Almedina Tulić | ISLAMSKI EDEBI
Na mnogo mjesta u časnom Kur’anu uzvišeni Allah poziva ljude na razmišljanje o Kur’anu: “A zašto oni o Kur’anu ne razmisle…”, zatim poziva na razmišljanje o Njegovim stvorenjima i veoma često se obraća ljudima riječima: “O vi, razumom obdareni!”
Prema tome, svaki musliman ima obavezu prema razumu. Jedan od adaba prema njemu je i tražnje islamskog znanja i njegovo konstantno proširivanje. Jedan vjernik ne smije reći da mu je od islama potrebno da zna samo kako će obaviti namaz i poznavanje nekolicine sura koje su mu potrebne da bi na svakom rekatu mogao proučiti drugu. Potrebno je čitati literaturu iz raznih oblasti (akaida, fikha, hadisa, tefsira, povijest islama, ahlaka i sl.) počevši od osnovnih i najjednostavnijih stvari ka složenijima. Uzvišeni Allah nas poziva da Mu upućujemo dovu riječima: “I reci: Gospodaru moj, povećaj mi znanje!”
Korištenjem razuma i nadograđivanjem znanja kojeg posjedujemo primijetit ćemo da je obavljanje namaza, prvog ibadeta u islamu, i njegovog oglašavanja bazirano na čistoj logici. Jer, naime, namaski poziv se sastoji od riječi koje dobuju po razumu i bude srce (veličaju Allaha, svjedoče Njegovu jednoću, pozivaju na spas…). To nije zvono koje šalje svoje otkucaje u prostor i podstiče nejasna osjećanja. Sam namaz se sastoji od ajeta koja se uče iz Knjige što obuhvata sve puteve dobra. On će biti primljen u zavisnosti od bistrine uma pri obavljanju i udubljivanju razuma u njegova značenja.
Zatim, jedan od sljedećih adaba prema razumu jeste proučavanje i ostalih korisnih nauka, tražeći zaštitu od Allaha, dž.š., od nauke od koje nema koristi. Od čovjeka se traži da izučava sve što proširuje vidike, sve što uklanja granice umu i uvodi ga u nove sfere spoznaje, sve što učvršćuje njegovu ulogu sa postojećim, sve što mu osigurava vladanje na zemlji, kontrolisanje njenih resursa, korištenje njenih bogatstava…
