Poštovani čitaoci!
Čovjek kao vrhunsko Allahovo stvorenje neprestano teži ka puninama. Kada sa Allahovom dobrotom kroz ustrajni napor postane potpun, tek tada živi punim
životom. Njegove tjelesne i duhovne dimenzije, umne i srčane, individualne i društvene bivaju upotpunjene i usklađene…
2012. godinu započinjemo, dakle, sa jednom od glavnih životnih potreba: ravnotežom, balansom. Ovaj broj porodičnog magazina SEMERKAND govori o spoju i ovog i onog svijeta, a u toku godine ćemo, inšallah, obraditi spoj strpljivosti i zahvalnosti, straha i nade, znanja i prakse…
Jedan od vladara zatražio je da mu izrade prsten koji će ga oraspoložiti kada bude previše tužan, a rastužiti kada bude previše radostan. On je time zapravo tražio pravu vlast – vlast nad svojim raspoloženjima. “Da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dade.” (el-Hadid, 23) Na prsten su mu ugravirali: “I to će proći.”
Na prstenu Ebu Bekra es-Siddika bilo je ugravirano: abdun zelilun li rabbin dželil (rob ponizni Gospodara Veličanstvenog). Na Omerovom: Kefa bi’l-mevti vāizan, ja Umer (O, Omere! Dovoljna je smrt kao vaiz). Na Osmanovom: Amentu bi’l-lezi haleka fe sevva (Vjerujem u Onoga koji stvara pa upotpunjava). Na tri Alijina prstena je pisalo: Ni‘me’l-Kadiru, Allah (Divan li je Moćni, Allah); Subhane men fehhareni bi enni lehu abd (Slava Onome koji me ponosnim učinio time što sam Njegov rob); El-mulku lillah (Vlast pripada Allahu).
Postoji jedno važno mjerilo koje kaže: “Pogledajte u to što posjedujete, može li vam smrt to oduzeti ili ne.” Ljepota, fizička snaga, novac, ugled… “A dobra djela koja vječno ostaju bit će kod Gospodara tvoga bolje nagrađena.” (el-Kehf, 46)
Gospodaru naš, daj nam dobro oba svijeta!
