Iman
Riječ „iman“ nosi sljedeća leksička značenja „biti na sigurnom, učiniti sigurnim, pružiti sigurnost“. Kao islamski termin, iman znači „potvrditi ono što su vjerovjesnici, a.s., putem objave donijeli ljudima od Uzvišenog Allaha“. Dakle, iman je potpuno vjerovanje u Allaha, dž.š., i u ono što su vjerovjesnici, a.s., obznanili. U tom svjetlu, leksičko značenje riječi iman slaže se sa činjenicom da kao rezultat imana nastaje sigurnost i povjerenje. Čovjek stječe sigurnost vjerovanjem u Allaha, dž.š., i u ono što je On obznanio preko Svojih vjerovjesnika. Tako se čovjek spašava tjeskobe vezane za budućnost, kako u životu na ovome svijetu, tako i u vječnosti.
Iman je potvrđivanje srcem i očitovanje jezikom. Potvrđivanje srcem, znači prihvatanje svega što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., obznanio, a očitovanje jezikom je iskazivanje tog srčanog prihvatanja. Iman svih ummeta temelji se na povjerenju poslanim im vjerovjesnicima. Tako se i sva naša saznanja o Allahu, dž.š., i o odgovornostima kojim nas je zadužio, kao i sve što znamo o našem postojanju, od praiskona do vječnosti, oslanja na ono što nam je obznanio naš Poslanik, s.a.v.s. Uzvišeni Allah putem Svojih vjerovjesnika, a.s., obznanjuje robovima ono što traži od njih. Potvrđivanje toga je suština imana. A očitovanje jezikom je obznanjivanje i iskazivanje pripadnosti islamu.
U potvrđivanju vjerovanja, u prvom planu je čovjekova valja. Čovjek svojom slobodnom voljom prihvata Allahovo, dž.š., postojanje, jednoću i sve ostalo što su obznanili vjerovjesnici koje je On Uzvišeni poslao. Prema tome, u potvrđivanju je istovremeno i znanje. Naprimjer, ukoliko kažemo da vjerujemo u Ahiret, to znači da znamo za Ahiret. U suštini, cijeli univerzum je svjedok Allahovog, dž.š., postojanja i jednoće. To očitovanje imana koje sadrži povjerenje, iskrenost i predanost, istovremeno sadrži i pokornost. Jedan od dvojice velikih akaidskih imama, Ebu Mansur Muhammed el-Maturidi, rah., kazuje da se osnovni principi imana poput vjerovanja u Allahovo, dž.š., postojanje i jednoću, te Njegovo stvaranja univerzuma, mogu spoznati i dokazati razumom.
Iman je djelo srca. Iman obuhvata i utječe na cjelokupni duhovni svijet čovjeka, na njegovu svijest, misli, poimanje, savjest i emocije. Shodno snazi tog utjecaja, iman biva vidan u svemu što čovjek čini u svakodnevnom životu. Prema tome, imati potpuni iman znači u potpunosti predati svoje srce i obojiti se bojom imana. Prva i najveća manifestacija imana jeste sigurnost i zadovoljstvo koje pruža mu'minu. Mu'min koji živi na način na koji Uzvišeni Gospodar želi, spašava se svih strahova, te na sve što mu se dešava gleda kroz posebnu prizmu. Jer, mu'min zna da onako kako ni listić sa grane ne može opasti sve dok On to ne poželi, tako ni njemu ne može ništa naštetiti ili donijeti bilo kakvu korist, bez Njegove volje.
Imam Rabbani, k.s., u svome Mektubatu, iman definiše na sljedeći način: „Iman je srčano potvrđivanje propisa za koje se pouzdano i jasno zna da pripadaju vjeri. Osim imana srcem, nužno je i očitovanje jezikom. Ono u šta je potrebno vjerovati jeste postojanje Stvoritelja, Njegova jednoća, objava knjiga i suhufa, postojanje vjerovjesnika i meleka, proživljenje na Ahiretu, vječna nagrada u Džennetu i vječni azab (za nevjernike) u Džehennemu. Pored toga, potrebno je vjerovati i u sve jasno i pouzdano definisane naredbe i zabrane Uzvišenog Allaha, dakle, u naredbu obavljanja pet dnevnih namaza, obaveznost davanja zekata, obaveznost ramazanskog posta i obavljanja hadža, te u zabranjenost nepravednog ubijanja, nepokornosti roditeljima, krađe, činjenja bluda, jedenja imetka jetima i kamate, i sl.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je u jednom časnom hadisu sljedećim riječima opisao potpuni iman: „Najpotpuniji iman ima onaj vjernik čiji je ahlak najljepši.“ (Ebu Davud)
Ibn Ata, k.s., o predstavljanju Uzvišenog Allaha Svojim robovima, kazuje sljedeće: „Uzvišeni Allah Sebe predstavlja ljudima preko stvorenja. Na to ukazuje časni ajet: ‘Zar ne vide devu kako je stvorena?‘ (Gašije, 17) A odabranim robovima se predstavlja Svojim sifatima i obraćajući im se Svojim kelamom. Na to upućuju časni ajeti: ‘Kako oni ne razmisle o Kur’anu?‘ (Muhammed, 24); ‘Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima.‘ (Isra’, 82); ‘Allah ima najljepša imena.‘ (A'raf, 180)“
Upitali su jednog Allahovog, dž.š., dosta: „Šta je iman?“, a on je na to odgovorio: „Iman je da iz svoga srca izbaciš sve što te sprječava od sjećanja na Allaha, dž.š., i da se cijelim svojim bićem odazoveš Njegovom pozivu. Kako bi to postigao, posvetit ćeš se onome što je zarad Njega Uzvišenog, a klonit ćeš se svega što te odvraća od Njega.“
Jedan sufija je kazao: „Ispravnost imana ogleda se u pokoravanju Allahu, dž.š., i iskazivanju poštovanja prema Njemu Uzvišenom.“
Ismail Hakki Bursevi, k.s., potpuni iman objašnjava na sljedeći način: „Potpuni iman je vjerovanje srcem, potvrđivanje jezikom i pokornost organima. U časnom Kur'anu, Uzvišeni Allah kaže: ‘Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela činio, toga čeka nagrada kod Gospodara njegova (…)’ (Bekara, 112) Pokoravati se Allahu, dž.š., prije svega znači posjedovati ihlas, jer ihlas podrazumijeva napuštanje širka i posjedovanje ispravnog akaida. Činiti dobra djela pak znači pridodati ljepotu na ljepotu koja je svakako satkana u suštini djela propisanih Šerijatom, dakle, činiti propisana djela ispunjavajući sve njihove zahirske i batinske uvjete. Naprimjer, prilikom obavljanja namaza, jednako je potrebno ispuniti sve namaske ruknove kao i dovesti srce u stanje hudura.“
Imam Suhreverdi, k.s., je rekao da postizanje potpunog imana polazi od zikra. Jer, iman je djelo srca. Stoga, srce se treba očistiti od svih vrsta grijeha i nefsanskih želja, a to se može postići jedino zikrom Uzvišenog Allaha. Srce koje čini zikr je srce koje je ukrašeno takvalukom, podržano hidajetom i prečišćeno od svih loših osobina.
