Sejjid Muhammed Sāki Erol
Vjerovanje u gajb iznanje o gajbu
Vjera je prirodna čovjekova potreba. On bez sumnje traži neki oslonac i želi da bude zadovoljan i spokojan. Zbog toga se čovjek veže za nešto i vjeruje u dobro ili zlo, laž ili istinu, u ispravno ili neispravno…
Poremećena današnja duhovna ravnoteža čovječanstva proistječe iz nezadovoljavanja srca istinskom vjerom. Nabrajajući svojstva bogobojaznih ljudi, naš Gospodar kao prvo navodi vjerovanje u gajb. “Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali; onima koji budu vjerovali u nevidljivi svijet (gajb).” (el-Bekare, 2–3) Jedan od temeljnih imanskih šartova je i vjerovanje u gajb. Pojam “gajb” se može definirati kao ono što je skriveno, nevidljivo, ono što je nepoznato, odnosno to su sve one stvari koje naše osjetilne mogućnosti ne mogu dokučiti.
Riječ “gajb” u Kur’anu je korištena u značenju stvari koje ljudi nose u svojim nutrinama, pitanja u vezi sa budućnosti i mjestom povratka, znanje o događajima i ličnostima iz prošlosti, znanje o svijetu stvorenja pored čovjeka, znanje budućih događaja koji će obuhvatiti život i na ahiretu, kao i stvari suprotne od našeg vidljivog područja. Učenjaci su podijelili gajb na apsolutni i relativni. Pojam apsolutnog gajba označava polje u koje čovjek svojim sposobnostima ni na koji način ne može prodrijeti kao što su Allahovo Biće, Sudnji dan, džennet, džehennem…
U relativni gajb spadaju činjenice i suštine koje neki ljudi ne mogu dokučiti, dok drugi ljudi to znanje mogu posjedovati. Vjerovanje u gajb je glavni element koji razdvaja one koji vjeruju od onih koji ne vjeruju. To je pokazano u šehadetu koji je prvi uvjet da bi se postalo vjernikom. Čak riječi šehadeta simbolizuju prihvatanje gajba (nevidljivog). Prema tome, ako pogledamo šta je prvo što se od nas traži, u prvom redu to je prihvatiti i znati za uzvišenog Allaha. Poslije ovoga sve ostale vrste imanskih šartova se vežu za poznavanje i znanje o Allahu, dž.š.
Znanje o gajbu je stepenovano u mjeri vlastitog čovjekovog znanja. Svakako da znanje o gajbu jednog pejgambera i jednog običnog čovjeka nije jednako. Gospodar svjetova otkriva određeno znanje o gajbu melecima, pejgamberima i robovima kojima želi i onoliko koliko je neophodno. Znanje nekih evlija o nečemu iz gajba se oslanja na ovo Allahovo poučavanje, s razlikom da je pejgambersko znanje o gajbu urođeno i nepogrešivo, a evlijansko znanje u nevidljivo (gajb) i suštinu (hakikat) je srazmjerno stepenima bliskosti i čistoće duše; nije urođeno nego stečeno. Zabrana davanja vijesti iz gajba, odnosno o događajima koje će se desiti u budućnosti, ima više mudrosti. Da nam je poznato vrijeme kad će nas zadesiti neka nevolja možda bi ljudi čekajući taj musibet doživjeli duplo više nelagodnosti nego onda kad bi se ta nevolja realizovala. Radi toga što većina tih nepoznatih stvari nosi ove mudrosti, gajb je ostavljen skrivenim.
U principu, zabranjeno je davati vijesti iz gajba. Ostavljanje gajba kao nešto skriveno, prekriveno je manifestacija Allahove mudrosti i rahmeta. Na ovom dunjaluku više je onih stvari koje se čovjeku ne bi svidjele. Znati o njima prije nego se dese s jedne strane izaziva bol, a s druge strane čovjek bi izgubio volju za radom i trudom. Baš zbog toga su ostale skrivene tajne edžela, smrti kao i nedaća koje se dešavaju ljudima.
Sa Allahovom podrškom i uputom…
