Uzvišenome Allahu niko i ništa nije potrebno. On nema potrebe za bilo čime ili bilo kime. Štaviše, sve ima potrebu za Njim. Gospodar svih svjetova je svemu dovoljan. No, i pored toga u Kur’anu Časnom se spominje sintagma „pomoći Allaha“. Kako razumijevati to; šta time želi poručiti Gospodar svih svjetova?
U Kur’anu Časnom, na pet mjesta se spominje sintagma “pomoći Allaha”. U suri Al-i ‘Imran, Uzvišeni Allah spominje Isa, a.s., kada je pozivao svoj narod u iman, vjeru. Kada je osjetio da se njegov narod neće odazvati, pozvao je svoje bliske učenike – havarijjune, riječima: “‘Koji će biti pomagači moji na Allahovom putu?’ – ‘Mi’–rekoše učenici – ‘mi ćemo biti pomagači Allahove vjere, mi u Allaha vjerujemo, a ti budi svjedok da smo mi poslušni Njemu.’” (Al-i ‘Imran, 52)
U jednome drugom ajetu nas Uzvišeni Allah obavještava o odgovoru havarijjuna, koji su dali Isau, a.s.: “O vjernici, pomozite Allaha, kao što su havarijjuni rekli: ‘Mi ćemo pomoći Allaha!’–kad ih je Isa, sin Merjemin, upitao: ‘Hoćete li me pomoći Allaha radi?’ I neki od sinova Israilovih su povjerovali, a drugi nisu, pa smo Mi one koji su povjerovali–protiv neprijatelja njihova pomogli, i oni su pobijedili.” (Saff, 14)
U vezi s navedenom temom, na drugome mjestu u Kur’anu Časnome se govori u muhadžirima koji su opisani atributom pomagača Uzvišenog Allaha i Resulullaha, s.a.v.s.: “I siromašnim muhadžirima koji su iz rodnog kraja svoga protjerani i imovine svoje lišeni, koji žele da Allahovu milost i naklonost steknu, i Allaha i Poslanika Njegova pomognu–to su, zaista, pravi vjernici.” (Hašr, 8) Ajeti iz sura Hadždž i Muhammed koje ćemo citirati u narednim redovima, podupiru se i nadopunjuju s aspekta navedenoga: “Onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: ‘Gospodar naš je Allah!’ A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre, a i džamije u kojime se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah će sigurno pomoći one koji Njega pomažu – ta Allah je zaista moćan i silan.” (Hadždž, 40) “O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti.” (Muhammed, 7)
Pomaganje vjere i vjernika
Pomaganje Uzvišenog Allaha koje se spominje u ajetima je metaforičkog značenja, jer kako je moguće da čovjek pomaže Allahu, dž.š.? Uzvišeni Allah nema potrebe za bilo čime. On je dovoljan Samom Sebi; neovisan je od svjetova. U tefsirima stoji da “pomaganje Allaha, dž.š.” znači, ustvari, pomaganje Njegove vjere.
Dobro, kako se to onda pomaže Allahovoj, dž.š., vjeri? Veliki mufessir Ibn Džerir et-Taberi (pr. 310/923) je dio ajeta: “O vjernici, pomozite Allaha!”, protumačio jednim hadisom Allahova Poslanika, s.a.v.s., u kome se spominje “i’lau kelimetillah” – “uzdizanje Allahove, dž.š., Riječi, Objave”, tj. da to pomaganje Allaha, dž.š., ustvari ima pomenuto značenje. (Taberi, Džami’u ‘l-usul, XII, 160)
Fahruddin Razi (pr. 606/1210) je “pomaganje Allahu, dž.š.” protumačio kao pomaganje na sljedeća tri načina:
- pomaganje Allahove, dž.š., vjere
- pomaganje zajednice vjernika
- pomaganje ispravnoj zajednici naspram one koja je zalutala Prokleti šejtan ulaže napor, trudi se da nametne nevjerstvo – kufr ljudima; da ih odvrati od imana. Pokušava da time pokori i pobijedi vjernike. No, Uzvišeni Allah želi da zajednica vjernika pobijedi; želi da istina prevlada. Tako, svako ko nastoji, ko ulaže trud i napor, da pomogne vjernike, da istina zavlada, on je taj koji “pomaže Uzvišenog Allaha”. (Razi, Mefatihu ‘l-gajb, XXIX, 48)
Nagrada za one koji pomažu Allaha, dž.š.
Ukratko, “pomaganje Uzvišenog Allaha” koje se spominje na pet mjesta u Kur’anu Časnom, podrazumijeva nastojanje i ulaganje napora da se širi i uzvisuje Allahova, dž.š., vjera te pomaganje vjernicima da budu pokorni Uzvišenom Allahu.
Podrazumijevaju se i oni napori koje su vjernici ulagali kako bi pomogli poslanicima, a.s., da šire vjeru i dostavljaju poruku Uzvišenog Allaha, te borbu protiv onih koji su to suzbijali. U ajetima se spominju i nagrade i posebnosti koje očekuju one koji pomažu Allaha, dž.š.:
- pomagači Allahove, dž.š., vjere su oni koji vjeruju u Uzvišenog Allaha, Njemu su poslušni i njima će poslanici, a.s., biti svjedoci
- pomagači Allahove, dž.š., vjere su oni koji pobjeđuju i savlađuju svoje neprijatelje jer ih Allah, dž.š., pomaže (Saff, 14)
- pomagači Allahove, dž.š., vjere dok pomažu vjeru Allaha, dž.š., i Njegova Poslanika, s.a.v.s., ostavljaju dunjalučke užitke i podnose raznorazne poteškoće, a zauzvrat dobijaju svjedočanstvo da spadaju među iskrene robove (Hašr, 8)
- pomagači Allahove, dž.š., vjere su oni koji uživaju podršku Allaha, dž.š., i Allah, dž.š., im učvršćuje korake (Muhammed, 8).
Njihovi koraci bivaju učvršćeni tokom džihada; prilikom primjenjivanja šerijatskih propisa bivaju stameni; njihovi koraci će biti čvrsti tokom prelaska preko Sirat-ćuprije. Također su im i srca učvršćena u vjeri. (Kurtubi, el-Džami’u, XVI, 223)
Dužnost je svakog muslimana da svoj život, imetak i sve ono čime raspolaže, stavi na raspolaganje kako bi se pomogla Allahova, dž.š., vjera i put Njegova Poslanika, s.a.v.s. Put plemenitih ashaba, r.anhum, koji su na najljepši i najbolji način pomagali vjeru Allaha, dž.š., i onih koji su se na njih ugledali će trajati sve do Sudnjega dana. Njega će uvijek slijediti iskreni i predani vjernici. Jedina preokupacija Allahova Poslanika, s.a.v.s., i ostalih poslanika, a.s., te nasljednika Muhammeda, s.a.v.s., jeste da se širi i uzvisuje vjera Uzvišenog Allaha. Njihova jedina briga je da se proširi Allahova, dž.š., poruka čija je suština: la ilahe illallah, te da zavlada ljudskim životima.
Vjernici trebaju imati istu težnju, ali prvenstveno to moraju sprovesti u svojim životima. Svaki naš hal, postupak i riječ moraju biti u skladu s onim čime je zadovoljan Allah, dž.š., i životnim stilom Muhammeda, s.a.v.s. Da bismo postigli navedeno, potrebno nam je druženje i vođstvo iskrenih, odabranih alima koji su spoznali Allaha, dž.š. Kako bismo bili uspješni na polju pomaganja Allahove, dž.š., vjere, potrebna nam je pomoć Uzvišenog Allaha, jer je On jedini Koji upućuje na dobro. “Ako vas Allah pomogne, niko vas neće moći pobijediti, a ako vas ostavi bez podrške, ko je taj ko vam, osim Njega, može pomoći? I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici!” (Al-i ‘Imran, 160)
Časopis Semerkand, br. 106, RJEČNIK KUR’ANA
