Srce sufije
Jedan od velikana sa područja Egipta, imam Ša’rani, k.s., kaže: “U srcu murida ne smije biti, ogovaranja, zuluma, pretvaranja, zavisti prema bilo kome, nadmenosti, želje za raspravom, ulizivanja, izvještačenog govora, samodopadnosti, samohvale, pretjerivanja, nefsanskih prohtijeva, želje za isticanjem i borbom, niti murid smije zapadati u stanje da vidi manjkavim nekog od pripadnika tarikata ili onih koji žive poput njih. Ukoliko osoba tvrdi da je murid, a u njenom srcu se nalazi jedna od nabrojanih osobina, njene riječi nisu istinite, niti je moguće da od nje dođe bilo kakva korist na Allahovom, dž.š., putu. Onaj ko posjeduje tako ružna svojstva, njegov sejr-i suluk se prekida i on prestaje napredovati. Štaviše, takva svojstva ga udaljavaju od Allaha, dž.š., i približavaju prokletom šejtanu, jer to i jesu svojstva prokletog šejtana.” (Imam Ša’rani, El-Envaru ‘l-kudsijje)
Nakon što razmislimo i zatražimo savjet
Osnivač Šafijskog mezheba, Imam Šafija, rah., je rekao: “Odlučnost i čvrstoća u mišljenju i stavu (nepribjegavanje olakšicama, temeljito pristupanje određenim problemima i postupanje shodno tome), čovjeka štiti od pretjerivanja i od kajanja usljed nepromišljenog postupanja, i vodi ga ka postizanju dobra. Ukoliko osoba nastoji da razmišlja na takav način, to doprinosi bistrini i oštrini njenog uma. Uz to, istišara i savjetovanje sa posjednicima mudrosti doprinosi učvršćivanju stavova i spašava čovjeka od neodlučnosti. Budući da je tako, prije nego što doneseš određenu odluku, dobro razmisli, poduzmi sve ono što je potrebno i prije nego učiniš određeni korak, posavjetuj se!” (Imam Gazali, Mukašefetu’l-Kulub)
Između straha i nade
Jedan od velikih evlija, Jahja b. Muaz er-Razi, k.s., je rekao: “Onaj ko bude činio ibadete samo iz straha i bez trunke nade u Allahovu, dž.š., milost, utopit će se u moru brige i nemira. A onaj ko bude činio ibadete bez imalo straha, uz potpunu sigurnost i nadu, izgubit će se u provaliji zavaravanja. Međutim, onaj ko bude obavljao ibadete uz strah i nadu, takav hodi potpuno ispravnim putem.” (Ebu Talib el-Mekki, Kalplerin Azığı)
Dobro koje se čini lošim
Ibn Mes’ud, r.a., je rekao sljedeće: “Rob mnogo želi da se bavi trgovinom ili da zadobije visoke pozicije. Naposlijetku, put ka tome mu bude olakšan. A zatim, Uzvišeni Allah učini nazar na njega i Svojim melekima kaže: ‘Odvratite Mog roba od tog posla. Jer, ukoliko mu olakšam bavljenje time, on će postati jedan od stanovnika Džehennema.’ Na taj način, Uzvšeni Hakk, spriječi roba u tom poslu. Na to stanje, rob kaže: ‘Ta i ta osoba me spriječila u mom poslu, taj i taj me prevario!’ Međutim, to stanje nije ništa drugo doli blagodat i milost Allaha, dž.š., prema toj osobi.” (Ibn Redžeb el-Hanbeli, Hadislerle Ilm ve Hikmet)
Koliko može stati u posudu
Vezano za sohbet, Jahja b. Muaz er-Razi, k.s., je rekao: “Nikome ne govori o onome što će ga odvratiti od njegovog tarikata niti o onome što ne može razumjeti. Ukoliko budeš tako postupao, zamorit ćeš ga, a neće biti nikakve koristi od tvoga govora. Svakome govori onoliko koliko može primiti, onoliko koliki je njegov kapacitet.” (Ebu Talib el-Mekki, Kalplerin Azığı)
Svojstva arifa
Jedan mudri velikan je rekao: “Ovih šest stvari su svojstva arifa:
- kada spominju ime Uzvišenog Allaha, spominju ga uz veličanje, poštovanje i poniznost
- o sebi govore jezikom skromnosti
- uzimaju pouku iz Allahovih, dž.š., znakova u kosmosu
- kada osjete želju za bilo kakvim grijehom ili ispunjenjem prohtjeva, odmah se saberu i odustanu od toga
- raduju se kada se govori o Allahovom, dž.š., oprostu
- čine istigfar (traže oprosta) kada se prisjete vlastitih grijeha. (Ebu’l-Lejs es-Semerkandi, Tenbihu’l-Gafilin)
Časopis Semerkand, br. 106, Govor stanja
