Sejjid Muhammed Sāki Erol
Mudrost stvaranja dobra i zla
Allah, dž.š., je stvorio hajr – dobro, dobročinstvo, korist i šerr – loše, zlo. Uzvišeni je Tvorac svega. On je Savršeni, Onaj koji nema nedostataka i u čijim savršenim svojstvima nem nikakvog zla. Zlo je kod ljudi, u njihovim postupcima. Naš Gospodar je stvorio i dobro i zlo kao jednu od Svojih mudrosti i kao potrebu za pravdom. Dakle, Stvoritelj dobra i zla je uzvišeni Allah, ali onaj koji traži i želi jedno od ovoga je, zapravo, čovjek. Zbog te svoje želje on je odgovoran za posljedice svega onoga što uradi. Allah je zadovoljan lijepim i dobrim djelima, a što se tiče zla, ružnog i pokuđenog – njima nije zadovoljan. Dao je čovjeku pamet i spustio ga na ovaj svijet kako bi ga iskušao. Kad ne bi bilo zla na ovome svijetu, onda bi to bilo suprotno mudrosti stvaranja čovjeka i svijeta. Gospodar je pokazao pravi put ljudima šaljući im svoje pejgambere. “I dobro i zlo mu (čovjeku) objasnili?” (el-Beled, 10) “Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.” (el- Enbija, 35)
Dakle, Uzvišeni ovim ajetima čovjeka upozorava. Uz to ga još i nadahnjuje i upoznaje s tim što je zlo za njegovu dušu te kako da se od njeg sačuva. Da nije stvoreno zlo i da postoje samo oni robovi koji vjeruju i pokoravaju se Allahu, onda ovaj svijet i mudrost iskušenja ne bi imali smisla. Čovjek se ne bi razlikovao naprimjer od pčele ili ptice. Allah, dž.š., nadahnuo je pčelu, pa ona proizvodi med. Ona nema ni razum ni slobodnu volju. Međutim, Allah, dž.š., udahnjujući čovjeku dušu koja ima obilježja razuma, svijesti, stjecanja znanja i volje, uzdigao ga je iznad životinje i postavio za Svog namjesnika. Ne opterećavajući ga dobrom, darovana mu je svijest i slobodna volja. Nema vrijednosti dobro koje nije urađeno sa sviješću i slobodnom voljom.
“Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi, doista, svi bili vjernici.” (Junus, 99) Kad ne bi bilo kufura i zla, kakav bi onda značaj imala teškoća i nevolja u ime vjere i hajra? To znači da stvaranje zla nije zlo. Zlo je zaslužiti zlo. Ako se čovjek bude usmjerio ka zlu, te svu svoju snagu, volju i pamet bude koristio u zlo, pa i to je Allah stvorio. Da se podsjetimo: u zlu nema Allahove pomoći i zadovoljstva. Nekad čovjek neke stvari ne vidi kao dobro i smatra ih zlim, ali Gospodar šalje Svome robu belaje kako bi ga odgojio. Naprimjer, da bi mu oprostio ili da bi čovjek napustio neke grijehe, daje mu bolest. To znači da nam naš Gospodar često daje probleme koji izgledaju kao zlo, ali to nam ustvari može biti kao novi početak. Vrijednost, značaj, suština stvari i događaja mogu se razumjeti samo po suprotnostima. Kako bi shvatili vrijednost zdravlja da nije bolesti, ili vrijednost znanja da nije neznanja.
U ajetima i hadisima ljudi se podstiču i naređuje im se da stalno budu sa dobrim ljudima. Čak i oni loši, dajući prednost hairli sijelima i druženju sa dobrima, postaju dobri. Na isti način onaj ko se druži sa lošima vremenom postaje jedan od njih. Kao što je u prošlim ummetima bilo onih koji su ljude upućivali i usmjeravali Allahu (iršad), i u ovom ummetu postoje predvodnici dobrih i bit će ih Allahovom dobrotom do Sudnjeg dana. Zahvaljujući tome, mir i sreću su postigli samo oni koji su im bili pokorni s ljubavlju i iskrenošću.
Kada je Muhammed Dijaudin, k.s., jedan od dobrih robova svog vremena, otišao da posjeti turbe Vejsel Karanija, upitao je za mezar vladara tog grada koji je bio poznat po svom zulumu, ali niko nije znao gdje se nalazi. Onda je upitao za mezar Vejsel Karanija. Stanovnici su mu odmah odgovorili: “Pa kako nećemo znati za Vejsel Karanija, ko ne zna za njeg?!” Na to je rekao: “Eto, i to vam je razlika između dobrih i loših.”
Sa Allahovom uputom i podrškom…
