Sejjid Mübarek Erol
Jezik šuti, čovjek se spasi
Čovjek mora znati kad će govoriti a kad šutjeti, shodno vremenu i mjestu. Mora se čuvati pretjerivanja i u govoru i u šutnji. Naši preci su kazali: “Ne postoji puno riječi bez laži,niti puno para bez harama.” Pored toga su kazali: “Ako znaš neki lijep govor, kaži ga nek’ drugi uzmu ibret, a ako, pak, ne znaš, šuti, pa da te smatraju insanom.” Ili izreka: “Allah, dž.š., ljudima je dao jedna usta a dva uha”, tj. jednom reci, a dvaput slušaj.
Govor je svojstven čovjeku, kako bi njime drugima mogao objasniti ili iznijeti svoje želje i namjere. Ovo izuzetno svojstvo uzvišeni Hakk je podario najčasnijem stvorenju od svih stvorenja, tj. čovjeku. Ono što sinove Ademove odvaja od drugih stvorenja i ono čime je on odlikovan – jest mogućnost govora, kao jedan uzvišeni dar. Zato svaki čovjek mora koristiti govor u skladu s mjestom i potrebom. Govor pokazuje čovjekov karakter, identitet i nivo. On treba govoriti onoliko koliko je neophodno: ako nije u situaciji koja zahtjeva da govori – treba da šuti. Vladanje jezikom uzvisuje njegovog vlasnika. Ako se koristi nerazborito i bespotrebno, jezik svog vlasnika u zajednici učini bez karaktera i respekta. Šutnja i preferiranje šutnje je najprikladnija i najljepša metoda odgoja jezika. Ponos svjetova Resulullah, a.s., dajući savjet Ebu Zerru, r.a., ovako je rekao: “Uvijek izaberi šutnju, ona goni šejtana i pomaže ti u vjeri.” U jednom drugom mubarek hadisu se kaže: “Čovjekovo napuštanje onoga što ga se ne tiče je znak njegovog potpunog imana.”
Vrlo je važno da se konstantno držimo podalje od praznih i nepotrebnih riječi. Oni koji na ovaj način vladaju svojim jezikom, kod Uzvišenog zadobijaju visok stepen i položaj. Riječi bez značenja, nepotreban govor, izjave koje nemaju nikakve koristi ni za dunjaluk ni za ahiret, besmislice vezane za laži i klevetu apsolutno su zabranjene u našoj vjeri. Ove istine svaki musliman mora imati na umu, te ih mora primiti za ozbiljno i ispravno se postaviti u svojim govorima, stanjima i kretnjama. Rekli su: “Koliko govoriš besmislica – u toj mjeri imaš i grešaka.” Malik, r.a., prenosi od Jahjaa bin Saada, r.a., slijedeće: “Isa, a.s., obratio se svinji koja je bila na putu: ‘Da Allah dadne spokojstvo!’ Oni koji su bili s njim se iznenadiše te ga upitaše: ‘Je li ti to kažeš za svinju?’ Isa, a.s., odgovara: ‘Ja svoj jezik navikavam da ne govori loše!’” Gdje god da se nalazimo, pod kakvim god da smo uslovima, moramo pokazati spremnost da se držimo što dalje od navikavanja jezika na loše, ružne i grube riječi. Zbog belaja koje donosi jezik, ne bismo smjeli zanemarivati riječi i vapaje naših velikana koji su se obraćali svom jeziku govoreći: “Hej jeziče, jeziče, treba te odsjeći (iščupati).”
Allah, dž.š., u 46. ajetu sure el-Ankebut kaže: “I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali ne i sa onima među njima koji su nepravedni.” Znači, čovjek musliman mora govoriti i sa jevrejima i kršćanima na najljepši način. Mora pokazati potrebnu osjećajnost kad je u pitanju čuvanje jezika od lošeg govora. Na drugom mjestu Gospodar poručuje: “A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: ‘Mir vama!’” (Furkan, 63) “A kada čuju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: ‘Nama naša djela, a vama vaša djela; mir vama! Mi ne želimo društvo neukih.’” (el-Kasas, 55)
Posao i preokupacija pojedinih ljudi je govor uprazno, odnosno konstantno brbljanje. Tako dobri retoričari i govornici ulaze u raspravu i prepirku sa svakim. Oni koji su skloni brbljanju, neprestano pričaju bez procjene vremena, mjesta i situacije. Taj njihov govor je u većini slučajeva isprazan, nikome ne donosi ni najmanju korist; samo mu povećava grijehe. Ponos i dika svijeta Pejgamber, a.s., u hadis- i šerifu kaže: “Zajednica koja je na uputi neće zapasti u zabludu ukoliko ne zapadne u raspravu.” (Ibn Madže) U jednom drugom hadisu Poslanik, a.s., kaže: “Allah zaista ne voli ljude koji zamotavaju jezicima kao kad krava preživa hranu. Tako će Allah njihove jezike i lica smotati u džehennemsku vatru!” Mijenjati mišljenja i izjave, pretvarati se da bi nasmijali druge, ili oponašati druge u govoru je suprotno vjerskim propisima, svakom adabu i bontonu. Zbog toga se svaki musliman mora dobro paziti ovakvih ružnih i zabranjenih postupaka, te naučiti da svoj jezik, kao i ostale organe, koristi na mjestima predviđenim za njih. To je ono što se očekuje od svakog vjernika. Nepotreban govor i rasprava na čovjeka tovare grijehe.
Svaki čovjek mora dobro ocijeniti, kako to kaže Šejh Sadi Širazi, kad će šutjeti na mjestu gdje se priča, odnosno kad će pričati na mjestu gdje se šuti. Dunjalučki i ahiretski život ljudi koji znaju čuvati svoj jezik bit će uspješan. Veliki broj ljudi današnjice zahvatila je bolest rasprave. Međutim, nijedna dinska mesela (problem) se ne može riješiti raspravom. Za to je potrebno istraživanje i temeljito proučavanje istog. Jedan hadis koji se prenosi od ashaba glasi: “Kada smo jednom prilikom raspravljali o jednoj dinskoj temi, iznenada je među nas došao Poslanik, a.s. Naljutio se na do tada neviđen način i izgrdio nas rekavši: “Ummete Muhammedov, smirite se i ne raspravljajte! Narodi prije vas su uništeni zbog ovakvih ispraznih rasprava. Napustite raspravu, jer su njene štete jasne i neosporne. Ne raspravljajte! Dovoljno vam je zla samo da budete oni koji raspravljaju. Ne prepirite se, jer na Kijametskom danu neću činiti šefaat onom ko se bude prepirao. Ne prepirite se, onome ko napusti raspravu ja garantujem kuću u podnožju, u sredini i kuću na najuzvišenijem mjestu dženneta. Kuća na najuzvišenijem mjestu je za onoga ko ostavi raspravu pa makar bio u pravu. Ne raspravljajte se, jer, nakon robovanja kipovima, prva stvar koju je Allah zabranio jeste rasprava!” (Taberani)
U suri el-Humeze Uzvišeni kaže: “Teško svakom klevetniku- podrugljivcu!” Onaj koji čuva svoj jezik naći će selamet i spas za sebe. Sposobnost govora koja je podarena samo čovjeku treba biti sredstvo upoznavanja i sporazumijevanja. Korištenje ovog važnog svojstva mimo njegove svrhe je razlog da čovjek bude ponižen i osramoćen, kako na ovom prolaznom dunjaluku tako i na vječnom ahiretu. Da ne bismo došli u tu situaciju, moramo paziti i držati pod kontrolom taj sićušni komad mesa, odnosno svaku riječ, rečenicu i izjavu koja izlazi iz naših usta. Kako su lijepo rekli naši prethodnici: “U šutnji je selamet za čovjeka.”
Sa Allahovom podrškom i uputom…
KUPITE ODMAH BROJ 51 MAGAZINA SEMERKAND
