Sejjid Muhammed Sāki Erol
Put ljubavi, straha i nade
Ljubav je duhovni graditelj i ključ vrlina poput bratstva, potpomaganja i davanja prednosti jednim nad drugima. Ljubav je takav jedan ključ da s lahkoćom otvara sva vrata ljepota i dobrota. U društvima gdje vladaju samo strah, nasilje i surovost, postoje veliki nemiri i previranja. Kako god ne može dugo potrajati porodica u kojoj je napeto i u kojoj se pojedinci boje jedni drugih, tako isto ne mogu potrajati narodi i države koje dožive isto stanje. Kad malo bolje proučimo historiju, vidjet ćemo da isto vrijedi i za kulture i civilizacije. Ova pravila u međuljudskim odnosima važe i za trud prenošenja i objašnjavanja naše uzvišene vjere usmenim i ličnim primjerom. Osnovno je da se prije svega objasni milost i dobrota našeg Gospodara, da se obraduje džennetom, te da se muhabbetom omili i upozna sa prefinjenim pravilima naše vjere.
Ne zaboravimo da se svaka osoba koja voli Stvoritelja i ima nadu u Njegov džennet boji Allaha i ima strah od toga da bude bačena u džehennem. Stanje između straha i nade je stanje koje hvali naša vjera. Svaki musliman koji doživljava ovo stanje, ne gubeći nadu da će postići vječnu sreću i džennet, i strahujući od džehennema, pokazuje potrebnu odlučnost u sprovođenju Allahovih naredbi i klonjenju Njegovih zabrana. Ovdje se krije jedna tajna. Iako se čini da su voljeti Allaha i bojati Ga se, suprotni halovi, onaj ko voli Allaha u isto vrijeme Ga se i boji. A i oni koji se boje uzvišenog Allaha bez sumnje da Ga i vole. Znači, u mnogim stanjima strah i ljubav su dva stanja koja upotpunjuju jedno drugo. Iz tog razloga vjernikov strah se temelji na ljubavi. Krećući se iz te tačke, osnova upoznavanja ljudi sa islamom nije samo zastrašiti, nego obradovati i omiliti. Sigurno znate za riječi Ašika Junuza: “Voli stvorenja radi Stvoritelja.” Ova rečenica nosi jedno značenje koje trebamo ugravirati u naša srca. Voljeti ljude, pa i sva stvorenja, radi Stvoritelja, te nikako ne biti osoran i grub, znak je zrelog vjernika.
Ljubav je za vjernika poput okeana. Svako se njime koristi i uzima svoj udio. Vještina je u tome da se potrudi da se što više uzme, ili da se svaki tren uzima te da se na taj način povećaju riznice te ljubavi. Naravno, da bi se to postiglo, potrebne su volja i odlučnost. Neophodan je trud. Temelj ljubavi prema stvorenjima jeste muhabbetullah, tj. ljubav prema Allahu, dž.š. Svako ko hodi pod vodstvom Resulullaha, a.s., i vodstvom njegovih istinskih nasljednika zadužen je da sebe nauči kako se prema ljudima odnositi s ljubavlju i samilošću. Jedan dio muhabbeta i samilosti koji ima u svom srcu mora proslijediti prije svega vjernicima, a zatim svim ljudima, bez obzira na njihovo mjesto u društvu. Nastaviti tako tokom čitavog života je jedna velika obaveza.
Potpuni vjernik je posjednik duhovnog odgoja. Pa može li grubost, osorost i zastrašivanje biti osnova duhovnog odgoja? Kako čovjek koji teži ovom odgoju može napustiti uljudnost, samilost i merhamet? Kad su u pitanju međuljudski odnosi, ima li od uljudnosti dostojnijeg stanja koje dolikuje jednom vjerniku?
Dakle, strah rađa neprijateljstvo, a ljubav bratstvo. Mi nismo došli na ovaj dunjaluk da bismo stekli neprijatelje, već obrnuto, da bismo stekli prijatelje i da bismo razvijali bratstvo. Svako od nas bi trebao znati ovu stvarnost i činiti ono što je potrebno. U vezi sa našim ličnim strahom koji zastire ljubav i koji je prepreka povećanju muhabbeta i saosjećanja s ljudima moj učitelj Gavs-i Sani, k.s., ovako je kazao: “Ne bojte se! A ako se već morate bojati, onda se bojte Allaha.”
Neka je Allahov selam, rahmet i bereket na sve vas…
