Ebu Bekir Adžuri, k.s., potrebu svijeta za alimom objašnjava sljedećim primjerom: “Zamislite jedan put u mrkloj noći na kojem su mnoge nedaće i preko kojeg moraju preći svi ljudi. Ukoliko na tom putu ne bude svjetiljke, ljudi neće znati šta da rade i kuda da idu. Međutim, Allah Uzvišeni je postavio svoje svjetiljke-kandilje koje će im osvjetljavati put…“
Uzvišeni Allah u Svojoj plemenitoj knjizi Kur’an-i Kerimu kaže: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!’“ (Zumer, 9) A u drugom ajetu kaže: “Ako ne znate, pitajte one koji znaju.“ (Enbija, 7)
Ponos svijeta, Muhammed, s.a.v.s., kaže: “Primjer alimaučenjaka na Zemlji je kao primjer zvijezda na nebu, jer se zahvaljujući njima ljudi usmjeravaju i orjentišu u mraku, na moru i na kopnu. Kada se zvijezde ugase i putnici će se izgubiti.“ (Ahmed b. Hanbel)
Tokom ljudske historije, sve zajednice koje su zalutale sa pravog puta na koji je ukazao Uzvišeni, skrenule su zapravo sa puta koji su im pokazali njihovi pejgamberi, a.s., i alimi koji postupaju po znanju, odnosno alimi koji su od zikra (ehli zikr). Ovdje posebno treba obratiti pažnju na izraz–‘alimi koji postupaju po znanju i koji su od ehli zikra’. Stoga što ima onih koji ne idu putem svoga znanja, nego putem svojih želja i prohtjeva, pa vremenom počnu taj svoj put pokazivati kao put ilma.
Okoristiti se znanjem
U našoj plemenitoj knjizi Kur’an-i Kerimu mnogo se govori o takvim učenjacima iz prijašnjih naroda koji su bez obzira na njihovo prisustvo ipak zastranili. Pejgamber s.a.v.s., je upozorio svoj ummet na tu opasnost sljedećim riječima: “Doista, Allah neće uzeti znanje od ljudi tako što će ga uzdignuti od njih, nego će uzeti znanje uzimajući učene ljude, sve dok ne nestane učenjaka. Tada će ljudi za predvodnike uzimati neznalice koji će biti pitani, pa će odgovarati, bez znanja, i otići tako u zabludu odvodeći i druge sa sobom.” (Buhari, Muslim, Ibn Madždže, Ahmed b. Hanbel)
Kada pogledamo u živote naših alima i Allahovih, dž.š., dostova, iz njihovih primjera možemo vidjeti kakav hurmet i poštovanje treba pokazati prema ilmu i alimima, te možemo naučiti na koji način da se okoristimo od njihovog znanja.
Šejh Alauddin Haznevi, k.s., kazuje o svom ocu sljedeće: “Ahmed Haznevi, k.s., je do krajnje mjere pazio na edeb i na osnove vjere. Kada bi vidio neki nedostatak, ili falinku u edebu odmah bi se rastužio. Okupljao bi alime oko sebe i govorio im ljuteći se na njih: ‘Vi ste uzrok svih bid’ata/novotarija i nedostataka koji su se pojavili kod ljudi, jer ih ne podučavate edebu. Džahili po tom pitanju imaju ispriku.”
Jedan od alima, Ebu Bekir Adžuri, k.s., u svom djelu “Ahlaku’l-Ulema“ ovako kaže: “Alim svojim ilmom treba da sohbeti (da se druži) sa vjernicima, te da im pristupa sa ilmom. Treba se potruditi, da se onaj ko je u sohbetu sa njim okoristi se od njega i treba lijepo da se ophodi prema svakom ko dođe u njegov medžlis. Prema učenom treba lijepo i uljudno da se ponaša, a da ne grdi onoga ko pogriješi. Svojim ponašanjem ne smije dovesti u nezgodnu situaciju svog prijatelja i treba da bude saburli prema onom koga podučava dobru, te da ostvari bliskost sa svojim učenicima. Učenici kod kojih dolazi treba da mu se raduju, te da se u njima povećava hajr-dobro sa njim. One koji se priključe njegovom sohbetu treba da odgaja kur’anskim i sunnetskim edebima. Kad ga zadesi kakav musibet njegov vodič treba biti Kur’an i Sunnet. Kad se žalosti treba se žalostiti u skladu sa svojim ilmom, i kad plače treba da plače u skladu sa svojim ilmom. Njegove želje treba da budu u skladu sa njegovim ilmom. U skladu sa znanjem treba da održava čistoću, da klanja namaz prema znanju, da daje zekat i sadaku prema znanju, da posti, obavlja hadždž, i bori se na Allahovom, dž.š., putu (džihad) u skladu sa svojim znanjem. Svoju opskrbu treba da stiče u skladu svog znanja, da dijel prema znanju, te da se i u teškim momentima ponaša u skladu svog znanja. Sve tostoga jer ga Kur’an i Sunnet odgajaju tako.“
Potreba za alimom
Nakon što je Ebu Bekir Adžuri, k.s., na ovaj način objasnio kako se alim treba ponašati u skladu svoga znanja, potrebu svijeta za alimom objašnjava sljedećim primjerom: “Zamislite jedan put u mrkloj noći na kojem su mnoge nedaće i preko kojeg moraju preći svi ljudi. Ukoliko na tom putu ne bude svjetiljke, ljudi neće znati šta da rade i kuda da idu.
Međutim, Allah Uzvišeni je postavio svoj svjetiljke-kandilje koje će im osvjetljavati put. Zamislite opet da grupa ljudi ide tim putem i da se odjednom njihova svjetiljka ugasi pa da ostanu u mraku… Dakle, alimi su kao svjetiljke za ljude. Ljudi samo sa alimima mogu saznati i naučiti kako da obavljaju farzove, kako da se sačuvaju harama, te kako da robuju Allahu, dž.š. Kada alimi presele ljudi ostaju zatočeni u tmini, gubi se znanje, a nastupi džehalet-neznanje. Kako je to samo veliki musibet za muslimane! Bez sumnje da smo svi Allahovi, dž.š., i da ćemo se Njemu vratiti.“
Pod svjetlom tih kandilja…
Alim koji postupa po svom znanju je poput svjetiljke za ljude, gradove i zajednice u kojima živi. U jednom hadis-i šerifu se kaže: “Roditeljima onog ko uči Kur’an i po njemu postupa na Sudnjem danu bit će stavljena kruna, svjetlija od Sunca, i bit će odjeveni u odjeću kakve nema na dunjaluku. Oni će upitati: ‘Zašto nam je ovo odjeveno?’ Odgovorit će im se: ‘Zbog vašeg djeteta koje uči Kur’an. Možete li zamisliti kakvo će tek biti svjetlo onoga ko uči Kur’an i postupa po njemu?“ (Ebu Davud, Hakim)
Sejjid Abdulhakim el-Husejni, k.s., jedan od Sadata koji je preselio 1972. godine, rekao je: “Prije je većina ljudi bila na Allahovom, dž.š., putu. Takvi ljudi nisu radili ništa suprotno Pejgamberovom, a.s., sunnetu. I alimi su također bili ispravni (nepokvareni). Bilo ih je mnogo kao i Allahovih, dž.š., dostova. U svakom mjestu bilo je ljudi koji su bili iskreni, koji su radili radi Allaha, dž.š., čiji je nijjet bio iskren, a cilj Allah Uzvišeni. Oni nisu hrlili za dunjalukom i nisu tražili ništa drugo osim Alladovog, dž.š., zadovoljstva. Takvih je bila puna zemlja. Oni koji bi im došli i ušli u njihove medžlise, pronalazili su put ka Allahovoj, dž.š., blizini. Naprimjer, Muhammed Dijauddin, k.s., bi dan-noć držao sohbet i govorio o Allahu, dž.š.“
Naši alimi imaju veliku zadaću. Oni nas moraju podučavati i pričati nam o našoj vjeri din-i islamu u skladu sa učenjem ehli sunneta vel džemaata, i to čisto učenje moraju čuvati od iskrivljivanja. S druge strane, i ljudi moraju znati vrijednost alima, te svoje živote živjeti pod svjetlom tih kandilja.
Sa Allahovom podrškom i pomoći…
Sejjid Mubarek ELHUSEYNİ
