Veliki islamski učenjak Imam Gazali, rah., u svome djelu „Kimja se’adet“ o onima koji vole da budu pohvaljeni kazuje:
Znaj da su određene osobe zaokupljene pohvalama ljudi. One žele da se njihova imena neprestano spominju. Žele pohvale čak i po pitanju njihovih djelā koja nisu u skladu sa Šerijatom, a kada ih neko s pravom prekori ili upozori, doživljavaju to kao nešto jako loše i neprihvatljivo. To njihovo stanje posljedica je ozbiljne duhovne bolesti.
Sve dok čovjek ne spozna razloge radi kojih njegovo srce osjeća slast zbog pohvale i tugu zbog prijekora, nemoguće je pronaći lijeka. Stoga, znaj da su četiri razloga slasti zbog pohvale:
- Čovjek voli potpunost, ne voli nepotpunost i faličnost. A pohvalu uvijek shvata kao dokaz svoje potpunosti. Zbog toga što ponekad padne u sumnju po pitanju svoje potpunosti, slast mu se prekida, ali kada čuje pohvalu, njegove sumnje nestanu i on ponovo uživa u sjećaju potpunosti. Jer, kada se osjeća potpunim, tada se osjeća i dominantnim, a želja za dominacijom je u prirodi čovjeka.
Kada čovjek čuje prijekor, to mu daje znak da pri njemu ima nedostataka, pa se on zbog toga rastužuje. Ako bi pohvalu odnosno prijekor čuo od neke učene, ugledne i pravedne osobe, to bi bez sumnje mnogo više utjecalo na njega, nego da to čuje od nekog džahila (neznalica).
- Pohvala je dokaz da u srcu onoga koji hvali postoji naklonost ka onome koga hvali, te da taj hvaljeni u njegovim očima posjeduje određeni stepen i ugled. A čovjek u suštini voli ugled. Stoga, ukoliko ga pohvali neka cijenjena i ugledna osoba, onda mu to pričinjava još veće zadovoljstvo. A ako ga pohvali neko ko ne posjeduje tako veliku čast i ugled, onda će mu to pričiniti mnogo manje zadovoljstvo.
- Pohvala je vesila (sredstvo) da i drugi ljudi osjete naklonost prema hvaljenoj osobi. Jer, kada neko hvali neku osobu, onda i drugi ljudi počnu gajiti lijepo mišljenje o njoj. Na taj način se hvala i lijepo mišljenje šire među ljudima. A kada pohvale dolaze sa više strana, ili kada dolaze od osobe čija se riječ poštuje, onda je užitak hvaljenoga još veći.
- Kada neko hvali neku osobu, to pokazuje da on priznaje njenu nadmoć i slavu. A ljudi vole da budu slavni, pa makar i po nečemu što nije lijepo. Čak i kada bi znao da ga neko hvali radi reda, a ne zbog toga što vjeruje u riječi koje govori, čovjeku bi prijala ta pohvala.
Časopis Semerkand, br. 117, Mudrost
