Hadiska nauka
Mevlana Halid Bagdadi, k.s., poznat pod nadimkom Zuldženahejn (Vlasnik dva krila), koji ukazuje na njegove kompetencije u oblasti zahirskog i batinskog znanja, u idžazetu koji je uručio svome halifi i velikom alimu i pravniku Ibn Abidinu, rah., između ostalog kaže: Postoje mnoge grane znanosti i neke od njih su veoma duboke. Sretnik je onaj ko je počašćen da traga za izvorom svih znanja. Najčasnije nauke su fikh i hadis, po tom pitanju ulema je jednoglasna. Sreću i spas na oba svijeta moguće je postići samo uz pomoć tog znanja. Ono je svjetlo naših srcā i naš najvrjedniji oslonac.
Tefsir i fikh moguće je upotpuniti jedino sa hadiskom naukom, jer ona obuhvata sve druge grane znanosti, pojašnjava ono što je nejasno i potvrđuje ono što je jasno. Shodno tome hadiska nauka, kao duhovni dragulj, produbljuje i upotpunjuje značenja tefsira i fikha. Nekoć su veliki alimi odlazili od mjesta do mjesta kako bi sakupili hadise i sačuvali njihovu autentičnost. Na tom velikom putovanju, koje je ličilo na ulazak u uzburkano more, većina njih je i život dala. Ali nakon toga, sunnet Allahova Poslanika, s.a.v.s., je zasjao i postao potpuno jasan, te je u svoj svojoj ljepoti, dostavljen tragaocima znanja, kako bi se okoristili njime. Alimi – nosioci dobra, baš kao i njihovi prethodnici, nastavljaju da se koriste bereketom silsile prenosiocā hadisa, i u skupinama, takmičeći se, idu kod onih koji su posjednici toga znanja.
Gajret i istikamet (trud i istrajnost na Pravom putu)
Šejh-Muhammed Dijauddin, k.s., u jednom sohbetu kaže: Ako si ispravan, čini ibadet onako kako čine oni koji su kod Allaha, dž.š., ispravni! Za sve što uradiš na dunjaluku mnogostruko ćeš biti nagrađen na Ahiretu. Moguće je da se kod salika (putnik Hakku) pojave halovi, hudur i kešfovi. To je kao hrana kojom se hrane mala djeca, pa se i murid, poput malog djeteta, počne hraniti time. On se od samog početka mora riješiti ljenosti i posvetiti djelima. Ukoliko bude imao drugi cilj osim pokornosti i ibadeta, ljenost i nemar će ga nadvladati.
Posljedni duhovni stepen murida jeste svjesnost o nedostacima vlastitog nefsa. “Ko spozna svoj nefs, spoznao je Gospodara”, rekli su velikani, što znači da onaj ko svoj nefs vidi manjkavim i lošim, svjestan da on (nefs) nema nimalo udjela u postizanju savršenstva, spoznao je Uzvišenog Gospodara. Shodno tome, u kojoj mjeri salik shvati zlo i nedostatke nefsa, toliko se duhovno približio Allahu, dž.š. Takav murid čak i kada čini tefekkur (promišljanje), zahvalan je i sretan što mu Allah, dž.š., dozvoljava da Ga želi i traži u tome stanju. Jer, Uzvišeni Allah, unatoč Svojim uzvišenim svojstvima, poziva Svoga roba, manjkavih i nedostatnih osobina, da Ga voli. Pa, ima li onda vrjednije i veće blagodati za roba? Veliki arif šejh-Abdurrahman Tahi, k.s., u vezi sa temom kaže: “Nemam zavisti osim prema onome ko se trudi u ibadetima tražeći Uzvišenog Allaha.”
Učvrstite ibadete šukrom!
U pismu šejh-Ahmeda el-Haznevija, k.s., upućenom Mulli Muslimu koji se upravo vratio sa hadždža, nalazi se svjetlo i smjernica za sve mu’mine: “Čini šukr Uzvišenom Allahu što te počastio da posjetiš Poslanikov, s.a.v.s., mezar i časnu Kabu. Šukr za to je predanost u činjenju dobrih djela. Činiti ono što je Gospodar svjetova naredio i čuvati se Njegovih zabrana znači svaki organ svoga tijela uposliti ibadetom, i u skladu sa svrhom postojanja. Tijelo ne smije biti uposleno poslovima kojima Allah, dž.š., nije zadovoljan, jer svaki organ je blagodat od Stvoritelja.
Velikani su kazali: “Nezahvalnost na blagodatima uzrokuje gubljenje istih. Onaj ko čini šukr na blagodatima, taj ih veže užetom postojanosti.”
Sohbet koji je danas potreban jeste sohbet o štetnosti ljubavi prema ovom svijetu, kako bi se srca ljudi ohladila prema dunjaluku. Nadati je se da ćemo tako povećati bereket u ahiretskim poslovima. Dunjaluk i Ahiret liče na dvije supruge. Ako jednu učiniš zadovoljnom, druga će biti nezadovoljna. Da nam Uzvišeni Allah dadne da ustrajno hodimo putem Resula, s.a.v.s., i njegovih ashaba, r.anhum. Amin.”
Časopis Semerkand, br. 107, Latice ružičnjaka
