Sejjid Muhammed Sāki Erol
Ne ostavljamo ni dunjaluk ni ahiret
Mnogi islamski mislioci dunjaluk uspoređuju s morem, a naš prolazni život s brodom koji plovi tim morem. Zaista, zar svi mi nismo poput putnika koji su se popeli na brod po imenu život? Mi, putnici na moru koje se zove dunjaluk, samo u slučaju da ispunjavamo obaveze kojim smo zaduženi, možemo sigurni doploviti do luke spasa. Krećući se prema toj luci spasa, ne smijemo zaboraviti da je naša obaveza slijediti upute Onoga ko je vlasnik i tog broda, i mora, i te luke u koju ćemo na kraju pristati. Cilj tih uputstava, počev od najsitnijih individualnih obaveza do onih koji se tiču čitavog čovječanstva, je uspostavljanje ravnoteže u životu.
Pitamo se kako uspostaviti tu ravnotežu? Pored truda koji ulažemo kako bismo zadobili ahiretsku sreću, tu ravnotežu uspostavit ćemo, s druge strane, ispunjavanjem obaveza koje su vezane za naš dunjalučki život. U časnom Kur’anu nam je naređeno da se raziđemo po zemlji i da tražimo svoj rizk iz velike Allahove dobrote i plemenitosti. U pogledu ravnoteže između dunjaluka i ahireta ljudi se dijele u tri grupe:
– Prva grupa su oni koji rade samo za dunjaluk i materijalnu korist, to su oni koji su u potpunosti zanemarili ahiretski život. Jasno je da oni sebi donose vječnu štetu.
– Druga grupa su onikoji potpuno zapostavljaju dunjalučki život.
– Treću grupu čine oni koji se drže srednjeg puta. Oni ne ostavljaju dunjaluk zbog ahireta, niti ostavljaju ahiret zbog dunjaluka. Oni daju pravo i dunjaluku i ahiretu.
Dakle, ovo je način života koji traži od nas naša vjera i ovo je zapravo ta ravnoteža. Ljudi koji mogu naći ravnotežu u svom životu znaju da je dunjaluk put koji vodi ahiretu. To su sretnici koji su postigli ahiretsku sreću dunjalučkim životom. Oni koji sa ovom savjesti žive svoj život, ne samo da im izvršavanje farzova biva upisano kao ibadet, već i traženje opskrbe, njihovo jedenje, pijenje, čak i spavanje računaju se kao ibadet.
Ponos svijeta Muhammed, a.s., dok je u svakodnevnom životu bio zauzet ibadetom, s jedne strane, bavio se uspostavljanjem i organizovanjem porodičnih i poslova muslimana, te snabdijevanjem namirnicama i zadovoljavanjem drugih potreba, s druge. Ne samo to, Poslanik se bavio i rješavanjem problema drugih, posjećivao bi bolesnike, pitao za stanje porodice i prijatelja te im bio od pomoći. Dok je sve to radio, u svojstvu upravitelja rješavao bi probleme među muslimanima i poduzimao najljepše mjere kako bi otklonio štetu koju bi mogao nanijeti neprijatelj. Kao što je zahtijevala obaveza poslanstva, stalno je bio među svijetom, te bio zauzet upućivanjem ljudi.
Ako plemenitog Poslanika prihvatamo kao primjer, ne možemo a da ne vidimo sav taj njegov trud čiji je cilj bio i dunjaluk i ahiret. Poslanik, a.s., ovako nas savjetuje: “Poboljšajte svoj dunjaluk i radite za svoj ahiret!; Ne prezirite dunjaluk, jer je on sredstvo putem kojeg stječete ahiret!; Dunjaluk je put koji vodi ahiretu. Moj ummete, nemojte biti na teretu ljudima!” Jedan od razloga što su muslimani u posljednjih nekoliko stoljeća zapali u probleme, nevolje i brige jeste lijenost i nedosljednost, odnosno nesmotrenost.
Uprkos tome što imamo pojedince koji su materijalno i duhovno jako bogati, islamski svijet koji se udaljio od svijesti da mu je bogatstvo dano kao emanet, još uvijek plaća cijenu te nehajnosti i lijenosti. Islam je pun aktivnosti. Sveukupan koristan rad za dunjaluk i ahiret. Nerad, mlitavost i lijenost nemaju mjesta u islamu.
Gavs-i Bilvanisi, k.s., na jednom svom sohbetu rekao je: “Pogledajte kako jedna osoba radi za dunjaluk! Ako je spretna i radina za svoj dunjaluk, takva je i za ahiret. Borac za dunjaluk je borac i za ahiret.”
Neka je Allahov selam, rahmet i bereket na sve vas.
