Sejjid Mubarek Erol
Vanjski i unutarnji odgoj
Vrlo je jasan razlog postojanja čovjeka: zašto je na zemlji i gdje će u konačnici završiti. Uzvišeni Allah nas je u Knjigama koje je objavio o svemu ovome obavijestio i objasnio posredstvom svojih pejgambera. Svako onaj ko nije krenuo stranputicom to zna, razumije i živi sa srčanim rahatlukom imana.
Čovjek je rob. On je rob Gospodara kojem nema ništa ravno niti slično. On je stvorenje koje je uzvišeni i vječni Gospodar stvorio i kojem je udahnuo život. Sve pripada Njemu i ovisno je o Njemu. On svakog trena vidi i nadzire čovjeka, a i u konačnici svi ljudi će se jednog dana okupiti pred Njim. Čovjek je na dunjaluku na kojem se nalazi kako bi bio iskušan, tu je da stječe znanje i da postigne potpunost (kemal); zadužen je da živi životom koji mu je uzvišeni Gospodar propisao putem svojih pejgambera. Taj život se zove islam. Najveći primjer življenja potpunog islama jeste ponos svijeta Muhammed, a.s. Plemeniti Poslanik, a.s., primio je božansku objavu. Na najbolji način je shvatio Njegovu volju, te po njoj živio. Za vrijeme provedeno na dunjaluku do svog preseljenja nisu ga nijedna muka, nevolja i nedaća spriječile od robovanja Allahu; neprestano je bio u pokornosti i ibadetu.
Dok je Pejgamberovo, a.s., srce neprestano bilo u vezi s Allahom, dž.š., on je svoje plemenite ashabe podučavao vjerovanju, ibadetu i ihlasu. Bio je zauzet unutarnjim i vanjskim odgojem svojih ashaba. Utjecao je na to da oni ovladaju svojim zahirom i batinom, te je bio uzrok da oni postignupotpuni ihlas, da znaju da ih Allah, dž.š., neprestano gleda i da u skladu s tim i žive.
Pravila vjerovanja, kako su nam to objasnili naši alimi, principi ibadeta i ahlaka, jesu zapravo prenošenja svega onoga čemu je Poslanik, a.s., naučio svoje ashabe. Posredstvom ovih predaja i mi smo na neki način pod odgojem Resulullaha, a.s. Poznavaoci fikha su nam do u detalje objasnili svako pitanje koje je potrebno čovjeku, način obavljanja ibadeta, Allahove naredbe i zabrane, te sve dinske propise (ahkam). Ulema je to radila s izrazitom preciznošću i pažnjom, oslanjajući se na Kur’an i sunnet, na predaje ashaba i generacije poslije njih – tabiina, te na idžma i kijas. Ova njihova objašnjenja su nazvana “vanjski aspekti islama”, a sami alimi su nazvani “alimi vanjštine”, pa je tako i svo njihovo znanje nazvano “vanjsko znanje (ilm-i zahir)”.
Pored zahirskog znanja, koje je farz poznavati u onoj mjeri u kojoj je neophodno za prakticiranje vjere, uvijek se osjećala potreba za onim unutarnjim znanjem (ilm-i batin). Cilj batinskog znanja jeste postići ihlas (iskrenost), što je Gospodar svjetova naredio, odnosno ihlas kojem je Pejgamber, a.s., podučavao svoje ashabe. Kur’an i sunnet su osnovni izvori i ovog znanja, kao i zahirskog. Znanje i metode o tome kako zadobiti ihlas ashabi su prenijeli na generacije koje su došle iza njih. Alimi počašćeni ihlasom, među generacijama koje su dolazile poslije, sistematizirali su metode unutarnjeg odgoja vjernika.
Znamo da se insan sastoji od duše i tijela, da je stvorenje u kojem su objedinjeni zahir i batin, tj. materijalno i duhovno. Dok njegovo tijelo formira lice okrenuto ovom svijetu, lice formirano od dragulja (lataifa) je okrenuto duhovnom svijetu. Dunjaluk na kojem živimo pripada svijetu stvaranja (alemu’l-halk). To je materijalni svijet. Pored njega postoji nevidljivi svijet, odnosno svijet Allahove naredbe (alemu’lemr). Prava domovina čovjeka je ono za šta je vezano njegovo srce.
Naš Gospodar je objedinio dio iz alemu’l-emra sa tijelom iz alemu’l-halka i nastanio nas na dunjaluku. Kad su se ti dijelovi spojili, naše srce se zainteresovalo za ovaj novi svijet i ostalo u tmini tijela, zaboravljajući svoju pravu domovinu. Rabbani alimi su ljudi koji su najbolje razumjeli ovo stanje. Čak i da historijski nisu živjeli u istom vremenu, onu su zadobili potpunost duhovnimodgojem Resulullaha, a.s. Osobe koje su se željele okoristiti od njih odgojene su na isti način. Čak i da postoje razlike u metodama odgoja ovih alima, cilj im je isti. Oni oslobađaju Allahove robove od robovanja svim lažnim, duhovnim i materijalnim bogovima i uče ih da budu samo Allahovi robovi. Znači, uče ih pravom tevhidu.
Allahovom dobrotom i plemenitošću to im je jedina želja. Na tom putu odgoja talibi (oni koji žele, traže) stupaju na duhovno putovanje koje se naziva sejr-i suluk. Taj put ima različite razine, stepene i mekame. Duhovno srce jednog taliba, pod vođstvom muršid-i kamila (potpunog duhovnog vodiča) koji zna sve tajne ovog puta, počinje da se osvjetljava shodno pokazanom trudu. Ono što su za tijelo zrak ili voda, to je nur za dušu i lataife. Ukoliko čovjek ostane uskraćen nura, biva osuđen na tminu. Nije moguće da se spasi od robovanja nefsanskim željama. U suštini, potrebno je da se ovi prohtjevi odgoje, a ne da se unište. Neophodno je postići umjerenost, ravnotežu, otkloniti prekomjernost te loše osobine zamijeniti dobrima.
Razlog dosadašnjeg zuluma na zemlji jeste nemogućnost da se ljudskom voljom i pameću suprotstavi nefsu. U svim grijesima se zapravo vidi ta neotpornost prema nefsu. Naš dio koji je počašćen ruhanijjetskim osvjedočenjima, spajajući se sa tamnom zemljom, potpao je pod nasrtaje nefsa. Čak se može reći da je tmina u koju smo pali povod za naš odgoj i naše postizanje potpunosti (kemal). Uprkos svim upozorenjima Gospodara svjetova, uprkos tome što su nam pokazali put poslanici koje je On poslao i evlije koji njih slijede, pa čak i pored znakova vlastite savjesti, nemoguće je razumjeti čovjekovo bježanje od istine.
Čovjek će zasigurno izaći pred svog Gospodara. U stvarnosti on je svakog trena u Njegovom prisustvu, ali nakon smrti u to neće biti nikakve sumnje. Dakle, batin znanje ima za cilj da vjernika, dok je još na dunjaluku, pripremi za izlazak pred Gospodara i da na taj način zadobije iskrenost. Na putu stjecanja ovog ihlasa pod nadzorom rabbani alima putnicima na sejr-i suluku se dešavaju stvari koje nije moguće opisati riječima. Te stvari mogu biti uzrokom da se čovjek uzoholi, da se njima zabavi i da mu odvrate pažnju od pravog cilja. Ove stvari se nimalo ne razlikuju od dunjalučkih stvari koje čovjeka udaljavaju i odvode s pravog puta. Kao što smo u zahirskom životu oprezni prema nefsu, tako trebamo biti oprezni i u sejr-i suluku. Jedino mjerilo da li smo ili nismo na pravom putu jest mjerilo koje su nam predočili alimi zahira, da Allah svima njima bude zadovoljan. Na kojem god da smo putu i gdje god se nalazili, ukoliko u našem akaidu (vjerovanju) ili u našim djelima ima išta suprotno njihovom akaidskom znanju, ukoliko ima išta suprotno njihovom fi khskom znanju – znači da radimo pogrešno i da smo u opasnosti. Ako zanemarimo ta mjerila, bit ćemo zavarani kao šejtan i doživjet ćemo bol onih koji su zalutali.
Batin znanje postoji samo da bi bilo potpora zahirskom znanju. Ta znanja su povezana i ne mogu se razdvojiti jedno od drugog. Pripadnici tesavvufa ne mogu postići neki drugi rezultat od rezultata kojeg su postigli fakihi. Bio jedan čovjek iskren ili ne, farz mu je slijediti propise koje su naznačili fakihi. Ali, ako ih slijedi a uz to je i iskren – blago njemu!
Sa Allahovom pomoći i podrškom…
