Kalb (srce)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., u jednom hadisu kaže: „Ko želi da kuša nimete džennetskih bašči, neka mnogo čini zikr Uzvišenog Allaha.“ (Ibn Ebi Šejbe, el-Musannef, br. 30065)
Allahovi odabrani robovi svoja srca drže pod stalnom kontrolom i svaki trenutak nastoje da provode u zikrullahu. Velikani nakšibendijskog tarikata veliku pažnju posvećuju tom pitanju, o čemu govori i činjenica da su neki od najvažnijih adaba tog puta „halvet der endžumen“ i „vukuf-i kalb“. U vezi s tim, Imam Rabbani, k.s., u djelu „Mektubat“ kaže:
„Nakon što ispravimo svoje vjerovanje i svoja djela uskladimo sa časnim Šerijatom, trebamo se posvetiti zikru. Koliko god da smo svojom vanjštinom sa ljudima, naša nutrina, naše srce, treba biti predano zikru, i treba osjećati slast u tome.
Oni koji stupe u nakšibendijski tarikat, već na prvom koraku, učinjenom sa kjamil (potpuni) šejhom zadobijaju to stanje. Nadalje, šta god da ostvare treba da to čuvaju, da budu zahvalni Allahu, dž.š., na tome i da Ga mole da im se to stanje stalno unapređuje. Obzirom da sljedbenicima nakšibendijskog puta u prvoj etapi bivaju dati halovi koji se dobijaju na kraju, i malo od toga je mnogo. Dakle, putnik već na početku svoga putovanja biva upoznat sa njegovim krajem. Zbog toga putnik Hakku ne smije da zapostavlja šukr.
Krajnji cilj zikrullaha jeste prekidanje srčane veze sa svim osim sa Allahom, dž.š. U korijenu svih duhovnih bolesti leži isti problem – vezivanje srca za ono čime Allah, dž.š., nije zadovoljan. Dok se srce ne usmjeri samo Stvoritelju, ne može se postići hakiki (istinski) iman, niti se može ostvariti lahkoća u izvršavanju šerijatskih propisa.
Kada unosimo hranu u svoj organizam, to trebamo činiti sa ciljem zadobijanja snage da bismo mogli izvršavati ibadete, a ne da bi nefs uživao u slasnim ukusima. U prvom periodu, čak i ako ne bude lahko, trebamo se primoravati na to, i trebamo moliti Uzvišenog Allaha da nam pomogne u tome.
Isto tako trebamo postupati i prilikom oblačenja odjeće, nijet treba da bude ukrašavanje i sređivanje za ibadet. Jer, u časnom ajetu Gospodar svjetova kaže: ‘Lijepo se obucite kada hoćete namaz obaviti!‘ (A'raf, 31)
Prilikom oblačenja lijepe odjeće naš cilj ne smije biti samopokazivanje pred ljudima, jer takvo ponašanje je zabranjeno našom vjerom.
Svakim svojim postupkom trebamo tražiti Allahovo, dž.š., zadovoljstvo, i postupati u skladu sa Šerijatom; trebamo biti sa Allahom, dž.š., i svojom vanjštinom i nutrinom.
Kada idemo na spavanje, to treba da bude sa ciljem odmaranja tijela za ibadet. Ukoliko tako budemo činili, naše će spavanje biti ibadet. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je to spomenuo u hadisu:
‘Spavanje alima je ibadet.‘ (Dejlemi, el-Firdevs, br. 6731)
Znam da je, sve što sam naveo, danas jako teško izvršiti. Pred vama se nalaze mnoge prepreke. Moguće je čak i da vas vaši običaji i tradicija priječe u tome. Znam i to da ste pod utjecajem okoline. Međutim, znajte da je sve to u suprotnosti sa časnim Šerijatom.
Šerijat je došao kako bi dokinuo običaje nastale kao posljedica djelovanja nefs-i emmare. Ukoliko budete dosljedno ispunjavali svoje obaveze; činili zikr i klanjali namaz, vjerujem da ćete uz Allahovu, dž.š., pomoć uspjeti i početi više paziti na halal i haram. Inšallah, da shvatite ljepote onoga što sam napisao i ukažete potrebnu pažnju tim riječima.
Drugi razlog moga pisanja jeste želja da, čak i ako ne uspijemo sve ispuniti, makar uvidimo svoje nedostatke. A i to je veliki uspjeh.
Moguće je da čovjek ne postigne uspjeh, ali ne žaliti i ne tugovati zbog toga, ne pokušavati ispraviti greške, je stanje od kojeg se utječemo Uzvišenom Allahu. Jer to je stanje neznalica i oholih.
‘Gospodaru naš, daj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost.‘ (Kehf, 10)“
Oporuka evlije
Jedna od temeljnih dužnosti na kojima Kur'an i Sunnet mnogo potenciraju i čijem izvršavanju muslimani trebaju posvetiti posebnu pažnju jeste naređivanje dobra i odvraćanje od zla. To je razlog zbog kojeg su Prvaci nakšibendijskog tarikata svoje živote provodili pozivajući na dobro i odvraćajući od zla, kako druge tako i sebe.
Šejh Alauddin Haznevi, k.s., o zalaganju svoga muršida Muhammeda Dijauddina, k.s., na tome putu kaže:
„Posvećivao je veliku pažnju duhovnom odgoju svoje porodice i muridā, i često nam je savjetovao da mnogo volimo Allaha, dž.š., i Njegova Poslanika, s.a.v.s. Savjetovao nam je da pazimo na Allahove, dž.š., propise i da u tome budemo ustrajni. Savjetovao nam je da se ne odvajamo od kapije nakšibendijskog tarikata, da izvršavamo sve adabe i predano slijedimo put sadat-i kirama (plemeniti prvaci), te da sve to činimo sa iskrenim i ispravnim nijetom.
Kad god bi ga neko upitao za savjet, uvijek bi to ponavljao.
Na kraju svoga života, prisjetio se djece svoga učitelja Aburrahmana Tahija, k.s., pa je rekao:
‘Hvala Allahu, oni posjeduju veliki kabilijet (za iršad).’
‘Da’, odgovorili su prisutni, ‘uistinu su svi takvi. Ali ko će iznijeti na vidjelo taj njihov kabilijet?’
‘Onaj Koji je čist od svih nedostataka, Uzvišeni Allah“, odgovorio je.
Jedne prilike, dok je ponavljao svoje savjete, prisutni ga upitaše:
‘Dobro, a ko će nam poslije Vas pokazivati put, i odgajati nas?’ Odgovorio je sljedećim riječima:
‘Ukoliko neko želi nešto, i to želi iskreno, samo radi Allahovog zadovoljstva, uistinu će Uzvišeni Allah stvoriti sebebe i olakšati mu put do toga. U suprotnom, ako njegov nijet nije iskren, ostat će lišen Allahove pomoći i neće postići ono što želi.’
Kada ga je njegova časna supruga upitala: ‘Šta meni savjetuješ?’, odgovorio je:
‘Malo vidi, malo znaj, malo pričaj, malo jedi, malo traži, malo želi!’
