Sejjid Muhammed Sāki Erol
Strpljivost i zahvalnost
Poslanici i evlije su pretvorili svoje živote u džennet na ovom svijetu na način da su uzeli veliku slast čak i iz onoga što su pretrpjeli, sabureći na nedaćama. Sve vrste opasnosti, neprijateljstva i svi događaji koji zadese jednog čovjeka su božanska sudbina. Nijedna osoba neće preseliti na ahiret bez musibeta. Iako su pejgamberi bili ljudi koje je Allah, dž.š., najviše volio, oni su najviše bili zahvaćeni belajima.
U svim teškoćama postoji božanska mudrost. Život koji nije radi Allaha je nesreća. Ono što čovjeka približava Allahu nisu blagodati, nego muke i teškoće. Nedaće, nepravde, uvrede, preziri, smrt najbližih, bankrot na poslu i mnogi drugi musibeti koji ga rastužuju za roba nisu zastori na Allahovom putu, već jedan božanski ispit. Preko svih njih se prelazi samo sa strpljenjem. Sabur u smislu propisa se dijeli na farz, nafilu, mekruh i haram. Prema tome, sabur činiti je farz kad su u pitanju vjerom zabranjena djela. Sunnet je saburiti na stvari koje se ne dopadaju nefsu. Mekruh, odnosno haram je pokazati sabur na uznemiravanju, odnosno zulumu koji se čini prema nekome. Sabur, dakle, ne znači – podnositi svako zlo, svaki zulum i grijeh. Potrebno se boriti i istrajati kako bi se otklonili ti grijesi i taj zulum. Naprimjer, da jedan zdrav i snažan čovjek bude lijen, ne trudi se za svoju opskrbu, i kaže “ja saburam, podnosim ovu neimaštinu”, nije sabur – to je poniženje i lijenost. Zaista je sabur gorak, težak i teško pada nefsu, ali njegov plod je vrlo sladak. Mnoge patnje i stradanja bivaju otklonjeni zahvaljujući saburu i izdržljivosti, molbama i dovama upućenim Allahu, dž.š. Dok vjernik s jedne strane saburi, s druge strane ne bi mu trebalo manjkati zahvale na mnogobrojnim blagodatima koje su mu darovane.
Sabur i šukur su poput dva krila. Nedostatak jednog utječe na drugo. Šukur ima značenje zahvalnosti i zadovoljstva pokazanog na dobrotu ili uslugu. Šukur znači sva svoja osjećanja, ideje, misli, udove, srce, jezik i sve dijelove tijela koristiti na putu i u svrhu za koju je stvoren. Šukur je:
(a) izražavanje zahvale jezikom na dobrote i plemenitosti našeg Gospodara – Davaoca blagodati;
(b) pokornost Njemu svim dijelovima tijela;
(c) punjenje svoga srca ljubavlju prema Njemu.
Zahvaljivati na blagodatima jeste spoznati veličinu Opskrbitelja, te izražavajući Mu zahvalnost vezati se za pokornost i ibadete. Šukur je kao jedan duhovni konopac koji hvata ono što bježi iz ruke i povezuje ono što je u njoj. Onaj ko se drži za to uže, neće biti uskraćen. Ukoliko ne bude zahvaljiva na blagodatima – one bježe iz ruku, a počinju dolaziti belaji, i to sve jedan za drugim. U potpunom značenju iskazati zahvalnost na sve blagodati koje nam je naš Gospodar poklonio je nemoguće.
Šukur znači odmah se zahvaliti na dobijenu počast. Kada se odmah zahvaljujemo ljudima i na najmanju uslugu, moramo dobro promisliti i kako da se zahvalimo našem Gospodaru – Davaocu bezbrojnih blagodati. Obaveza zahvaljivanja Gospodaru svjetova se upotpunjuje napuštanjem nevjerstva i razdvajanjem onoga što On voli od onoga što ne voli. Uz to, još jedno značenje šukra jeste korištenje blagodati na ono što uzvišeni Allah voli. Ko god bilo koju stvar koristi na način ili za ono za što nije predviđena, on kao da negira božanski nimet u toj stvari koju je koristio. Onaj ko nešto koristi mimo cilja pokornosti Gospodaru svjetova, on kao da negira Allahove nimete, jer ih koristi kako bi dospio do grijeha. Neznanje i gaflet sprječavaju čovjeka da bude zahvalan. Zbog tog neznanja i gafleta biva uskraćen spoznaje blagodati.
Da nas Allah, dž.š., učini Svojim iskrenim robovima: sabirima – koji čine sabur, šakirima – koji čine šukur i zakirima – koji čine zikir.
Sa Allahovom uputom i podrškom…