojave poput smanjenja znanja i činjenja dobrih djela, zapadanje ljudi u stanje pohlepe za uvećanjem imetka, povećana smutnja, itd… Pored učenjaka koji sve to smatraju predznacima Sudnjeg dana, postoje i oni koji smatraju da su sve to uzroci nedostaka bereketa u vremenu. To drugo stanovište zasniva se na 96. ajetu sure A'raf, u kojem Uzvišeni Allah davanje bereketa Svojim robovima uvjetuje njihovim imanom i takvalukom (bogobojaznost).
Božanska počast
Mi smo se osvrnuli na bereket u vremenu, no, bereket nije pojam koji se odnosi samo na vrijeme. Ukoliko bereket razumijemo više kao „obilje, širinu, produktivnost“, onda se i njegove karakteristike i svojstva mijenjaju u skladu sa onim u čemu je bereket. Naprimjer, u Časnom Kur'anu, Uzvišeni Allah nas obavještava o tome da su određena vremena i mjesta učinjeni blagolsovljenim, dakle, da su obasuti bereketom. Bereket u njima označava istovremeno veće, trajnije i postojanije dobro, sevape i fejz. Tako je Noć kadra vrjednija od hiljadu mjeseci. (Kadr, 3)
Ili, kako nas je obavijestio naš Poslanik, s.a.v.s.: „Namaz obavljen u Mesdžid-i Nebeviju, vrjedniji je od hiljadu namaza obavljenih u drugim mesdžidima, osim Mesdžid-i Harama.“ (Buhari, Fadlu ‘s-salat, 1) Onako kako je Allah, dž.š., podario poseban bereket mubarek veremenima i mjestima, tako je i Svoju Knjigu, vjerovjesnike, a.s., evlije i učenjake obasuo Svojim bereketom. Allah, dž.š., je njihov bereket učinio obilnim i trajnim za one koji se znaju okoristiti o njega.
No, vjerovatno zbog toga što smo više u potrazi za materijalnim, nego za takvim i sličnim duhovnim počastima, bereket najčešće poimamo samo kroz opskrbu. Kada spomenemo bereket, odmah nam svima naumpada obilje usjeva, mnoštvo imetka, dovoljna zarada, širina vremena, raznolikost pijaca i tome slično. Naše dove u kojima spominjemo bereket vezane su za takve stvari. Pokazatelj toga je i naš običaj da bereket tražimo uglavnom prilikom kupoprodaje i prilikom sjedanja za sofru.
Naravno da to nije pogrešno, štaviše, to je vrlo lijepo. No, zaboravljanje na Jedinog Davaoca bereketa, na Allaha, dž.š., i zanemarivanje Njegovih zakona čini da takve dove ne budu ništa sem ispraznih riječi. Zaboravljen je hakikat bereketa koji je sada samo na jeziku. To što se danas stalno žalimo na tegobe, finansijske probleme, te nemogućnost stizanja uprkos toliko razvijenim mogućnostima i zahirskom obilju, i što naše dove za bereket gube karakteristiku iskrenih dova, dešava se iz razloga što smo zaboravili na praktični dio bereketa.
Obilje ili bereket?
Dok se ne prisjetimo bereketa u njegovom hakikatu, savremeni recepti za bolje iskorištavanje vremena, za finansijsku stabilnost i bolje poslovanje neće nam biti od pomoći. Trebamo shvatiti da ne trebamo tražiti obilje već bereket, a kako bismo zadobili bereket trebamo se ponašati u skladu sa božanskim zakonima koji su nam obznanjeni u časnim ajetima i hadisima. Uzvišeni Allah bereket koji obećava vjernicima uslovljava imanom i takvalukom, kao i djelima koja iz njih proizilaze. Naprimjer, zahvalnost i zadovoljstvo bivaju uzrokom bereketa, a ustrajnost u griješenju odnosi bereket. Bereket imetka je u njegovom udjeljivanju, a bereket zarade u njenom halal statusu.
Bereket porodice, kao simbol mira i sreće u kući, skriven je u učenju Časnog Kur'ana i u nazivanju selama ukućanima prilikom ulaska u kuću. Svakako i samo izgovaranje potpunog selama u sebi sadrži dovu za bereket. Održavanje rodbinskih veza donosi bereket u život, a rano ustajanje donosi bereket u dan. Jelo će imati bereket ukoliko se započne sa bismillom, ukoliko se zajedno jede i ukoliko se ruke peru prije i nakon jela. Namaz koji se obavi u džematu vrjedniji 27 puta od namaza koji se obavi samostalno (kada su u pitanju muškarci). Dakle, u džematu je bereket. Ljubav i poštovanje prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., njegovoj časnoj porodici i ashabima, r.anhum, alimima koji su njegovi nasljednici i dobrim robovima, donosi povećanje znanja, iskrenosti, spoznaje, ilahi fejza, i želje za ibadetom, i to je vesila povećanja duhovnog bereketa.
Danas, kao da smo zaboravili na sve to, pa bereketu ne pridajemo značaj koji pridajemo materijalnim uvjetima. Mora da zbog toga svjedočimo životu u kojem imamo sve veće mogućnosti, naš dunjalučki imetak se povećava, mnogo više proizvodimo, mnogo više trčimo na sve strane, ali se opet ne uspijevamo spasiti nedostatnosti, nedovoljnosti, tjeskobe i lišenosti. Umjesto da prigrlimo vesile postizanja bereketa, pohlepno nastojimo osigurati još više materijalnih mogućnosti i steći što više ovosvjetskog imetka. Takvo postupanje, pored toga što ne otklanja osjećaj nedovoljnosti i manjkavosti, otvara put ka srčanoj tjeskobi i nemiru koje prouzrokuje naša, stalno rastuća pohlepa.
Niko nema hajra od obilja ili bogatstva u kojem nema bereketa. A bereket nam neće doći preko levhi na kojima su ispisane dove čije značenje ni ne znamo. Bereket donose iman, bogobojaznost i djela kojima je Uzvišeni Allah zadovoljan.
