Veliki tesavvufski alim iz 16. stoljeća, Imam Šarani, k.s., u svome djelu „Tenbihu ‘l Mugterin“ ukazuje na opasnost rijaluka (pretvaranje) u znanju i djelima:
Jedna od karakteristika sufijskog ahlaka jeste i velika opreznost kojom nastoje spriječiti da se u njihovo znanje i djela uplete rijaluk. Vezano za tu temu, Vehb b. Munebbih, k.s., je rekao: “Uzvišeni Allah će okrenuti naopačke srce onoga ko ahiretskim djelom želi postići dunjaluk i njegovo će ime zabilježiti u knjigu džehennemlija.”
Hasan Basri, k.s., prenosi da je Isa, a.s., o tome rekao sljedeće: “Onaj ko postupa shodno znanju koje posjeduje, taj je u pravom smislu postao Allahov, dž.š., dost.” Fuadjl b. Ijad, k.s., je rekao: “Prije su se ljudi uznosili djelima koja su učinili, a danas se uznose onim što nisu učinili.”
Također je jednog dana, nakon što je proučio ajet: “Mi ćemo vas provjeravati sve dok ne ukažemo na borce i postojane među vama, a i vijesti o vama provjerovaćemo.” (Muhammed, 31), rekao: “Allahu moj! Ako nas budeš provjeravao, naše će tajne izaći na vidjelo, podignut ćeš perde koje su nas pokrivale! Ti si od milostivih Najmilostiviji!” Ali, r.a., je rekao da postoje tri znaka koja ukazuju na to da se osoba pretvara: “Onaj ko posjeduje rijaluk, lijen je kada je sam, sunnete klanja sjedeći i povećava činjenje djelā kada ga hvale, a umanjuje kada ga kude.” Ibrahim b. Temimi, k.s., odijevao je odjeću koju su nosili mladi. Tako niko sem njegovih prijatelja nije znao da je alim. Vezano za to rekao je: “Onaj ko je iskren podjednako krije i grijehe i dobra djela.”
Upitali su Ibn Mubareka, r.a.: “Ko je po tebi najvrjedniji čovjek?” On je odgovorio: “Najvrjedniji je iskreni alim koji postupa po svome znanju.” Zatim su ga upitali: “Ko su sultani na dunjaluku?” Odgovorio je: “Oni koji ga napuste.” Nakon toga su upitali: “Ko su siromasi?”, a on je dao sljedeći odgovor: “To su oni koji svojim znanjem, djelima i vjerom, traže dunjalučki imetak.” Imam Šafija, rah., je rekao: “Rob treba imati djela za koja niko ne zna osim njegova Gospodara, jer na Ahiretu je mala korist od znanja i djelā koja su predočena ljudima. Malo je onih koji su se nakon smrti u snovima javili i rekli: ‘Oprošteno mi je zbog mojih djela.’” Salih el-Murri, k.s., je rekao: “Neka se zapitaju oni koji tvrde da posjeduju iskrenost u znanju, kada ih ljudi optuže za pretvaranje i neznanje. Ukoliko njihova srca prihvataju takvu kritiku, onda su iskreni.
U suprotnom, oni posjeduju rijaluk.” Abdullah b. Mubarek, k.s., je rekao: “Sve dok čovjek misli da u mjestu u kojem živi ima većih alima od njega, on će biti alim. Međutim, ukoliko pomisli da je on najveći alim svoga mjesta, on onda postaje džahil (neznalica).”
Prijatelju moj! Preispitaj svoje znanje i svoja djela! Ukoliko su kod tebe prisutni nedostaci na koje upozoravaju istinski i iskreni alimi, a vezani su za rijaluk i slavu, onda sjedi i plači nad svojim stanjem.
