Ponos svijeta, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
„Vjera je zasnovana na čistoći.“
Naši učenjaci su kroz svoja tumačenja ukazali na činjenicu da se spomenuta čistoća odnosi istovremeno i na vanjsku i na unutrašnju čistoću. Vanjskom čistoćom se, pored čistoće tijela i odjeće od neđaseta (ono što je Šerijatom definisano kao nečisto), smatra i uopćeno napuštanje svega što je vjerom zabranjeno, kao i ispunjavanje vjerskih naredbi.
A unutrašnjom čistoćom smatra se čišćenje nefsa od samodopadnosti, dvoličnosti, zavisti i drugih loših osobina, te ukrašavanje lijepim osobinama kao što su poniznost, stid, iskrenost, velikodušnost…
Poznati arif Imam Haddad, k.s., je rekao:
„Ko bude ustrajan u ukrašavanju svoje vanjštine ibadetima kao i ukrašavanju svoje nutrine lijepim osobinama, upotpunit će svoju unutrašnju i vanjsku ljepotu. A robov udio u čistoći srazmjeran je njegovom udaljavanju od loših djela i osobina, te njegovom približavanju lijepim osobinama.“
Temeljitost u izvršavanju zahirskih (pojavna, vidljiva) djela priprema temelj za ispravno izvršavanje batinskih (nutarnja, srčana) djela. A temeljitost u djelima postiže se čvrstim prihvatanjem farzova, vadžiba i sunneta, te udaljavanjem od zabrana. Uzvišeni Gospodar duhovne ljepote daruje onim robovima koji svoja djela čine pazeći na ispunjavanje svih uvjeta njihove ispravnosti.
Još jedan od načina postizanja vanjske i unutrašnje ljepote jeste istinska tevba. Znamo da su grijesi prljavština. Stoga, rob treba nastojati da tevbom očisti nečistoću grijeha koja je zaprljala njegovu odjeću bogobojaznosti. Nakon što očisti nečistoću, svoju nutrinu treba ukrasiti lijepim djelima. Uz to, potrebno je da pazi na sve adabe koji se tiču vanjštine i nutrine.
Ukoliko rob bude ustrajan u ispunjavanju edeba, onda će njegovo slijeđenje Allahova Poslanika, s.a.v.s., biti potpuno. O tome su naši rabbani alimi rekli sljedeće: „Onoga ko čuva poslaničke adabe, Uzvišeni Allah štiti od ružnog ahlaka i zapadanja u ružne poslove.“
Jedan od velikana je rekao: „Ko god želi biti u slobodan u pravom smislu te riječi i očistiti se od duhovnih nečisti, neka svoje postupke i stanje svoje nutrine uskladi sa časnim Šerijatom i neka svoj razum koristi u skladu sa mjerilima Šerijata.“
Krajnje je bitno naučiti sunnete Ponosa svjetova, našeg Poslanika, s.a.v.s., i slijediti ih. Za djela koja se čine u skladu sa njegovim primjerom, Uzvišeni Allah daje mnogostruku nagradu i sevape. A put upoznavanja i primjene tih sunneta jeste u slijeđenju puta učenjaka. Takvo postupanje istovremeno nas čuva od zapadanja u greške i novotarije, te ukrašava i upotpunjuje našu vanjštinu i nutrinu.
Znamo da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., svaki posao i situaciju u okviru svakodnevnog života koristio kao povod za činjenje dove. Njegove dove uče nas kako da se obraćamo Uzvišenom Gospodaru i razvijaju našu svijest o robovanju. Osvrnimo se na dovu koju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učinio jedne prilike nakon jela:
„Neka je hvala Allahu. Allahu moj! Onako kako si me nahranio halal i lijepom opskrbom, tako me uposli dobrim djelima. Neka je hvala Allahu Koji me je nahranio ovim jelom i opskrbio me bez moje snage i moći.“ (Ebu Davud, Libas 1; Tirmizi Daavat 56; Ibn Madže, Et'ime 16)
Jedan velikan je kazao:
„Nikada nemoj dozvoliti da u tvoj želudac uđe haram zalogaj. Jer, srce onoga ko četrdeset dana jede halal biva obasjano nurom, pa u njemu provriju izvori mudrosti koja se kasnije slijeva na njegov jezik. Njega Uzvišeni Gospodar učini zahidom spram ovoga svijeta i očisti njegovo srce od prljavština, te prema njemu postupa plemenito. A stanje onoga ko se hrani haramom i onim što je sumnjivo sasvim je suprotno.“
Izbjegavanje zabranjenih i sumnjivih stvari jeste stroga naredba naše vjere. Ponos svjetova, Allahov Poslanik, s.a.v.s., važnost takvog postupanja naglašava sljedećim riječima:
„Ko se sačuva sumnjivih stvari, sačuvao je svoju vjeru i svoju čast. A neminovno je da će zapasti u haram onaj ko zapadne u sumnjive stvari.“ (Buhari, Iman 40; Muslim, Musakat 20)
Skoro da je nemoguće da onaj ko poseže za zabranjenim i sumnjivim stvarima bude uspješan u očuvanju svoje vjere. Čak i da je vanjštinjom uspješan u tome, u duhovnom smislu biva izložen bolestima koje uništavaju njegova djela.
Abdullah ibn Omer, r.a., je rekao: „Čak i da u obavljanju namaza postanete čvrsti poput lūka, i da u postu budete poput konopa na lūku, ukoliko se ne klonite sumnjivih stvari, Uzvišeni Allah ta djela neće primiti od vas.“
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
„Napusti ono što ti budi sumnju i usmjeri sa ko onome što ti ne budi sumnju.“ (Tirmizi, Sifatu ‘l-kijame 60)
Također se prenosi da je rekao:
„Sve dok rob ne napusti ono što nije sumnjivo iz straha da ne zapadne u ono što je sumnjivo, neće postići istinski takvaluk (bogobojaznost).“ (Tirmizi, Sifatu ‘l-kijame 19; Ibn Madže, Zuhd 24)
Imam Haddad, k.s., o tome govori na sljedeći način:
„Nemoj misliti da se čuvanje od sumnjivog odnosi samo na jedenje, pijenje i odijevanje. Naprotiv, ono obuhvata sve. Ukoliko budeš u situaciji da biraš između nečega što je istovremeno i dozvoljeno i sumnjivo, ti odaberi ono za što postoji veća mogućnost da je dozvoljeno, i ono što je čišće. Jer, halal hrana je temelj svakog dobra. Halal zalogaj ima veliki utjecaj na ibadete i na ulazak nura u srce.“
Jedan od velikana među selef-i salih robovima je rekao:
„Jedi šta želiš, ali znaj da ćeš činiti djela u skladu sa onim što jedeš.“
Vjernikovo čišćenje od vanjskih i unutrašnjih nečisti realizuje se odijevanjem odjeće bogobojaznosti. Odjeća bogobojaznosti je poput štita, taj štit roba uvijek čuva od lošeg i zabranjenog.
Neka nas Uzvišeni Gospodar učini od robova koji se čiste od vanjskih i unutarnjih nečisti i koji se ukrašavaju lijepim ahlakom. Neka nas ne odvoji od puta ustrajnosti dobrih robova i neka nas ne liši njihove bliskosti.
Sa Allahovom, dž.š., podrškom i pomoći…
