Poslanički savjet
Jedne prilike je Allahov Poslanik, s.a.v.s., posavjetovao Muaza b. Džebela, r.a., sljedećim riječima:
„O Muaze! Savjetujem ti da se bojiš Allaha, da govoriš istinu, da održavaš datu riječ, da ispunjavaš emanete, da se čuvaš izdaje, da čuvaš svoje organe od harama, da budeš milostiv prema jetimima, da blago govoriš, da širiš selam, da činiš dobra dijela i da ne gajiš dugu nadu. Savjetujem ti da prigrliš iman, da se trudiš razumjeti duboke kur’anske poruke, da voliš Ahiret, da strahuješ od polaganja računa, i da prema ljudima budeš samilostan.
O Muaze! Čuvaj se upućivanja grubih riječi onima blagih srca, čuvaj se utjerivanja u laž poštenih, čuvaj se pokornosti griješniku i nepokornosti pravednome imamu, i pazi da ne budeš od onih koji šire nered po Zemlji!
Još ti savjetujem, ma gdje bio, pored svakog drveta, kamena, brda, boj se Allaha. A za svaki grijeh učini tevbu, za tajni učini tevbu tajno, a za javni učini tevbu javno.“
(Ebu Nu’ajm, Hiljetu ‘l-Evlija)
Miraz Allahova Poslanika, s.a.v.s.
Jedan od ashaba koji su prenijeli najviše hadisa, Ebu Hurejre, r.a., jednog dana ode u čaršiju i prisutnima se obrati:
„Dok se miraz Allahova Poslanika, s.a.v.s., dijeli u mesdžidu, ja vas vidim ovdje!“
Nakon tih riječi, ljudi ostaviše trgovinu i pohrliše u mesdžid, međutim, tamo ne zatekoše nikakvu raspodjelu miraza. Potom se vratiše se nazad do Ebu Hurejre, r.a., i rekoše:
„O Ebu Hurejre! Mi u mesdžidu ne vidjesmo da se dijeli ikakav miraz.“
Ebu Hurejre ih upita: „Pa dobro, šta ste vidjeli tamo?“
„Vidjeli smo skupinu koja čini zikr Allaha, dž.š., i uči Časni Kur’an“, odgovoriše.
Zatim Ebu Hurejre, r.a., reče: „Eto, to je miraz Allahova Poslanika, s.a.v.s!“
(Imam Gazali, Mukašefetu ‘l-Kulub)
Najbolje djelo
Ebu Derda, r.a., ashab koji prednjačio u poznavanju Kur’ana, te fikhskog i hadiskog znanja, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
„Hoćete li da vas obavijestim koje je najbolje djelo, najčistije kod vašeg Gospodara, djelo koje će vas dovesti na najviše stepene, djelo koje je vrjednije od udijeljivanja srebra i zlata, od borbe na Allahovom putu, i od toga da na tome putu poginete?“
Ashabi, r.anhum, rekoše: „Koje je to djelo, o Allahov Poslaniče?“
Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori:
„To je neprestano spominjanje Allaha, dž.š.“
(Tirmizi, D’avat, 4)
Šta je poniznost?
Jedan od velikana, Hakim et-Tirmizi, rah., je rekao:
Postoje dvije vrste poniznosti:
Prva se očituje u robovome slijeđenju Allahovih, dž.š., naredbi i izbjegavanju zabrana, jer postupati tako znači suprotstaviti se nefsu kojem je svojstveno da u želji za rahatlukom, zanemaruje Allahove, dž.š., propise. On dakle teži ka zabranjenom. Stoga, natjerati ga da poštuje Allahove, dž.š., naredbe i zabrane znači natjerati ga na poniznost.
Druga vrsta poniznosti očituje se u tome da svoj nefs vidiš beznačajnim spram Allahove, dž.š., veličine i da ga obuzdaš u njegovim prohtjevima. Ukratko rečeno poniznost je robovo podređivanje vlastitih želja željama i volji Allaha, dž.š.“
(Suhreverdi, Gerçek Tasavvuf)
Deset stvari
Jedan od velikana iz silsile Mešajih-i kirama, Sufjan es-Sevri, k.s., je rekao: Ovih deset stvari su zulum odnosno nepravda:
- činiti dovu samo za sebe, zaboravljajući na svoje roditelje i ostale vjernike
- znati učiti Časni Kur’an, a dnevno ne prouči stotinu ajeta
- ući i izaći iz mesdžida, a ne klanjati dva rekata u njemu
- svratiti na mezarje, a ne poselamiti i ne učiniti dovu za one koji su u njemu
- doći u petak u Medinu-i Munevveru i otići, a ne klanjati u njoj džuma-namaz
- ne odazvati se na poziv
- da imam dođe u jedno mjesto, a da ga niko ne posjeti kako bi nešto naučio
- da se dva saputnika rastanu, a da ne znaju jedan drugome imena
- da mladić uprazno potroši svoj život i da uprkos slobodnome vremenu ne stječe znanje i ne uči edeb
- da komšija, iako je sit, ne pošalje ništa hrane svome komšiji koji je gladan.
(Ebu ‘l-Lejs Semerkandi, Tenbihu ‘l-Gafilin)
Časopis Semerkand, br. 111, Govor stanja
