Jedan od velikih učenjaka iz 13. stoljeća, šejh šazilijskog tarikata, Ibn Ataillah es-Skenderi, k.s., u svome djelu „et-Tenvir fi iskati ‘t-tedbir“ kazuje sljedeće:
Prigrliti sebebe(uzroke) u stjecanju opskrbe shodno onome na šta je ukazao Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije u suprotnosti sa tevekkulom (oslanjanje na Allaha, dž.š.). Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Bojte se Allaha i tražite od Njega na lijep način.“ Dakle, rekavši „tražite na lijep način“, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je ukazao na to da je traženje opskrbe dozvoljeno. Da je traženje opskrbe u suprotnosti sa tevekkulom, onda Allahov Poslanik, s.a.v.s., to ne bi dozvolio, jer on, s.a.v.s., nije rekao „nemojte tražiti“, već je rekao „tražite na lijep način“. Time kao da je želio reći:
„Kada tražite, nemojte prelaziti granice lijepog edeba, odnosno, kada tražite nešto od Allaha, dž.š., ukrasite se edebom i krajnji ishod svojih poslova prepustite Njemu Uzvišenom!“ Treba znati da je i samo traženje od Allaha, dž.š., ustvari sebeb.
U drugom časnom hadisu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Najslađe što čovjek pojede je ono što zaradi svojim trudom.“
Postoji još mnogo časnih hadisa koji ukazuju na to da je dozvoljeno postupati shodno sebebima, a mnogi od njih čak i podstiču na to.
Znajući za slabost u srcima Svojih robova, za njihovu nedostatnost u pogledu uviđanja raspodjele opskrbe, te nemoć da se u potpunosti iskreno prepuste Njegovoj odredbi, Uzvišeni Hakk je sebebe učinio dozvoljenim, kako bi podržao srca Svojih robova, ulio sigurnost u njih, i otklonio brigu njihovih nefsova. To je također jedna od blagodati datih čovjeku.
Nesumnjivo, ukoliko čovjek prigrli sebebe, to će ga sačuvati od ponižavanja pred ljudima, jer neće morati ništa tražiti od njih. U sebebima koje ti je Uzvišeni Allah podario, ne radi se ni o kakvom dobročinstvu od strane ljudi, jer niko ti ne čini dobročinstvo kupujući nešto od tebe, ili upošljavajući te da radiš za njega. Onaj ko kupi od tebe čini to kako bi dobio ono što mu je potrebno, a onaj ko te uposli, ima za cilj da mu budeš od koristi.
Zasigurno, robova zauzetost sebebima, sprječava ga od nepokornosti prema Allahu, dž.š., i od bavljenja onim što je On Uzvišeni zabranio. Zar ne vidiš kako za vrijeme praznika, onda kada ljudi nisu zauzeti sebebima, gafili pronalaze vrijeme za činjenje djela koja su u suprotnosti sa Allahovim, dž.š., propisima. Zbog toga je zauzetost robova sebebima odraz Allahove, dž.š., milosti prema njima.
Sebebi i zauzetost njima su velika milost i blagodat i za ljude koji su iz svoga srca izbacili dunjaluk i potpuno se predali ibadetu. Da nema zauzetosti sebebima kroz rad, kakvu svrhu bi imao halvet abida i kakva bi bila njegova mudžaheda? Eto, zbog toga je Uzvišeni Allah podredio sebebe onima koji se Njemu usmjere i koji su Njime zauzeti.
Uzvišeni Allah kaže: „Vjernici su samo braća“, i traži od robova da budu u međusobnoj slozi. Otvara im kapiju upoznavanja i ljubavi putem sebeba. Sebebe ne negira niko sem neznalica i nemarnih spram Allaha, dž.š. Nismo čuli da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pozivajući ljude Allahu, dž.š., pozivao i da se odreknu sebeba. Naprotiv, pozvao je ljude Uputi i dozvolio im da se bave poslovima kojima je Allah, dž.š., zadovoljan.
Časni Kur'an i Sunnet prepuni su dokaza koji potvrđuju dozvoljenost sebeba. Nisu li lijepe riječi onoga koji je rekao: „Zar ne vidiš da je Allah, dž.š., hazreti Merjemi rekao: ‘Zatresi palmino stablo, posuće po tebi hurme svježe (…)’?“
Da je želio, On je mogao spustiti hurme s neba, ali, doista sve ima svoj sebeb i svoju mudrost!
Časopis Semerkand, br. 115, Mudrost