Ponos svjetova, naš Poslanik, s.a.v.s., kaže:
“Čovjeku je kao laž dovoljno da prenese sve što čuje!” (Muslim, Mukaddime, 5)
Navedenim časnim hadisom, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nam jasno obznanjuje da prenošenje svake informacije koja dođe do nas, a da je nismo provjerili, jeste laž. Indirektno značenje koje nosi navedeni hadis jeste poruka da ono što čujemo trebamo provjeriti. U svakodnevnom životu smo svjedoci da donešenje odluka na osnovu neprovjerenih informacija, a naročito širenje takvih informacija, može prouzrokovati mnogobrojne probleme. Vrlo bitan princip islamskog ahlaka glasi: Ili govori dobro, ili šuti. Svaki musliman dužan je da se čuva zle riječi koje su došle do njega, te da uz određenu sumnju pristupa onome što čuje, kako bi spriječio širenje zla.
Međutim, u današnje vrijeme mogućnost obavještavanja je umnogome olakšana, prenošenje informacija moguće je kako u pisanoj, tako i u glasovnoj ili vizuelnoj formi, zbog čega je istovremeno umanjena vrijednost riječi ali i otvoren put za širenje mnoštva laži. Budući da živimo u takvom okruženju, moramo biti još pažljiviji. Put očuvanja naših jezika, srca i ličnosti polazi od naše opreznosti. Uzvišeni Gospodar u presvijetloj Knjizi, Kur’anu Časnom kaže: “Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.” (Isra’, 36) Vrlo je bitno da svaki vjernik uvijek na pameti ima to izričito upozorenje. Još jedna istina koju trebamo imati na pameti iskazana je u časnom ajetu: “On ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj Koji bdije.” (Kaf, 18)
Dakle, vjernik uvijek mora preispitivati svoj nefs za sve što izgovori i učini, treba osjećati strah od Allaha, dž.š., i podsjećati se da će biti pitan za svaku riječ. Istina je na svakom mjestu, u svakom pitanju i u svakom sudu, najjači oslonac. Istina je neizostavan dio ličnosti muslimana. Mu’min je osoba koja iskreno svjedoči ono u što je povjerovala te je i sama iskrena, istinoljubiva i povjerljiva. Mu’min je daleko od laži, lošeg mišljenja i donošenja ružnog suda o drugima. Ponos svijeta, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Klonite se sumnjičenja, jer sumnjičenje je najveća laž.” (Buhari, Vesaja, 8) U drugom hadisu je rekao: “Ostavi onoga ko ti budi sumnju, a prigrli onoga ko ti ne budi sumnju. Istina je srčani mir, a laž je sumnja.” (Tirmizi, Sifatu ’l-Kijame, 60)
U današnje vrijeme, islamski svijet je iskušan različitim nevoljama. Jedna od njih je i to da većinu vijesti vezanih za muslimane izmišljaju i iznose upravo neprijatelji islama. Pri tome ne mislimo samo na svakodnevne vijesti, već su i u okviru historije i vjerskog znanja ubačene takve informacije koje uznemiravaju kako razum tako i srce. Nažalost, ta vrsta izjava i vijesti čiji je cilj jasan, utječe i na muslimane. Početna tačka borbe sa neistinom trebao bi biti čovjekov vlastiti nefs.
Prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan: “Može li vjernik biti kukavica?”, na šta je odgovorio: “Da!” Opet su upitali: “Može li vjernik biti škrtica?” Ponovo je odgovorio: “Da!” Ali, kada su upitali: “Može li vjernik biti lažac?”, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Ne!” Ukoliko je osoba zauzeta lošim mišljenjem o drugima i neistinom, onda ne može sagledati sebe. Dakle, takva osoba i sebi počinje lagati. Međutim, vjernik uvijek mora najprije sa svojim nefsom iskreno svesti račun i uvidjeti svoje greške te umjesto da istražuje tuđe nedostatke treba krenuti putem ispravke vlastitih. U suprotnom, istinoljubivima će se prestati ukazivati vrijednost, a greške nepoštenih se neće primjećivati. Na taj način neistinite priče o pojedincu ili društvu koje se oslanjaju na pretpostavke i neosnovane informacije, postat će normalne i prestat će nam smetati, da nas Allah, dž.š., sačuva takvog stanja.
S druge strane, onako kako iskazujemo maksimalan trud zarad očuvanja vlastitog dobra, isto tako smo dužni i da radimo na odgoju naše djece u smjeru istinoljubivosti i odanosti. I po tom pitanju, najljepši primjer je Ponos svjetova, naš Poslanik, s.a.v.s. Prema hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Ko god djetetu kaže ‘dođi da ti nešto dam’ pa mu onda ništa ne dadne, njegove riječi ubrajaju se u laž.” Nije dozvoljeno, čak ni u šali, obmanuti dijete, pa čak ni životinje koje koristimo kao jahalice. Zbog toga, u ovom vremenu kada se informacije i vijesti brzo šire i kada nije moguće utvrditi njihov izvor i vjerodostojnost, mi moramo biti vrlo pažljivi. Naša je dužnost da živimo u skladu sa principima “nazar ber kadem” (fokusiranje na sebe) i “sefer der vatan” (usmjeravanje ka Uzvišenom Hakku).
Dakle, moramo se usredotočiti na vlastiti put i biti u stanju putovanja od ružnih ka lijepim halovima (stanja). Neka nas Uzvišeni Gospodar sačuva potvore, laži i lošeg mišljenja o drugima. Neka nas ne razdvoji od puta sadika i siddika.
Sa Allahovom, dž.š., podrškom i pomoći…
Časopis Semerkand, br. 108, Uvodna riječ
