Tema broja: JETIMI
Riječ urednika
Savjest čovječanstva
U ovome svijetu koji iz dana u dan postaje sve okrutniji, stanje djece para naša srca. Popraćen napretkom tehnologije i nazatkom ahlaka…, da, svijet iz dana u dan postaje sve okrutniji. Nažalost, prve žrtve te okrutnosti i divljaštva su potpuno čista bića, djeca.
Izolacija, gubljenje smisla, nezadovoljstvo, nesigurnost, te izloženost svakoj vrsti eksploatacije doprinosi da naše generacije gube čistotu i nevinost, čini da postajemo robovi bolesne kulture prohtijeva. Sve su to neposredni utjecaji koje tobože veliki napredak i novi život od nas očekuju da prihvatimo sasvim prirodno. A za to su neophodni današnji beskrupulozni ratovi i u njima nastradala djeca…
Nema nikakve sumnje u to da su i prije postojali ratovi i njihove žrtve, ali nije bilo oružja koje bi u trenu cijeli grad pretvorilo u ruševinu i ne birajući ubilo na hiljade žena i djece. I prije su roditelji umirali ili su se rastavljali, ali postojala je struktura društva u kojem su se velike porodice brinule za takvu djecu. Sada toga nema.
U nevolji čovječanstva, Zapadu i njegovom poimanju, te u svjetskom poretku koji je iz njega proizašao, nema mjesta samilosti. Ali mi se moramo zapitati gdje smo tu mi, mi, koji smo se uvijek utjecali Njegovoj zaštiti, da li smo dosljedni principima kojim nas je Uzvišeni Allah počastio kao vjernike? Trebamo se zapitati, naročito u ovome vremenu kada je na koljenima veliki dio islamskog svijeta. Koju oblast da navedemo? Sirija, Irak, Palestina, Jemen, Libija, Arakan, Istočni Turkistan, mnoge muslimanske oblasti u Africi…
Dok s jedne strane živimo s nadom da je najtamniji dio noći najbliži zori, s druge strane smo dužni da se pobrinemo o ugroženima, ne osvrćući se na postupanje drugih. Dužni smo da budemo ensarije našim muhadžirima, da pružimo svoje ruke jetimima.
Iz teškog ispita u kojem se nalazimo možemo izaći samo na taj način, samo tako možemo ublažiti našu bol. Hvala Allahu, dž.š., mi kao vjernici, uvijek smo se vodili principima: “Pomozi onome ko dođe na tvoja vrata, nahrani onoga ko ti zatraži vode, budi uz mazluma, budi i majka i otac jetimu…” To je naša savjest, naša ljudskost i čovječnost. Želimo da uvijek ostane pri nama…
Do skorog susreta u februarskom broju inšallah.
S poštovanjem,
urednik@semerkand.ba
Uvodnu riječ broja možete pročitati ovdje.
