Ahmed b. Hanbel, rah., je jedan od velikih učenjaka i evlija. Bio je posjednik mudrosti i takvaluka. Hadisima koje je sakupio i prenio osvijetlio je put ummetu. On je osnivač hanbelijskog mezheba, jednog od četiri velika mezheba puta ehl-i sunneta ve ‘l-džema'ata.
Rodio se u Bagdadu, 164. godine po hidžri. Njegovo porijeklo, i po ocu i po majci, vodi od arapskog plemena Šejban. Ime njegovog oca je Muhammed b. Hanbel, a njegov djed zvao se Hilal. Prema predaji, njegova porodica je prvo živjela u Horasanu. Djed Ahmeda b. Hanbela bio je namjesnik u toj oblasti. A njegov otac je bio vojnik iz vrhovnog reda islamske vojske.
U izvorima se navodi da je Ahmed b. Hanbel, rah., izgubio oca vrlo rano, preselio je u svojim tridesetim godinama. O njemu su brigu vodili njegovi majka i amidža. U ranom djetinjstvu je počeo stjecati znanje. Prenosi se da je svoje obrazovanje započeo učenjem Časnog Kur'ana napamet, a zatim je nastavio sa izučavanjem morfologije i sintakse arapskog jezika, hadisa i fikha. U Bagdadu su tada živjeli cijenjeni učenjaci hadisa, kiraeta i fikha, velikani koji su stasali pod nazarom plemenitih ashaba, r.anhum.
Inteligencija i trud
Ahmed b. Hanbel, rah., se među svojim vršnjacima isticao svojom inteligencijom, sposobnošću pamćenja, bogobojaznošću, strpljenjem, nepokolebljivošću i pronicljivošću. Jedan od njegovih učitelja, Hejsem b. Džemil, za njega je rekao: „Ukoliko ovo dijete poživi, postat će predvodnik u znanju svojim savremenicima.“
Najprije je slušao predavanja poznatog Imam-i Azamovog učenika Imama Ebu Jusufa, rah. Sudeći prema njegovoj zbirci hadisa „Musned“, jasno je da je slušao hadise od oko 280 velikana. Od Imama Šafije, rah., naučio je fikhsko znanje i usul-i fikh.
Od Imama Hanbela, rah., hadise su prenosili veliki muhadisi poput Imama Tirmizija, Imama Nesaia i Imama Ebu Davuda. Štaviše, i neki učitelji kod kojih je stjecao znanje, kao što su Imam Šafija, Abdurrezak i Abdurrahman b. Mehdi, slušali su hadise od njega (Neka je Allah, dž.š., zadovoljan svima njima).
Ahmed b. Hanbel, rah., je išao na putovanja radi stjecanja znanja, a koja se nazivaju „rihle“. Učestvovao je u halkama muhaddisa u Kufi (799), u Basri (802-816), u Egiptu, u Mekki, Medini, Šamu, Halepu, i u Jemenu do kojeg je put bio najteži. Ta teška putovanja, najčešće je, realizovao pješke ili obavljajući neki posao u karavanama.
Iznimna sposobnost pamćenja Imama Ahmeda b. Hanbela koji je sa četrdeset godina počeo držati predavanja, bila je fascinantna. Uprkos tome, on je pridavao veliki značaj zapisivanju svakog hadisa koji čuje.
Okupljao je dvije različite halke. Na jednoj je držao posebna predavanja za učenike, a na drugoj je držao predavanja i učenicima i narodu koji je želio prisustvovati. Tim halkama je prisustvovalo mnogo ljudi. Prenosi se da je oko pet hiljada ljudi redovno prisustvovalo tim medžlisima. Neki od posjetilaca, prisustvovali su njegovim sohbetima samo zato što su bili zadivljeni njegovim iznimnim stanjem i ahlakom. Imam Ahmed b. Hanbel, rah., je uvijek objašnjavao hadise služeći se knjigama i svojim bilješkama. Uprkos tome što je znao oko 300 hadisa napamet zajedno sa njihovim lancem prenosilaca, uvijek je gledao u ono što je zabilježeno. Mnogo je vodio računa o tome da dok prenosi određeni hadis, ne učini grešku ni koliko je jedno slovo.
Mudžahid Kur'ana
U posljednjim godinama vladavine abasijskog halife Me'muna (813-833), u Bagdadu se pojavila sekta zvana Mutezile. Pripadnici te sekte, ubijedili su i halifu u svoja pogrešna uvjerenja vezana za Časni Kur'an. Iako su se neki učenjaci na početku protivili tim stavovima, nakon što im je zaprijećeno zatvorom i mučenjem, bili su primorani da daju odgovore koji su u skladu sa halifinim ubjeđenjem. Međutim, Ahmed b. Hanbel, rah., se oštro usprotivio tome, baš kao i ostali mezhepski imami. Zbog toga je i zatvoren. Ljutio se na svoje prijatelje koji su mu savjetovali da se pravi da prihvata halifino gledište. Iako je jaukao od bolova pod udarcima oštrog bića, nije prekidao post. Uprkos svim tim pritiscima i prisilama, nikada nije odobrio ono što je pogrešno.
Čak i nakon završetka hilafeta halife Me'muna, u vrijeme hilafeta njegovog brata Mu'tasima, Ahmed b. Hanbel, rah., je bio izložen velikom pritisku i mučenjima. Nakon što je El-Mutevekkil postao halifa, udaljio je pripadnike Mutezila iz dvora. On je ukazivao poštovanje i počast fikhskim i hadiskim učenjacima. Tako je Ahmed b. Hanbel, rah., pušten na slobodu nakon četiri godine i četiri mjeseca pritvora. Nakon što su zarasle njegove rane, nastavio je donositi fetve i podučavati ljude hadisu.
Lijep ahlak
Prenosi se da je Imam Ahmed b. Hanbel, rah., bio srednjeg rasta, tamnijeg tena i nurli lica. Svojom pronicljivošću i odmjerenošću budio je poštovanje kod ljudi. Uz to je bio i iznimno ponizan. Mnogo ga je uznemiravala slava koju je smatrao iskušenjem. U izvorima se prenosi da je izdržavao sebe i svoju porodicu od kirije koju je uzimao za izdavanje tkalačkog stana, koji je naslijedio od oca, i od prodaje tkanine koju je tkala njegova supruga. Svoje goste bi lijepo ugošćavao u kući i iznosio bi pred njih ono što je imao. Koliko god je bio u mogućnosti, pomagao je svojim bližnjima i onima koji bi zatražili pomoć od njega.
Njegov sin Abdullah prenosi da je prije pritvora klanjao dnevno 300 rekata namaza, međutim, nakon što je njegovo tijelo oslabilo zbog povreda u zatvoru, mogao je klanjati pola od toga i sedmično proučiti jednu hatmu Časnog Kur'ana. Uz sebe je imao nekoliko mubarek dlaka našeg Poslanika, s.a.v.s., koje bi često ljubio i stavljao na svoje oči. Nije vidio ništa pogrešno u doticanju minbera i časnog kabura Allahova Poslanika, s.a.v.s., nadajući se dobru i bereketu posredstvom toga. Takvo postupanje odraz je njegove ljubavi prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.
Preseljenje
U posljednjim danima života bio je poprilično iznemogao. Halifa el-Mutevekkil poslao je svog privatnog ljekara kako bi ga izliječio. Međutim, ljekar je utvrdio da on nije bolestan, već da je iznemogao zbog čestog posta i ibadeta. Kada je osjetio da će preseliti, oporučio je da mu se dvije dlake Allahova Poslanika, s.a.v.s., stave na oči, a jedna na jezik. Baš kao što je činio i u danima kada je bio izlagan mučenju, donio je šehadet želeći da njegovi sinovi i njegovi bližnji posvjedoče tome. Preselio je 12. rebiulevvela 241. godine, u petak. Prenosi se da je njegovoj dženazi prisustvovalo više od 800 hiljada ljudi, od kojih su oko 60 hiljada činile žene. Ahmed b. Hanbel, rah., se dva puta ženio. Iz prvog braka dobio je sina Salih. Nakon što je preselila majka njegovog sina Saliha, koji je bio isfahanski kadija, on se oženio po drugi put. Iz tog braka je dobio sina Abdullaha koji će biti prenosilac „el-Musneda“. Neka je Uzvišeni Allah zadovoljan njima. U hanbelijskom mezhebu stasali su mnogi alimi, na čelu sa njegovim sinovima Salihom i Abdullahom. Veliki evlija Abdulkadir Gejlani, k.s., pripadao je hanbelijskom mezhebu. Svojim djelima pod nazivima „Futuhu ‘l-gajb“ i „Gunjetu ‘t-talibin“ doprinio je širenju hanbelijskog mezheba.
Svjedočenja o njemu
Rebi’ b. Sulejman prenosi da je Imam Šafija, rah., o Ahmedu b. Hanbelu, rah., rekao:
„Ahmed b. Hanbel je imam u osam segmenata: u hadiskim naukama, fikhskim naukama, kur'anskoj nauci, poznavanju jezika, fakru, zuhdu, vera'u, tesavvufu i Sunnetu.“
Imam Šafija, rah., kazuje:
„Kada sam napuštao Bagdad nisam za sobom ostavio nikoga ko je bio učeniji, veći poznavalac fikha i ko se više čuvao harama i sumnjivih stvari, od Ahmeda b. Hanbela.“
Ebu Davud Sidžistani, rah., je rekao:
„Susreo sam se sa oko 200 poznatih alima, ali nisam vidio niti jednog poput Ahmeda b. Hanbela. On se ni u kojem smislu nije prepuštao dunjaluku kao što su to činili drugi ljudi. Govorio je samo kada se pokrene tema o znanju.“
Neka žena koja se paralizovala, jednog dana reče svome sinu: „Sine moj, ukoliko me želiš obradovati, odvedi me Imamu Ahmedu i traži od njega da učini dovu za moje ozdravljenje. Možda me Allah, dž.š., spasi bolesti.“ Njen sin dođe pred vrata Imama Ahmeda, pa nakon što pokuca, neko iz kuće upita: „Ko si ti?“ Sin reče: „Vi ste mi mnogo potrebni. Imam bolesnu majku, ona želi dovu od Vas.“ Imam se tada mnogo rastuži. Pomisli: „Odakle li me ta žena poznaje?“ Zatim ustade, uze abdest i stade na namaz. Nakon toga njegov hizmećar reče sinu: „Ti se vrati, imam čini dovu.“ Kada se mladić vratio kući, njegova majka ustade na noge i dočeka ga na vratima. Uz Allahovu, dž.š., dozvolu, ona je ozdravila.
Bediuzzaman, rah., je za Imama Ahmeda b. Hanbela, rah., rekao: „Imam Ahmed b. Hanbel je veliki mudžahid, samo radi jednog kur'anskog pitanja podnio je mnoge patnje, nije se nikada požalio, potpuno strpljivo izdržao je do kraja, i nije prešutio na ono što je neispravno…
