Bez predaja je nemoguće razumjeti znanje. Stoga je potrebno pripovijedati predaje arifa, kako bi se mudrost uklesala u srca, jer arifi ne traže od drugih da rade ono što oni sami nisu radili. Oni neće reći „oslobodite roba“, dok sami ne oslobode roba. Oni su ostavili dunjaluk. Onaj ko uđe s dertom u njihovu kuću, izađe radostan, džahil (neznalica) izađe stekavši znanje, a nevoljena osoba postaje voljena.
Prenosi se da je u kuću jednog arifa ušao je lopov, ali u njoj ne nađe ništa što bi mogao ukrasti. Arif je bio budan, zauzet ibadetom, pa kada ga ugleda, obrati mu se:
„Stani! O stranče što uđe u moju kuću, stani! Vidiš da nemam ništa što bi mogao ukrasti, jer moje srce ne žudi za dunjalukom. Ali dođi, sjedi da te počastim!“
Lopov se iznenadi što ga arif časti umjesto da se ljuti na njega. A arif nastavi govoriti:
„Sine moj, uzmi ovaj ibrik, napuni ga i uzmi abdest. Klanjaj namaz sa mnom. Dajem ti svoju riječ da ću ti sutra dati poklone ili pare koje meni donesu. Nećeš otići praznih ruku.“
Lopov učini kako mu bi rečeno i zajedno klanjaše namaz. Sutradan, arifu donesoše stotinu pedeset zlatnika. Arif ih sve dade lopovu, a zatim mu reče:
„Sine moj, da si sinoć ukrao nešto, učinio bi grijeh. A ovako si jednu noć činio ibadet Uzvišenom Allahu i On ti je dao nagradu od stotinu pedeset zlatnika. Zamisli kako bi tek bilo lijepo kada bi Mu istinski robovao!“
Lopov na to reče:
„Šejhu moj, ja činim tevbu! U krađi je poniženje, a u pokornosti obilje… Činim tevbu, nikada više neću krasti!“
Dakle, kada je čovjek Allahov dost, čak i da mu u kuću uđe lopov, njegovo stanje će se popraviti. Kuća svakog vjernika treba biti takva – kuća samilosti i bereketa.
Čovjek se ne smije povoditi za svojim nefsom. Nefs nije moguće vidjeti očima, isto kao što nije moguće vidjeti ni šejtana. Ali prisustvo nefsa očituje se kroz njegove osobine kao što su pohlepa, zavist, mržnja, srdžba, beščasnost, samoljublje, nadmenost i sl.
Nefs ima dvije velike snage, a to su strast i srdžba. Gavs Bilvanisi, k.s., je kazao da je Allah, dž.š., čovjeku podario snagu strasti da bi zahvaljujući njoj mogao postići mnoge koristi.
Postoje tri manifestacije strasti. Prva je jelo, piće i ispunjavanje osnovnih egzistencijalnih potreba. Druga je sklapanje braka zarad stjecanja potomstva, a treća je stjecanje imetka za život.
Bez sumnje, Allah, dž.š., je stvorio nefs. Ali nam je u Časnom Kur’anu ukazao na put umjerenosti, a zabranio nam je ifrat (pretjerivanje) i tefrit (nedostatnost). Uzvišeni Allah svome robu kaže: „Koristi snagu nefsa, ali koristi je u ravnoteži i čuvaj se svake vrste pretjerivanja!“
Naprimjer, ljubav prema imetku je strast. Pretjerivanje u pogledu imetka ogleda se kroz rasipništvo ili škrtost, i to su dvije krajnosti. Umjerenost ili srednji put ogleda se u velikodušnosti. Težnja ka suprotnom spolu potrebna za nastanak potomstva. Pretjerivanje vodi u blud, druga krajnost u izbjegavanje braka, a ravnoteža je u braku i čestitosti.
Ukoliko čovjek živi po takvaluku, Uzvišeni Allah ga u svemu nadahnjuje umjerenim postupanjem. Ako snagu strasti koristi za izvršavanje Allahovih, dž.š., propisa, onda On Uzvišeni ulijeva smiraj u njegovo srce. Umjesto pohlepe podari mu skromnost, umjesto sklonosti bludu, podari mu čestitost i stid.
Održavanje nefsanskih snaga u ravnoteži moguće je jedino slijeđenjem Allahovih, dž.š., propisa. A da bi čovjek mogao slijediti propise, potrebno mu je znanje. Iz znanja proističe mudrost koja se naziva irfanom, a onaj ko posjeduje irfan naziva se arifom. Manifestacija irfana je pravednost, a ona se ogleda u ispravnom postupanju, postavljanju svega na svoje mjesto i davanju prava svemu. Sprovođenje pravde dovodi čovjeka na put vjerovjesnikā, a.s., i sadikā (iskreni robovi).
Časopis Semerkand, br. 115, Sohbet
