To što je praotac čovječanstva poslanik, a.s., dokazuje da se čovjek od prvog stvaranja nalazi u dubokoj vezi sa Alemul melekutom i Božanskim istinama (Ilahi hakikat). Ta veza doslovno postoji u njegovim genima. Ona ukazuje na prefinjenosti čistoću njegove prirode (fitret), kako nam opisuje i hadis-i šerif: “Svako novorođenče se rađa sa islamskom fitrom…”
To što je Uzvišeni Allah otpočeo historiju ljudskog roda sa poslanikom, a.s., nosi sa sobom duboka značenja. Hz. Adem, a.s., prvi čovjek i otac svih ljudi koji su živjeli i koji će živjeti na Zemlji je pejgamber. On je prva manifestacija Božanskogmfermana koji glasi: ‘Stvorićumna Zemlji halifu’.
On, a.s., je pejgamber ukrašen Božanskim znanjem, odnosno, Njegov Poslanik, s.a.v.s. To što je prvi čovjek iznad ostalih stvorenja, odnosno što nije stvoren kao obični čovjek, prije svega ima sljedeće značenje; Naš Gospodar je dao čovjeku veliku vrijednost i deredžu, te pokazao svim generacijama koje će se pojaviti do Kijametskog dana da je čovjek najčasnije stvorenje na Zemlji.
U našoj svetoj knjizi, Kur’an-i Kerimu, stoji: “Mi smo čovjeka stvorili u najljepšem liku”, što je jasno objašnjenje tog značenja. To što je praotac čovječanstva poslanik, a.s., dokazuje da se čovjek od prvog stvaranja nalazi u dubokoj vezi sa Alemul melekutom i Božanskim istinama (Ilahi hakikat). Ta veza doslovno postoji u njegovim genima. Ona ukazuje na prefinjenost i čistoću njegove prirode (fitret), kako nam opisuje i hadis-i šerif: “Svako novorođenče se rađa sa islamskom fitrom…”
Između dvije osobine
U suštini, čovjek je stvorenje koje pripada Božanskom svijetu (Ilahi alem), što zbog ruha koji je udahnut od Gospodara, što zbog toga što je ukrašen ovakvim osobinama u pojavnom svijetu (Alemu šehadet). S druge strane, on posjeduje i osobine suprotne ovim, koje su manifestacija njegove slobodne volje i želje. Znači, s jedne strane on pripada Alemul melekutu, a s druge strane niskom životinjskom svijetu. Tokom historije, čovječanstvo se kretalo između ove dvije krajnosti; ili bi se uzdizalo na nivo kojem bi i meleci zavidjeli, okrećući se čistoj prirodi, ili bi padalo u najniže nizine ‘niže od životinje’, kad bi se stidjela i Zemlja po kojoj hoda. Kao što je Gospodar prvog čovjeka stvorio kao pejgambera, a.s., iz Svog obilnog rahmeta čovječanstvu je nastavio slati nebijje i resule, s.a.v.s., pozivajući sve ljudske zajednice iskonskom fitretu, čistoj prirodi, miru i spokoju.
Dakle, taj Božanski poziv u opštem značenju je teblig, a svi pejgamberi, a.s., su tebligdžije. Dok su oni, s jedne strane pokušavali spasiti čovjeka od Božije kazne (Ilahi azab), s druge strane su ga nastojali zaštititi od fitne, defetizma i izopačenosti. Sljedeći ajet-i kerim nam ukazuje na tu činjenicu: “Nema ni jednog naroda a da mu nismo slali opominjača.”
Posljednji poziv
Međutim, čovjek bi u većini slučajeva, prevaren od strane šejtana i nefsa, okretao lice od ovog poziva, prljao svoje lice i svoju prirodu (fitret) neposlušnošću i izopačenostima, te u konačnici upropastio svoj vječni život (ebedi hayat). Na koncu, Pejgamber, s.a.v.s., ta manifestacija Allahove, dž.š., ‘milosti svjetovima je donio Kur’an i Sunnet koji će biti dovoljni čovječanstvu do Kijametskog dana i upotpunio taj Božanski (Ilahi) teblig. To je ujedno i posljednji poziv. Čovjek će, ili odazivajući se tom pozivu postići vječnu sreću (ebedi saadet), ili će zaprljati svoju čistu prirodu (fitret), te Zemlju koja mu je predana kao emanet gurnuti u fitnu, fesad i defetizam.
Dakle, ispravni i suštinski teblig je upozoravanje na tu izopačenost, truhljenje i udaljavanje od svojih korijena. To je poziv Hakku, pravdi, miru i spokoju. To je napor čovjeka da svog nefsa i čitavo čovječanstvo usmjeri na pravi put. Teblig je jedan emanet, jedna zadaća (vazifa) koju je Uzvišeni naredio vjernicima čija su srca oživjela u ozračju objave (vahj). Jer On Uzvišeni kaže: “Vi ste ummet najbolji od svih koji se ikada pojavio: (koji hodi srednjim putem) tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate.” Ta vazifa se rasprostire od najužeg kruga do onog najšireg, koji obuhvata čitavo čovječanstvo. Bez imalo sumnje, kao što su svi vjernici obavezani (mukellef) tom vazifom na užem polju, koje podrazumijeva njihovu porodicu, prijatelje i komšije, također su obavezani i aktivnostima koje će pripremiti potreban teren i mogućnost da se čitavo čovječanstvo upozna sa istinom.
Kad god su se vjernici iskreno trudili i zalagali da Allahova, dž.š., riječ bude gornja, pronalazili bi slavu i čast, a kad bi je zapostavili, bili su osuđeni na poniženje (zillet). S druge strane, kada su muslimani tu vazifu istinski sprovodili, na Zemlji bi zavladali mir i pravda, a kada su je zapostavljali, onda bi se proširio fesad i nered. To priznaje i historija, kao svjedok te činjenice, pa i zapadni mislioci.
Kako izvršiti teblig
Kako izvršiti teblig koji ima veliku važnost i za nas i za cijelo čovječanstvo pokazano nam je prije svega u Kur’anu i Sunnetu. Iz toga proističe sljedeće: Da bi vjernici mogli pozivati ljude Hakku i hajru, moraju imati živa srca, a ono što govore ne smije biti u suprotnosti sa njihovim ahlakom i načinom života. Suština je da vjernik poznaje osnove, a izbjegava teme koje ne poznaje. Ono što je također važno je da mora biti nasmijan, vedar, slatkorječiv i pristupačan. I najvažnije: najljepši i najefektivniji teblig jeste živjeti našu plemenitu vjeru i biti lijepog ahlaka.
Ne treba zaboraviti i to da svaka vrsta laži, rijaluka, sebičnosti, nepravičnosti i varanja, kao i ostale osobine koje ne dolikuju jednom vjerniku navlače zastor (perdu) između ljudi i Allahovog dž.š., dina. Vjernik nikako ne smije zaboravit sljedeće mjerilo: kada bi jedan čovjek poznavao samo tebe kao muslimana, da li bi on zavolio islam ili bi se ohladio od njega?
Kako kaže jedan arif: „Ne zaboravimo da svi krivi i pogrešni putevi imaju svoju logiku, obrazloženje i filozofiju; i oni za sebe smatraju da su u pravu i da hode pravim putem. Treba znati i to da Allah, dž.š., pokazuje istinu čovjeku, On ga navede da je pronađe, samo On upućuje (daje hidajet) na pravi put.Zato treba biti oprezan,pažljiv, edebli i stalno moliti Allaha, dž.š., za Njegovu pomoć (tevfik) te moliti da nas On uputi na istinu i na ispravno.
Neka je Njegov selam i rahmet na sve vas…
Sejjid Mubarek ELHUSEYNİ
