„O Ademov sine! Raduješ se kada postigneš svoj cilj. A svaki cilj te sve više približava edželu. Međutim, dobra djela svaki dan odgađaš, kao da ona idu u korist drugome, a ne tebi!“ (Davud Tai, k.s.)
„Kada se neko od vas rasrdi, ukoliko je na nogama, neka odmah sjedne. Ako ga prođe srdžba, tim bolje, ako ne prođe, onda neka legne.“ (Ebu Davud)
Osam pitanja
Neki čovjek je došao velikom učenjaku 14. stoljeća, Ebu Abdullahu Kurešiju, rah., i rekao: „Došao sam kako bih se okoristio znanjem kojim Vas je obdario Allah, dž.š.“ Zatim mu je postavio sljedeća pitanja:
„Recite mi, ima li išta teže od nebesa? Postoji li prostranije mjesto od Zemlje? Postoji li išta tvrđe od kamena i vrelije od vatre? Postoji li išta hladnije od ledene zime i išta dublje od mora? Ko je najslabiji među ljudima? Šta je ubitačnije od otrova?“
Ebu Abdullah je ovako odgovorio:
- Od nebesa je teža potvora na bezgriješnu i časnu osobu.
- Pravda i istinitost su prostranije od Zemlje.
- Srce koje je zadovoljno onim što ima, dublje je od mora.
- Pohlepa je vrelija od vatre.
- Škrtost spram bližnjih koji su u potrebi hladnija je od ledene zime.
- Srce poricatelja je tvrđe od kamena.
- Kada se pred ljudima razotkrije sramota onoga ko prenosi tuđe riječi, onda taj biva najslabiji među ljudima.
- Ubitačnije od otrova je prenošenje tuđih riječi.
(Ebu ‘l-Lejs es-Semerkandi, Tenbihu ‘l-gafilin)
Odlučnost i sohbet
Jedan od halifa Šah-i Nakšibenda, k.s., Hadže Alauddin Attar, k.s., svojim prijateljima je savjetovao sljedeće:
„Ostavite se običaja koji su u suprotnosti sa vjerom. Radite suprotno od pogrešnih postupaka koje narod čini. Budite zadovoljni jedni drugima. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je poslan kako bi otklonio ružne običaje ljudi. Budite jedni drugima podrška. Nemojte sebe isticati, već dajite prednost svojoj braći. U svakom poslu budite odlučni i temeljiti. Sohbet je pritvrđeni sunnet Allahova Poslanika, s.a.v.s., stoga ga nikako ne izostavljajte.
Ukoliko budete ustrajni u svemu što sam kazao, u jednom dahu ćete postići ono što sam ja postigao za cijelog života. Ukoliko budete tako postupali, vaše stanje će uvijek ići na bolje. Međutim, ukoliko to zanemarite, zasigurno ćete zapasti u teško stanje.“
(Mevlana Ali b. Husejin es-Safi, Rešehat)
Pravo upravljanja
Jedan od velikih evlija, Sehl b. Abdullah et-Tusteri, k.s., je rekao:
„Ukoliko čovjek posjeduje sljedeće tri osobine, nije ispravno da bude na vlasti:
- neumjesno ponašanje i sklonost ka uznemiravanju ljudi
- nedostatak sabura na neumjesnim i neuravnoteženim postupcima ljudi
- težnja za onim što je tuđe, umjesto želje za dijeljenjem imetka drugima.“
(Suhraverdi, Gerçek tasavvuf)
Vrijednost nijeta
Veliki evlija, Abdullah b. Alevi el-Haddad, k.s., o bitnosti ispravnosti nijeta kazuje sljedeće:
„Brate moj! Prije nego što započneš sa ibadetom i drugim poslovima, pazi da najprije ispraviš svoj nijet; da bude iskren, da ga prekontrolišeš i razmisliš o njemu. Jer, nijet je temelj djela. Ljepota ili ružnoća određenog djela vezana je za ispravnost odnosno neispravnost nijeta. A Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
‘Djela se vrjednuju prema nijetu i svako će dobiti nagradu ili kaznu shodno nijetu.‘
Prema tome, kada namjerimo nešto reći, učiniti neko djelo, neki posao, neka naš nijet bude samo približavanje Allahu, dž.š., te postizanje sevapa koje Uzvišeni Allah Svojom plemenitošću daruje za djelo koje namjeravamo učiniti.“
(Abdullah b. Alevi el-Haddad, Putovanje od prolaznosti ka vječnosti)
Bolesnik i liječnik
Poznati ashab, Selman Farisi, r.a., je rekao:
„Mu’min u dunjalučkom životu nalikuje na osobu koja se razboljela. Liječnik je pored nje, on zna za njenu bolest i daje joj lijekove. Kada bolesnik poželi nešto što mu je štetno, liječnik ga u tome spriječi i kaže mu: ‘Ni slučajno se ne približavaj tome, to je za tebe štetno!’
Liječnik se tako ponaša sve dok bolesnik ne ozdravi. Kao rezultat tog truda, uz Allahovu dozvolu, bolesnik naposlijetku biva izliječen.
Tako i vjernik želi mnogo štošta. Međutim, među svim tim željama, on ne zna šta je tačno za njega dobro, a šta je štetno. Uzvišeni Allah čuva Svoga roba vjernika tako što ga, stvarajući različite sebebe, udaljava od štetnih poslova. Ukoliko vjernik bude pokoran Allahu, dž.š., onda će nakon smrti biti počašćen Džennetom.“
(Nedžmeddin b. Muhammed Nakšibendi, Zlatna silsila)
Svjesna nepokornost
Velikan šazelijskog tarikata, Ibn Ataullah es-Skenderi, k.s., kazuje:
„Neka je na sramotu onom robu koji zna za dobročinstvo Uzvišenog Allaha Koji ga obasipa tolikim blagodatima, a opet Mu je nepokoran. A dobročinstvo Uzvišenog Allaha prema onome ko izabere nepokornost se umanjuje. Onaj ko se ne boji Njega Uzvišenog, taj nije svjestan ni vrijednosti Njegovih blagodati. Onaj ko je zauzet nečim drugim sem Njime, taj biva na gubitku.
Neka je na sramotu onom robu koji, kada se pozove u propast, svjesno slijedi svoj nefs. A kada ga pozovu na Pravi put, svjesno ne sluša svoje srce. Takav se ne susteže od nepokornosti, iako zna za veličinu Uzvišenog Allaha. Kada bi griješnik znao za veličanstvenost Uzvišenog Gospodara, ne bi želio da se susretne sa Njim kao nepokoran rob. Kada bi takav bio svjestan da mu je Uzvišeni Gospodar blizu i da ga vidi, više bi se klonio Njegovih zabrana.
Neka je na sramotu onom robu koji, iako zna za ovosvjestke i ahiretske posljedice grijeha, ne osjeća stid spram Allaha, dž.š. Da je takav svjestan da je stalno pod prismotrom Allaha, dž.š., ne bi tako postupao jer ne bi želio da se susretne sa Njim kao neko ko se protivio Njegovim naredbama i zabranama.“ (Ibn Ataullah es-Skenderi, Tadžu ‘l-arus)
