Tesavvuf, put koji je zasnovan na Kur’anu i Sunnetu, jeste put koji ljude vodi samospoznaji i spoznaji Uzvišenog Allaha. Ima za cilj da u srce roba ustali spoznaju islama i da ga poduči kako da bude istinski rob Uzvišenog Allaha. Tesavvuf to nastoji postići čišćenjem nefsa (tezkije) i prosvjetljivanjem srca (tasfije) koje se ostvaruju raznim metodama.
Međutim, taj proces odgoja je izuzetno teško ostvariv vlastitim individualnim naporima. Zato što je ljudski nefs izuzetno otporan, a šejtan neprestano čeka u zasjedi. Postoji potreba za vodičem, muršidom, za braćom i džematom koji se okupljaju zbog ove plemenite svrhe. Zapravo, nakon našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Uzvišeni Allah je među ljudima izabrao prvake duhovnog odgoja, i to među onima koji nastoje da slijede islam i tijelom, i srcem, i dušom. To su učenjaci koji su nasljednici poslanikā. To su mudri ljudi koji postupaju po svom znanju i koji su iskreni u svojim djelima. Oni su čestiti robovi i vjerni dostovi Uzvišenog Allaha.
Ti Allahovi dostovi uvijek teže da vode ljude Pravome putu i da one koji su već na njemu dovedu do istikameta. Nije bilo perioda od doba u kojem je živio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi, pa do današnjeg dana, a da takvi robovi nisu postojali. Oni su dar od Allaha Uzvišenog.
Metode odgoja kamil muršida razlikuju se jedna od druge. Stoga su se, nakon prvog perioda islama, pojavile mnoge duhovne odgojne škole (tarikati), koje su zasnovane na Kur’anu i Sunnetu, i koje su služile za ispunjenje ovog vrhunskog cilja. Jedna od tih škola je i nakšibendijski tarikat.
Dok su šejhovi nakšibendijskog tarikata bili zauzeti odgojem i iršadom učenika, također su pisali djela koja objašnjavaju ovaj sveti put. Iako su ova djela slična po svom glavnom sadržaju i poruci, ona svojom klasifikacijom i osnovnim naglaskom uzimaju u obzir potrebe i probleme perioda u kojem su nastajala i pisana.
Takvo je i djelo Gavs-i Sanija, kuddise sirruhu, koje je naslovljeno kao: El-Minhadžu ‘s-senijj fi adabi ‘ššejhi ‘s-sejjidi Abdilhakmi ‘l-Husejni (Blistavi i jasni put prema adabima šejha sejjida Abdulhakima el-Husejnija). Daje uvjerljive odgovore, zasnovane na Kur’anu i Sunnetu, na kritike tesavvufa koje su danas jako rasprostranjene.
Još jedna važna karakteristika ovog djela jeste i to da je jedan od njegovih ciljeva to da spriječi sufijske zajednice, koje su danas postale rasprostranjene, a posebno one koje su vezane za Menzil, da zalutaju u vjeri i praksi.
Djelo počinje sveobuhvatnim informacijama o tesavvufu, nakšibendijskom tarikatu i njegovim adabima. Sve je popraćeno dokazima iz Časnog Kur’ana, Sunneta i riječi učenjaka. Tako na optužbe i klevete koje su usmjerene protiv tesavvufa, tarikata i nakšibendijskih adaba, odgovara jasnim dokazima.
Gavs-i Sani, kuddise sirruhu, je u uvodnome dijelu, u kojem je objašnjavao razlog pisanja djela, između ostalog rekao i:
„Postoji mnogo poznatih knjiga koje su napisane o tarikatu, a koje su razumljive. Ali, kao što to neki učenjaci tvrde: ‘Potrebno je da se u svakoj epohi bude onih koji će svojim savremenicima prevoditi i pojednostavljivati govor prethodnih učenjaka i sufija, kako bi ga oni mogli razumjeti i shvatiti. Da kojim slučajem nema te potrebe, onda ne bi bile napisane tolike knjige, i ne bi postojala toliko mnogobrojna djela.’
Meni je kroz glavu i srce prošlo, temi je palo na um da napišem knjigu koja će obuhvatati glavna pitanja u vezi adaba nakšibendijskih šejhova, koja će sačuvati te adabe i objediniti ih na jednom mjestu, koja će razlučiti istinu od neistine, koja će biti odbrana tesavvufu, koja će odvojiti srž od ljuske, koja će odbiti krute optužbe raznih grupacija koje oni upućuju u vezi adaba sufijskih prvaka, a da bi se upozorili oni koji su obmanuti lažnim tvrdnjama, da bi se spriječili da jure za svojim neosnovanim greškama, i koja će se zasnivati na jasnim i preciznim dokazima iz Kur’ana, sunneta i riječi učenjaka fikha, usula, tefsira i hadisa. To je posao koji zahtijeva enormni trud i izlaganje znanja. Jer, ostati bez riječi na sve to predstavlja licemjerstvo. A spomenuto je i haram.“
Djelo se sastoji od sedam sljedećih poglavlja: tesavvuf i sufija, nakšibendijski tarikat, tevessul, zikr, razna pitanja (u poglavlju se objašnjavaju pitanja u vezi ustajanja na noge pred uvaženim osobama, ljubljenje ruke, posjećivanje kabura i tome sl.), dova nakon hadžegan hatme i savjeti.
U jednom od dijelova knjige objašanjava koristi od posjećivanja dobrih i pobožnih robova, te govori o adabima kojih se prilikom toga treba pridržavati. Između ostalog, veli se i:
„Posjećivanje kamil muršida i pobožnih i dobrih robova je važno. U tome se nalaze brojne koristi. Osoba koja ih posjećuje uzima duhovni fejz i postiže određene vrline. Neke od tih koristi su sljedeće:
1. Povećavanje imana i jekina.
2. Meleki milosti ih okruže.
3. Usvajaju pohvalni ahlak i pozitivna svojstva.
4. Usvajaju znanje.
5. Usvajaju spoznaju tarikata i hakikata.
6. Izbjegavanje grijeha.
7. Srca se počinju zbližavati.
8. Postizanje Allahove ljubavi.
9. Postizanje sevapa i nagrade.
10. Postizanje i dunjalučkih i ahiretskih nagrada.
11. Buđenje iz stanja gafleta.
12. Podsjećanje na Allaha.“
Naveli smo da spomenuto Gavs-i Sanijevo djelo daje odgovore na mnoga pitanja i oklijevanja koja se pojavljuju u glavama u vezi tesavvufa, a posebno danas. U ovom kontekstu, pitanja kao što su pokajanje-intisab, rabita, vird, hadžegan hatma, osam šartova, posjeta muršidu, objašnjena su dokazima iz ajeta i hadisa. Naprimjer, prilikom objašnjavanja dokaza rabite, on kaže:
„Učenjaci su naređenje koje je došlo u ajetima da se boravi s onima koji
su iskreni (es-siddikun), da se slijedi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da se traži način preko kojeg će se umiliti Uzvišenom Allahu, da se donose salavati na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, te kazivanja o minulim narodima i naređenje da se o tome razmišlja i da se uzimaju pouke iz razmišljanja o Allahovim blagodatima, nebesima i Zemlji, te neke druge ajete uzeli kao argumente za dokazivanje rabite. Mi ćemo to objasniti.“
Posljednji dio sadrži savjete Gavsi Sanija. U ovom dijelu naglašava se važnost čvrstog držanja Časnog Kur’ana i Sunneta. Savjetuje da se slijedi put ehl-i sunneta slijedeći jednu od dvije škole u akaidu, da se djeluje prema jednom od četiri mezheba i da se nauči fikh. Ovaj odjeljak, koji počinje obraćanjem „Braćo moja“, uključuje savjete kao što su provođenje vremena u obavljanju ibadeta i druženju sa čestitim i dobrim robovima.
Hazreti Gavs-i Sani, a kao i prethodni nakšibendijski šejhovi, bio je muršid koji je govorio jednostavno i razumljivo. Ionako nije puno pričao. On bi činio iršad svojim pogledom i halom i bio bi zauzet djelima. Ova njegova jednostavnost pokazuje se i u njegovoj knjizi. Djelo je dovoljno jednostavno i tečno da ga današnji čitaoci razumiju. Osim toga, sufijski termini koji nisu svima poznati objašnjeni su u fusnotama.
Djelo El-Minhadžu ‘s-senijj fi adabi ‘š-šejhi ‘s-sejjidi Abdilhakmi ‘lHusejni (Blistavi i jasni put prema adabima šejha sejjida Abdulhakima el-Husejnija) je zasad objavljeno na arapskom i turskom jeziku, a čeka se i izdanje na bosanskom. Štampano je u luksuznom izdanju, ukoričeno u termo kožu, sa zlatotiskom. Djelo ima oko 650 stranica. Izdavač je Semerkand. Djelo je primarni izvor vjerodostojnih informacija o tesavvufu i adabima nakšibendijskog tarikata koji se primjenjuje u Menzilu. Prijevod: M. Dženan Hasić
Za narudžbe kontaktirajte nas na ovom linku: KONTAKT I NARUDŽBE
