Uzvišeni Allah u Časnom Kur'anu kaže: „Pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini, uspjeće samo onaj ko je očisti.“ (Šems, 8-9) Shodno navedenom časnom ajetu, onaj ko svoj nefs očisti od nečisti, na prvom mjestu, od kufra i širka, i ko svoj iman ukrasi ibadetima, taj će postići spas. Uzvišeni Allah je Svoje robove preko vjerovjesnikā, a.s., podučio načinu čišćenja nefsa, kao i načinu postizanja dobrote i ljepote. Prema tome, potrebno je najprije spoznati, a potom i očistiti svoj nefs, svoju dušu. Sufije su, oslanjajući se na Časni Kur'an, kazale da postoji sedam stepena nefsa, odnosno duše. Prvi od njih jeste stepen na kojem se duša naziva „nefs-i emmare“, dakle, duša sklona zlu.
„Nefs-i emmare“ kao sintagma koja dolazi u značenju „nefs koji naređuje“, spominje se u 53. ajetu sure Jusuf: „Ja ne pravdam sebe, ta duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prašta i samilostan je (…)“ Taj časni ajet, veliki mufessir, Elmalılı Hamdi Yazır tumači na sljedeći način: „Po svojoj prirodi, nefs stvorenja je sklon zlu i svom svojom snagom usmjerava čovjeka na zlo. Dakle, generalno je u prirodi ljudskog nefsa sklonost ka strastima, grijesima i zlu. Nefs vlastitu snagu i sva sredstva koja su mu na raspolaganju koristi u tom smjeru. To je njegova karakteristika. Upravo zbog toga, ukoliko čovjek bude prepušten vlastitom nefsu, on će ga odvesti u propast. Izuzetak je samo ona duša kojoj se Uzvišeni Gospodar smiluje.“
Nefs-i emmare je nefs koji neprestano trči za zlom, nefs koji je rob svojih strasti i koji pretjerano teži ovome svijetu. Tjelesni prohtjevi, dakle, njegova težnja ka zadovoljstvima i rahatluku su ispred svega. A želje srca i čovjekova savjest su uvijek u drugom planu. U tijelu u kojem vlada nefs-i emmare, beskrajne želje su uspostavile svoj sultanat. Šejtanske vesvese se poput naredbi realizuju, a životinjski porivi su u prvom planu. Samoljublje i omalovažavanje drugih ljudi su istaknuta svojstva takvog nefsa. Osoba čija je duša na tom stepenu, ne može izvršavati Allahove, dž.š., naredbe niti se može kloniti Njegovih zabrana. Budući da se ne prisjeća smrti, takva osoba ravnodušno čini grijehe.
Ibn ‘Adžibe, rah., na sljedeći način opisuje takav nefs: „Stanje nefs-i emmare i njegovih vojski nalikuje na šejtanovo stanje. Šejtan čovjeku ulijeva vesvese kako bi ga naveo na zlo, a onda se okrene od njega i ode. Kada čovjek postupa po tim nahođenjima, njegov kraj biva patnja vječnog prekida veze sa Allahom, dž.š. To je kazna za one koji su svome nefsu učinili nepravdu i lišili ga vuslata – ostvarivanja bliskosti sa Allahom, dž.š.“
Najizraženija ososbina nefs-i emmare, kojom čovjeka vodi u propast, jeste to da ga navodi na to da svoje odluke ne donosi na osnovu razuma. Osoba koja je na tom stepenu, iako zna da će je određeno postupanje odvesti u propast, ne ustručava se od takvog postupanja niti od činjenja grijeha. Jer, njena pamet je rob njene strasti. Zbog grijeha i loših djela koje čini, njena savjest je postala neosjetljiva. A takvo stanje čovjeka vodi ka tome da bez grižnje savjesti čini grijehe. O tome je Džunejd Bagdadi, k.s., rekao: „Nefs-i emmare je nefs koji čovjeka poziva u propast, koji pomaže dušmaninu, slijedi strasti i koji je krivac za svakojaka zla.“
Što se tiče drugih osobina nefsa koji je na tom nivou, to su: srdžba, grubost, neznanje, dvoličnost i kufr. Osoba kojom ne vladaju razum i srce i čiji život usmjeravaju nefsanski prohtjevi, mnogo voli da se bavi ispraznim poslovima, da govori neistinu, te da ogovara i ismijava druge. Tuđe tegobe nju ne zanimaju. Jer, za osobu koja je na stepenu nefs-i emmare, postoji samo jedna bitna stvar, a to je ona sama…
Ibn Ataullah es-Skenderi, k.s., je rekao: „Suština svakog grijeha, nemara i strasti je samoljublje. A suština pokornosti, duhovne budnosti i čestitosti je poniznost.“ Ta izreka naglašava koliko je važno da vjernik bude u stanju u kojem nije zadovoljan sobom, odnosno, svojim nefsom. Samoljublje sprječava čovjeka od preispitivanja sebe i učinjenih djela, te čini da on svako svoje stanje i posao vidi lijepim. A rezultat toga je propast. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Pametan je onaj ko vlada svojim nefsom i ko radi za ono što dolazi nakon smrti. A nejak (nerazuman) je onaj ko je pokoran nefsanskim strastima i željama, a uprkos tome se nada dobru od Allaha, dž.š. (ima neosnovana očekivanja).“ (Tirmizi)
Sirri es-Sekati, k.s., ovako opisuje stanje osobe koja slijedi nefs-i emmaru: „Dok onaj ko poznaje Allaha, dž.š., živi spokojno, onaj ko teži dunjaluku živi u tegobi (zapada u krize). Dok se bezumnik danonoćno bavi ispraznim poslovima, pametan ustrajno pokušava pronaći i ispraviti nedostatke vlastitog nefsa.“
Još jedna karakteristika osoba koje su na stepenu nefs-i emmare jeste to da ne prihvataju da se nalaze upravo na tom nivou. Budući da im nefs prikazuje njihove postupke lijepima, one sebe ne smatraju lošima, te uz različite izgovore nastoje opravdati svoje greške. A Uzvišeni Allah u Časnom Kur'anu kaže: „Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naći će da Allah prašta i da je milostiv.“ (Nisa’, 110)
Prema tome, kako bi očistio vlastiti nefs, klonio se grijeha i loših poslova, čovjek treba najprije da učini tevbu i da se posveti zikru Uzvišenog Allaha. Zatim treba da se udalji od lošeg društva i okruženja, te da na taj način zatvori sebi put ka činjenju grijeha. Povrh toga, potrebno je da bude zajedno sa Allahovim, dž.š., dobrim robovima koji će ga podsjećati na Uzvišenog Hakka. Treba dobro paziti da se ne osamljuje, i treba nastojati da redovno prisustvuje medžlisima sohbeta koji hrane njegovo srce i odgajaju njegov nefs. Jer, onako kako su razna jela hrana tijelu, tako su ibadeti i dobra djela hrana srcu.