„Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade.“ (Nur, 30)
„Oni se kaju, i Njemu klanjaju, i Njega hvale, i poste, i namaz obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih propisa se pridržavaju. A vjernike obraduj!“ (Tevba, 112)
U Kur'anu Časnome se nalaze mnoge izvedenice glagola „hafeza“. Posebno nas ovdje interesuju riječi „hāfiz“ i „hafīz“. Te dvije riječi u osnovi imaju isto značenje, ali ipak postoji i stanovita razlika. Riječ hafīz je nešto jačeg značenjskog intenziteta od riječi hāfiz. Ova potonja zaprima, dakle, značenje onoga koji nešto jako pažljivo čuva, dok prva ima značenje čuvara, onoga koji nešto čuva i pazi.
Glagol „hafeza“ ima značenje čuvati; motriti na nešto; ne biti nemaran, već skoncentrisan na nešto; zapamtiti i razumjeti. U Kur'anu Časnome se na četrdeset mjesta spominju neke od izvedenica tog glagola. Na trinaest mjesta spominju se u vezi s Allahom, dž.š.; na četiri mjesta u vezi s melekima; šest puta u vezi s poslanicima; jedanput u vezi s božanskim sveznanjem, ili Levh-i Mahfuzom; te na ostalim mjestima u vezi s nekim drugim osobama. (Bekir Topaloğlu: „Hafiz“, DİA, sv. 15, str. 116)
Zastanimo malo nad tim riječima koje se prvenstveno odnose na Allaha, dž.š., a zatim i na neke druge osobe.
Allah – Onaj Koji čuva
Jedno od imena Allaha, dž.š., je „El-Hafiz“, tj. Onaj Koji motri i čuva; Onaj Kome u svemiru ništa, koliko i atom, ne promiče, te Onaj Koji održava ravnotežu u prirodi. Ebu Mensur el-Maturidi smatra da to ime označava Onoga Kome ništa ne može promaći, pa makar bilo skriveno i teško opažljivo, te Onoga Koji je obaviješten i informisan o svemu, Koji bdi nad svime, i Koji će dati protunaknadu za svako djelo. (Bekir Topaloğlu: „Hafiz“, DİA, sv. 15, str. 116)
Sljedeći su ajeti u kojima se Uzvišeni Allah naziva hafīzom:
„Gospodar moj zaista bdi nad svim.“ (Hud, 57)
„A Gospodar tvoj bdi nad svim.“ (Sebe’, 21)
„Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!“ (Hidžr, 9)
“‘Zar da vam ga povjerim kao što sam prije povjerio brata njegova?’ – reče on. ‘Ali, Allah je najbolji čuvar i On je najmilostiviji!’” (Jusuf, 64)
Uzvišeni Allah čini, putem postavljenih zakona, da kosmos bude čuvan i da svako stvorenje traje i živi. Prema onome što se veli u 11. ajetu sure Ra'd: „Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega – po Allahovu naređenju nad njim bdiju. Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće jedan narod kazniti, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitnika.“, ljudima su određeni meleki koji ih nadgledaju. Oni djeluju izričito se odzivajući imenu Uzvišenog Allaha, El-Hafiz.
Potrebno je uvijek imati u vidu da Uzvišeni Allah apsolutno i neprestano motri na sve, i da sve održava, te ne treba zapasti u tvrdnje da pojedini Allahovi, dž.š., dobri robovi upravljaju ovim svijetom snagom koja dolazi od njih samih, ili da oni snagom koja isijava iz njih samih utiču na vladare, ljudska srca ili na stvoreno. Po tom pitanju treba biti jako oprezan.
Izvedenice pomenutog glagola, a koje se u Kur'anu javljaju u vezi s Allahom, dž.š., javljaju se u tri značenjske varijacije:
- Onaj Koji održava ravnotežu u svemiru
- Onaj Koji čuva i štiti ljude, recipijente božanske poruke, od svih vrsta opasnosti; Koji zna sve ljudske namjere i njihove tajne; Koji bilježi sve njihove postupke posredstvom meleka, Koji čuva Svoje štićenike od zla
- Onaj Koji čuva Kur'an i nad njim bdije, štiti ga od iskrivljivanja i zaborava
(Bekir Topaloğlu: „Hafiz“, DİA, sv. 15, str. 117)
Čovjek u ulozi „hafīza“
Prije svega, ukažimo na to da muslimanski učenjaci nisu uočili semantičku razliku između riječi „hāfiz“ i „hafīz“, a koje su izvedenice istog korijena, te su ih identično preveli.
Riječ „hāfiz“ se najčešće među narodom upotrebljava za titulovanje osobe koja je zapamtila cijelu Kur'an napamet.
Uglavnom se u Kur'anu Časnom te riječi i njihove izvedenice, kada se koriste u vezi s ljudima, koriste u značenju „čuvara“.
Pogledajmo ajete u kojima se riječ „hafīz“ navodi u vezi s ljudima.
Jedan od ajeta koji najviše privlači pažnju jeste 32. ajet sure Kaf. Da bismo bolje shvatili o čemu je riječ, navest ćemo ajete od 31., pa do 35.:
„A Džennet će biti primaknut čestitima, neće biti ni od jednog daleko – ‘Ovo je ono što vam je obećano, svakome onome koji se kajao i čuvao, koji se Milostivoga bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio. Uđite u nj, u miru, ovo je Dan vječni!’ U njemu će imati što god zažele – a od Nas i više.“
U 32. ajetu je spomenuta riječ „evvab“, u značenju onoga koji se kaje, a zatim iza nje slijedi riječ „hafīz“ koja ima značenje onoga koji čuva Allahove, dž.š., propise, koji se pridržava Njegovih naredbi i zabrana.
Čuvanje časti i obraza
U tridesetome ajetu sure „Nur“ Uzvišeni Allah veli: „Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade.“ U narednome ajetu stoji: „A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim.“
Dakle, u oba ajeta se spominje glagol „hafeze“, u značenju čuvati, voditi brigu, paziti. Uzvišeni Allah zahtijeva u tim ajetima i od vjernika, a i od vjernica da čuvaju svoju čast i obraz.
Također se u prvim ajetima sure „Mu'minun“ navodi među osobinama vjernika i to da paze na obraz i čast. Također se i u tim ajetima koristi riječ „hafiz“. U dvadeset i devetome ajetu sure „Me'aridž“ se spominju „oni koji stidna mjesta svoja budu čuvali.“ Dakle, ista riječ!
Terminom „hafizat“ – one koje čuvaju, u Kur'anu su spomenute žene koje čuvaju svoju čast dok su im muževi odsutni. To su čestite vjernice koje čuvaju svoj obraz i čast. Spomenute su i u 34. ajetu sure „Nisa'“: „Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih štiti.“
Takvim muškarcima i takvim ženama Uzvišeni Allah obećava uzvišene nagrade.
„Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.“ (Ahzab, 35)
Čuvanje namaza
U sljedećim kur'anskim ajetima se govori o onima koji čuvaju svoje namaze:
„A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je, ona potvrđuje onu prije nje, da opominješ Mekku i ostali svijet. A oni koji u onaj svijet vjeruju – vjeruju i u nju i o namazima svojim brigu brinu.“ (En'am, 92)
„I koji namaze svoje na vrijeme obavljaju.“ (Mu'minun, 9)
„I oni koji namaze svoje budu revnosno obavljali.“ (Me'aridž, 34)
U 238. ajetu sure Bekare se zapovijeda čuvanje srednjeg namaza. Riječima „čuvanje namaza“ podrazumijeva se obavljanje namaza u njegovome propisanom vremenu, skrušeno i ustrajno obavljanje namaza, obavljanje namaza ispunjavajući sve njegove propise, obavljanje namaza s potpunim razumijevanjem i prisutnost tokom namaza, revnosno obavljanje namaza…
Potrebno je ispravno shvatiti šta se u ajetima podrazumijeva pod čuvanjem namaza, jer mnogi muslimani ustrajno klanjaju namaze u njihovome vremenu. Ali, postavlja se pitanje da li je to puko klanjanje, ili istinsko uspostavljanje i obavljanje namaza „ikame“? Svako bi se trebao preispitivati tokom života glede pomenutog.
Čuvanje i ispunjavanje zakletvi
Uzvišeni Allah u 89. ajetu sure „Ma'ide“ kaže:
„Allah vas neće kazniti ako se zakunete nenamjerno, ali će vas kazniti ako se zakunete namjerno. Otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao – neka tri dana posti. Tako se za zakletve vaše otkupljujte kada se zakunete; a o zakletvama svojim brinite se! Eto, tako vam Allah objašnjava propise Svoje da biste bili zahvalni.“
Ajet nas poučava odgovornosti naspram Uzvišenog Allaha u našim zakletvama.
Čuvanje granica
U 112. ajetu sure „Tevba“, Allah, dž.š., veli:
„Oni se kaju, i Njemu klanjaju, i Njega hvale, i poste, i namaz obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih propisa se pridržavaju. A vjernike obraduj!“
U ajetu se spominju oni koji se pridržavaju Allahovih propisa – oni koji ih čuvaju i ne krše ih. Kao što je i spomenuto ranije, postoje propisi – tj. granice koje je Uzvišeni Allah postavio, a koje treba čuvati, kao što su namaz, čast, zakletva, i sl. Pod granicama koje je On postavio podrazumijevaju se grijesi i sve ono što je On učinio haramom – zabranjenim. Prvenstveno se misli na grijehe poput kufra, širka, munafikluka, a zatim na sve one grijehe, prijestupe, hrđav ahlak i neposlušnosti koje su navedene u Kur'anu Časnome.
Zaključak
U 31. ajetu sure „Kaf“ se spominju bogobojazni robovi – muttekije kojima će Džennet biti primaknut. U narednome ajetu se spominje da je jedna od njihovih osobina to da su „hafīzi“ – čuvari. Upotrijebljen je eskspresivni izraz, koji označava intenzivnost. Tako, spomenuta riječ ima značenje onoga koji intenzivno, čvrsto, nešto čuva, a podrazumijeva one koji neprestano i permanentno čuvaju propise Uzvišenog Allaha.
Časopis Semerkand, br. 117, Riječnik Kur'ana
