U našoj plemenitoj vjeri pokornost ne znači odbacivanje i zanemarivanje pojedinačnog mišljenja i volje. Pokornost je općenito radi uspostavljanja reda i poretka, prije svega, jer je to Allah, dž.š., naredio, a i radi uspostavljanja reda i poretka u dunjalučkim i ahiretskim poslovima.
Islam je vjera pokornosti (teslimijet) i sigurnosti (emnijet). U sigurnosti su oni koji čuvaju vjerske granice, što podrazumijeva ispunjavanje Allahovog, dž.š., (hukukullah) i prava Njegovih robova (hukuku ibadullah). Riječ je o pravima, prije svega, roba–pojedinca.
Mu’min je ona osoba koja slijedi i koja je pokorna zbog Allahova, dž.š., zadovoljstva. Allah, dž.š., u Svojoj plemenitoj knjizi Kur’an-i Kerimu kaže: “O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim.” (Nisa, 59)
Muhammed, s.a.v.s., kaže: “Musliman mora slušati i pokoravati se nadređenom, volio to ili ne, ukoliko to nije nepokornost Allahu, dž.š., dok se ne mora pokoravati u haramu i grijehu.” (Buhari i Muslim)
Pokoravanje upravniku/vladaru mora biti radi Allahovog, dž.š., zadovoljstva. Zahvaljujući takvoj pokornosti, muslimani će biti u zajedništvu, živjet će u redu i miru, bit će u mo gućnosti da rješavaju problemea da ne nadvlada pojedinac ili manja grupa.
Najljepši primjer
Najljepši primjer upravljanja i pokornosti nalazimo u sretnom stoljeću, odnosno dobu Pejgambera, a.s. Osim pokornosti Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., kao vrhovnom vođi, svako se pokoravao svojim komandantima i nadređenima. On, s.a.v.s., kaže: “Čak i da vam je vođa crni rob, slušajte ga i budite mu pokorni.” (Buhari)
U našoj plemenitoj vjeri pokornost ne znači odbacivanje i zanemarivanje pojedinačnog mišljenja i volje. Pokornost je općenito radi uspostavljanja reda i poretka, prije svega, jer je to Allah, dž.š., naredio, a i radi uspostavljanja reda i poretka u dunjalučkim i ahiretskim poslovima.
Allah, dž.š.,kaže: “O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti.” (Muhammed, 7) Mufesiri su izraz “pomaganje Allaha”, koji se spominje u ajetima, protumačili kao “pomaganje Allahovoj vjeri i Njegovom Poslaniku, a.s.” To pomaganje realizuje se kroz pokornost pretpostavljenima, radi Allaha, dž.š.
Kada je preselio Pejgamber, s.a.v.s., i kada je istišarom Ebu Bekir, r.a., izabran za halifu, on se popeo na minber, zahvalio se Uzvišenom Allahu, donio salavat na Pejgambera, s.a.v.s., a onda u hutbi rekao: “O ljudi! Izabran sam da vas vodim, iako nisam najbolji među vama. Ako budem u ovoj svojoj dužnosti postupao ispravno, vi me pomozite, a ako budem griješio, spriječite me u tome. Nijedan narod neće ostaviti džihad na Allahovom putu, a da neće biti ponižen, niti će se razvrat proširiti među narodom, a da neće biti stavljen na kušnju. Pokoravajte se meni dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku, a ako se suprotstavim Allahu i Poslaniku, nemojte mi se pokoravati.”
Vodiči i uzori
Hz. Omer, r.a., koji je izabran za halifu nakon smrti Ebu Bekra, r.a., u svojoj prvoj hutbi je rekao: “O ljudi! Izabran sam da vas vodim, a da u sebi nisam imao nadu da ću za vas uraditi dobre stvari, ili da neću izvršavati vaše poslove ili da neću moći izvršavati važne odgovornosti koje mi padaju na pleća, ne bih prihvatio ovu dužnost. To što sam vam ja vođa, neće biti uzrokom da skrenem sa svog kursa, In šā Allāh. Veličina pripada samo Uzvišenom Allahu. Robovi nemaju nimalo udjela u toj veličini. U vezi s tim niko od vas neće moći reći da se Omer promijenio otkako je postao vođa. Istinu ću najprije provesti na sebi, istupit ću potom pred vas i saopštiti svoj stav. Ako bude onih koji su u potrebi, koji su obespravljeni, ili onih koji budu osuđivali naš pravac i smjer, neka to meni kažu, jer sam i ja jedan od vas.”
Hz. Osman, r.a., koga je za halifu izabrala ašura koju je imenovao Hz. Omer, r.a., prije samog preseljenja, izašao je na minber. Halifa i primjer stida, Hz. Osman, r.a., u svojoj prvoj hutbi na jedan sramežljiv način, nakon što se zahvalio Allahu, dž.š., i nakon što je donio salavat na Pejgambera, a.s., rekao je: “O ljudi, prvo jahanje (konja, deve i sl.) je uvijek teško. I poslije ovoga dana ima dana. Ako budem poživio, održat ću vam hutbu. Mi nismo hatibi, ali Allah će nas podučiti da održimo hutbu.” Nakon kratkog vremena ponovo se popeo na minber i nakon zahvale i salavata rekao je: “Vi ste u stanju putovanja. Život samo što nije okončao. Zato gledajte da učinite najbolje od onoga što možete u svojim posljednjim uzdisajima. Edžel se primakao bez sumnje. Nastupit će iznenada, prije ili kasnije. Budite oprezni! Dunjaluk je varljiv. Čuvajte se da vas dunjalučki život ne obmane. Neka vas gaflet ne odvede u zabludu i grijeh naspram Allaha, dž.š. Uzimajte pouku (ibret) od onih koji presele prije vas.”
Hz. Alija, r.a., u svojim prvim hutbama se obraćao ljudima govoreći: “O Allahovi robovi! Bojte se Allaha! Mnogo se trudite i radite za hajr i dobro. Pripremite se prije nego li vam dođe smrt koja presijeca sve nade i želje i koja sve užitke čini gorkim. Znajte da blagodati ovog dunjaluka nisu vječne. Niko ne može biti siguran od njegovih belaja i musibeta. Dunjaluk je kao jedan zid koji se gotovo srušio i koji je tmina i perda između čovjeka i Istine. On upropaštava one ljude koji hrle za njim. O Allahovi robovi! Uzmite pouku od onih koji su živjeli prije vas. Obratite pažnju na upozorenja i gledajte da se okoristite od savjeta. Neka vas opomene i upozorenja spriječe od činjenja grijeha. Neka vam nasihati budu od koristi.“
Plemeniti ashabi, r.a., koji su nam vodiči i uzori u dunjalučkim i ahiretskim poslovima, pokoravali su se Allaha, dž.š., radi onima koji su im bili pretpostavljeni. Nikada nisu zaostajali u tome da budu na pomoći osim u fitni i nepokornosti/ griješenju.
Ono što je na nama jeste da u našim poslovima gledamo Njegovo zadovoljstvo i da budemo na pomoći našim pretpostavljenim, Allaha, dž.š., radi.
Sa Allahovom, dž.š., podrškom i pomoći…
Sejjid Mubarek ELHUSEYNİ
