Za nas, vjernike, vrijednost kosmosa, ovosvjetskog života, ljudi, vremena i prostora definisana je kroz našu presvijetlu vjeru, islam. Za nas niti jedno drugo mjerilo sem tog, nema nikakvu vrijednost. Prema tom zakonu, čovjek je častan samo ukoliko opstoji u krugu božanskog poretka i ukoliko hodi tim putem. Isto je i sa vremenom i prostorom.
Naša sveta vremena određena su Časnim Kur’anom i časnim hadisima. To su vremena koja muslimani već 14 stoljeća drže za sveta i kojima pridaju važnost. Najsvetija i najvrjednija oblast na Zemlji za nas je Kaba-i Muazzama odnosno Mekka-i Mukerrema. Nakon što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učinio hidžru u Medinu-i Munevveru onda je i ta oblast, kao i Mesdžid-i Nebevi, postala naše sveto mjesto.
Vrijednost ta dva sveta mjesta opisana je čak u knjigama akaida, a naši alimi su u svojim djelima pisali o tome da prihvatanje i vjerovanje u svetost tih mjesta spada u osnove vjere. Nakon ta dva mubarek mjesta, na red dolazi još jedan sveti grad a to je glavni grad potlačene Palestine, Kuds (Jerusalem). Kroz historiju je ovaj grad bio svet za jevreje, kršćane i muslimane jer su ga svi vjerovjesnici, a.s., i vjernici smatrali svetim. Iako su jevreji i kršćani izmijenili svoje vjere i udaljili se od božanske objave, oni kroz historiju čuvaju vjerovanje u svetost Kudsa.
Međutim, istinski vlasnici tog grada jesmo mi, muslimani, koji vjerujemo u sve vjerovjesnike od Adema, a.s., do našeg Poslanika, s.a.v.s. Samo oni koji nisu oskrnavili svetost vlastite vjere mogu ispuniti hak onoga što je sveto. A historija svjedoči tome. Kuds je tokom historije nazivan različitim imenima. U islamskim izvorima spominje se kao “Ilija” ili “Bejtu ‘l-Makdis”. Naši mufessiri su rekli da se sljedeći termini iz časnih ajeta odnose ili na Bejtu ‘l-Mukaddes u Kudsu ili na područje Palestine u kojem se Kuds svakako nalazi: ajet sure Isra’, “el-Mesdžidu ‘l-Aksa”, 93. ajet sure Junus “Mubevvee Sidk” i 21. ajet sure Ma’ide, “el-Erdu ‘l-Mukaddesse.” Iz navedenoga razumijemo da su i Mesdžidu ‘l-Aksa, kao i njegova okolina i Palestina, sveti za muslimane. Još jedan naziv za Kuds jeste “Harem-i šerif.”
Za ovu oblast u kojoj se desila mudžiza Isra’a i gdje je započela mudžiza mi’radža, Uzvišeni Gopspodar u našoj presvijetloj knjizi, Časnome Kur’anu, kaže: “Hvaljen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. – On, uistinu, sve čuje i sve vidi.” (Isra’, 1)
Mufessiri su se složili u tome da se izraz iz časnog ajeta “…čiju smo okolinu blagoslovili…” odnosi na Kuds i njegovu okolinu. Štaviše, detaljno su opisali koji su to okolni predjeli Harem-i šerifa koji su blagoslovljeni. Ponos svjetova, naš Poslanik, s.a.v.s., dvije ili tri godine prije hidžre, zamišljajući Kabu pred sobom, obavljao je namaz okrećući se prema Kudsu. Poznato je da je ta praksa, u medinskom periodu, trajala 16 ili 17 mjeseci nakon čega je za smjer kible određena Kaba.
U suri Bekara, kroz duge ajete objašnjeno je kako je umjesto Mesdžidu ‘l-Aksaa, kibla muslimana postala Kaba-i Muazzama. Postoje mnogi časni hadisi Ponosa svjetova, Allahova Poslanika, s.a.v.s., o jednom od tri sveta mesdžida, Mesdžidu ‘l-Aksau. Jedan od njih je hadis koji prenosi Bera b. Azib, r.a.: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., je (u Medini), 16 ili 17 mjeseci obavljao namaz okrećući se prema Bejtu ‘l- Makdisu. Međutim, Allahov Poslanik, s.a.v.s., želio je da kibla bude u smjeru Kabe. Nakon toga je Uzvišeni Allah objavio časni ajet: ‘Vidimo Mi kako sa žudnjom bacaš pogled prema nebu, i Mi ćemo sigurno učiniti da se okrećeš prema strani koju ti želiš: okreni zato lice svoje prema Časnome hramu! I ma gdje bili (o vjernici), okrenite lica svoja na tu stranu…’ (Bekara, 144)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., se nakon tog ajeta počeo okretati prema Kabi…” (Buhari, Salat, 31) To što je za kiblu određena Kaba nije poništilo vrijednost Mesdžidu ‘l-Aksaa. Naprotiv, njegova uzvišena vrijednost nastavila je živjeti u islamu i srcima muslimana sve do danas. Vječna su poruka i riječi Uzvišenog Allaha, iz prvog ajeta sure Isra’ “Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili”. Povrh svega toga, budući da je Mesdžidu ‘l-Aksa drugi mesdžid sagrađen na Zemlji nakon Mesdžidu ‘l-Harama, za muslimane je svet. Ebu Zerr, r.a., pripovijeda: “Upitao sam Allahova Poslanika, s.a.v.s.: ‘O Allahov Poslaniče! Koji je prvi mesdžid sagrađen na Zemlji?’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao da je to Mesdžidu ‘l Haram. Potom sam upitao: ‘A koji je drugi?’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., je dogovorio: ‘To je Mesdžidu ‘l- Aksa.’ Zatim sam upitao: ‘Koliki je vremenski razmak između njihove gradnje?’, a on je rekao: ‘Četrdeset godina.’ Zatim je dodao: ‘Cijela Zemlja je za tebe mesdžid. Gdje te zadesi namasko vrijeme, tu obavi namaz.’” (Buhari, Enbija, 40)
Prema našim izvorima, Mesdžidu ‘l-Aksa, je jedino mjesto na Zemlji na kojem su se svi poslanici, a.s., od Adema, a.s., do našeg Poslanika, s.a.v.s., sastali istovremeno. To mjesto je svjedočilo najvećem sastanku u historiji. (Muslim, Iman, 75) Prilikom Mi’radža, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je predvodio namaz svim vjerovjesnicima, a.s., te je time obznanio da to područje ima islamski identitet, da je njemu predat miraz prethodnih vjerovjesnika, a.s., da islam obuhvata i te svete vrijednosti i da je islam vjera koja je upotpunila prethodne vjere. Postoje mnoge predaje o vrijednosti obavljanja namaza u Mesdžidu ‘l-Aksau.
U tim časnim hadisima nalazi se radosna vijest da je najčasniji mesdžid nakon onih u Mekki i Medini, Mesdžidu ‘l-Aksa i da je nagrada za tamo obavljeni namaz pedeset hiljada ili petsto puta vrjednija. Kuds, koji je za vrijeme hilafeta Omera, r.a., prešao pod vladavinu muslimana, izuzev kršćanskih invazija, četrnaest stoljeća je ostao pod vladavinom muslimana i ukazivano mu je poštovanje kao jednom od tri sveta grada. Naročito u periodima Ejubija, Memluka i Osmanlija, učinjeni su veliki hizmeti za taj grad, sagrađene su džamije, medrese i tekije.
Dok je Kuds bio pod vladavinom muslimana i pripadnici drugih vjera sigurno i slobodno su obavljali svoje ibadete i nastavljali sa uobičajenim načinom života. Mesdžidu ‘l-Aksa i Kuds pripadaju muslimanima. Mi tu mubarek oblast ne možemo prepustiti niti zaboraviti. Ključna važnost Kudsa u aktuelnoj svjetskoj politici i borbi između istine i laži opet nas napominje da ne smijemo odustati od tog područja.
Ukoliko trenutna verbalna okupacija postane zvanična, to bi u jednu ruku značilo da se Kuds briše iz lične karte muslimana, a u drugu ruku značilo bi slamanje ključa islamskih gradova. Gdje god da živjeli, svi muslimani trebaju biti u stanju budnosti spram te opasnosti. Mesdžidu ‘l-Aksa i Kuds su zajednička vrijednost svih muslimana.
Kao i sve ostale materijalne i duhovne vrijednosti, tako i Kuds moramo čuvati, truditi se u tome pravcu i ne prepuštati ga zaboravu. Sve dok se mi budemo trudili Uzvišeni Gospodar će nam odgovarati Svojom milošću, podarit će nam jedinstvo i snagu.
Sa Allahovom, dž.š., podrškom i pomoći…
Sejjid Muhammed Saki ELHUSEYNİ
