U svakom od nas postoje osjećaji ljubavi i srdžbe. Onaj ko kaže: „ja nikoga ne volim“ ili „ne srdim se ni na koga“, oponira vlastitoj prirodi. Nemoguće je ne voljeti i ne ljutiti se. No međutim, trebamo razmisliti o tome šta je izvor naše ljubavi i naše ljutnje.
Resulullah, s.a.v.s., je rekao:
“Čija ljubav bude radi Allaha, i mržnja radi Allaha; čije davanje i uskraćivanje bude radi Allaha, taj je upotpunio svoj iman.” (Ebu Davud, br. 4681)
On, s.a.v.s., volio je isključivo radi Allaha, dž.š., i ljutio se radi Allaha, dž.š. Nikada nije postupao povodeći se za vlastitim nefsom, čime je pokazao najljepši primjer svim vjernicima. U skladu sa tim ahlakom, odgojio je i svoje plemenite ashabe, r.anhum.
Ljutio sam se na tebe radi Allaha, dž.š.
Jedan od sretnika koji je bio u stanju da obuzdava vlastitu srdžbu i ljuti se samo radi Allaha, dž.š., Ali, r.a., u jednoj bitci, nakon što se dugo borio protiv ljutog neprijatelja, uspio ga je savladati i oboriti na zemlju. Upravo kada je zamahnuo svojim mačem da ga ubije, neprijatelj pljunu u njegovo mubarek lice. U tom momentu, Ali, r.a., odustade od namjere da ga ubije i pusti ga da ide. Neprijatelj, zbunjen tim njegovim postupkom, upita: “Hej Ali! Zašto si me pustio, kada si mogao da me ubiješ?” Ali, r.a., odgovori: “Borio sam se protiv tebe radi Allaha i moja srdžba je bila radi Njega. Tvoj ružni postupak lično me je uvrijedio, pa se otvorila mogućnost da se naljutim zbog sebe, a ne radi Uzvišenog Allaha. Ja se utječem Allahu od takvog stanja!” Ta Alijeva, r.a., iskrenost u vjeri toliko je dotaknula čovjeka, da ga je sa velikom znatiželjom upitao: “Da li vas tome uči vaša vjera?” Nakon što mu je Ali, r.a., potvrdno odgovorio, čovjek je istog trenutka postao musliman.
Istinski junak
Jednog dana Resulullah, s.a.v.s., upita ashabe, r.anhum: “Koga između vas smatrate junakom?” Ashabi, r.anhum, odgovoriše: “Onoga koga niko od nas ne može nadjačati u hrvanju.” Na to ima Resulullah, s.a.v.s., reče: “Ne, istinski junak je onaj ko je u stanju da obuzda svoj nefs kada se naljuti.” (Buhari i Muslim) Jedan od junaka kakve je opisao Resulullah, s.a.v.s., bio je i Omer, r.a. U njegovo vrijeme desio se slučaj sličan onome sa Alijem, r.a.
U svakom od nas postoje osjećaji ljubavi i srdžbe. Onaj ko kaže: „ja nikoga ne volim“ ili „ne srdim se ni na koga“, oponira vlastitoj prirodi. Nemoguće je ne voljeti i ne ljutiti se. No međutim, trebamo razmisliti o tome šta je izvor naše ljubavi i naše ljutnje. 50
Taj odvažni junak koji je razdvajao Istinu od neistine, za vrijeme dok je bio halifa, naišao je na čovjeka koji je pio alkohol, te mu je odredio šerijatsku kaznu. Dok je sprovodio kaznu, čovjek poče da mu psuje i vrijeđa ga. Halifa Omer, r.a., ga nakon toga oslobodi. Čovjek začuđeno upita: “O Omere! Zašto si me pustio nakon što sam te uvrijedio?” Veliki ashab, Omer, r.a., mu odgovori: “Ja sam te kažnjavao zbog toga što tako vjera nalaže, ljutio sam se na tebe radi Allaha. Sada kada si mene uvrijedio, postoji mogućnost da ću te, prilikom kažnjavanja, udariti zbog sebe. Utječem se Uzvišenom Allahu od takvog postupka.
Ljutim li se radi Allaha, dž.š.?
Džunejd Bagdadi, k.s., je rekao: “Kada neko voli ili se ljuti radi Allaha, dž.š., prokleti šejtan ne može ostati u njegovoj blizini i bježi.” Naime, takvo postupanje privlači Allahov, dž.š., rahmet, dok s druge strane, ukoliko ljubav nije radi Allaha, dž.š., šejtan uzima svoj udio u toj ljubavi. Takva ljubav, za razliku od ljubavi radi Allaha, dž.š., ne privlači Allahov, dž.š., rahmet. Uz to, vođena šejtanom i nefsanskim zamkama, takva ljubav često može odvesti u haram. Isti je slučaj i sa ljutnjom. Ukoliko ljutnja nije radi Allaha, dž.š., nego radi nefsa, takvoj ljutnji pridružuje se prokleti šejtan. Ona neće privući Allahov, dž.š., rahmet, nego će rezultirati slamanjem tuđih srca, nasiljem, pa čak i ubistvom.
Obzirom da između te dvije vrste ljubavi i ljutnje postoji tolika i toliko važna razlika, mi kao vjernici moramo posebno obratiti pažnju na ono što volimo i ono zbog čega se ljutimo. Ukoliko ispravimo naše greške, to će donijeti veliki hajr, kako nama lično, tako i našoj porodici, ali i cijeloj zajednici. Uzimajući za primjer naš porodični život, ako pogledamo, kod nas ustaljeni, nepravilni odnos i sukob između svekrve i snahe, uvidjet ćemo da u njegovom temelju leži nedostatak ahlaka kojem nas je podučio Resulullah, s.a.v.s. Kada svekrva uvrijedi snahu, snaha najprije treba preispitati sebe razmišljajući: “Da li se ljutim radi Allaha, dž.š., ili radi svoga nefsa?” Na isti način, treba razmišljati i svekrva kada se ljuti na svoju snahu. Ukoliko se ljuti radi Allaha, dž.š., neka nastavi sa svojom ljutnjom, ali ukoliko se ljuti radi svoga nefsa, treba oprostiti.
U osnovi većine takvih problema leže nefsanski razlozi poput “ona je meni rekla to i to, pogledala me je tako i tako, šta je htjela reći…”. Isti je slučaj i sa našim društvenim životom. Sve ovisi o tome koliko smo usvojili Resulullahov, s.a.v.s., lijepi ahlak. U današnje vrijeme nerijetko se dešavaju ubistva zato što je neko nekog krivo pogledao, ljudi se posvađaju zbog toga što je neko nekom svirnuo u saobraćaju, te svjedočimo mnogim sličnim ružnim situacijama, a sve su to ustvari greške koje koje bi se mogle izbjeći, samo kada bi se malo promislilo prije samog djelovanja. Vjernik treba biti svjestan da takva ljutnja ne može biti radi Allaha, dž.š., te treba čuvati sebe i svoju djecu od takvog ponašanja. Završit ćemo riječima našega Poslanika, s.a.v.s.: “Voli radi Allaha, mrzi radi Allaha! Na Allahovom putu budi neprijatelj i budi prijatelj! Jedino tako možeš postići Allahovo prijateljstvo. Sve dok čovjek ne bude tako postupao, neće osjetiti slast imana, čak i kada bi imao mnogo namaza i mnogo posta.” (Ibnu’l- Mubarek, Kitabu’z-Zuhd, br. 353)
Semerkand, br. 101, Vjera i život
