Nekadašnji sastanci oči u oči i dugi razgovori prepustili su mjesto objavama po ekranima. Zbog toga, danas, umjesto istinske socijalizacije imamo virtuelnu socijalizaciju. Dakle, sjediš u pola noći sam u svojoj sobi, ali preko ekrana komuniciraš sa mnoštvom ljudi. Sam si, ali socijalan!
Kako je internet prestao biti tehnološko čudo kojem se ljudi dive i postao potreba, većina nas smo postali stalni posjetioci virtuelnog svijeta. Sada većina nas, u kući, na radnom mjestu, pa čak i u džepu ima digitalni aparat potreban za pristup internetu.
Bilo da prihvatimo trenutno stanje ili da ga kritikujemo, mi na neki način postajemo čvrsto vezani za te magične igračke modernog svijeta. Internet je doista realnost koja, naročito u poslovnom svijetu, olakšava stvari. Danas se putem interneta manevriše čak i ekonomijom, birokratijom, vojskom i cjelokupnim informatičkim sistemom jedne zemlje. Stoga, živjeti u današnjem svijetu, znači gotovo neprestano biti u dodiru sa internetom.
Povrh toga, mogli bismo posvetiti poseban tekst nastojanjima globalnih snaga koje preko interneta žele vladati svijetom i kontrolisati ljude, upravljati njima i navoditi ih na ono što oni žele da rade. Međutim, mi ćemo u ovim redovima više nastojati pronaći odgovor na pitanje kako da se postavimo spram degeneracije nastale kao produkt rađanja društvenih medija posredstvom interneta.
Šta su društveni mediji?
Prije svega, objasnimo ukratko šta su to društveni mediji i kakva im je funkcija.
Započnimo riječju „mediji“. Medijima se nazivaju sve vrste vizuelnih i audio sredstava kojima se društvu prenose bilo kakve vrste informacija, te koje karakterišu tri osnovne osobine, a to su: zabava, pružanje informacija i poduka. Novine, radio i televizija bili su jednosmjerni mediji koji su omogućavali protok informacija ka ciljanoj grupi ljudi. Zbog toga nije bilo moguće direktno uplitanje publike u protok tih informacija.
Ljudi koji su se bavili medijima, radili su u novinskim, televizijskim i radijskim kućama, te čitaocima, gledaocima odnosno slušaocima prenosili određeni sadržaj. Naša informisanost o našoj državi i svijetu bila je ograničena onim što bi nam oni prenijeli ili željeli prenijeti. U takvoj strukturi, mogli smo učestvovati jedino kao „konzumenti.“
Suština društvenih medija, koje možemo opisati kao internetske platforme koje se zasnivaju na međusobnom dijeljenju i čije sadržine kreiraju sami potrošači, jesu lična, specifična i slobodna dijeljenja sadržaja. Ljudi su se lahko prilagodili tom sistemu, jer kako to sociolozi kažu „čovjek ima potrebu za socijalizacijom – zasnivanjem prijateljstava, razgovorom i dijeljenjem.“
Prihvatanje promjene
Tom prilikom, preživjeli smo zanimljive promjene. Naprimjer, pojam prijateljstva, uz društvene medije je postao čudan. Nekadašnji sastanci oči u oči i dugi razgovori prepustili su mjesto objavama po ekranima. Zbog toga, danas, umjesto istinske socijalizacije imamo virtuelnu socijalizaciju. Dakle, sjediš u pola noći sam u svojoj sobi ali preko ekrana komuniciraš sa mnoštvom ljudi. Sam si, ali socijalan!
Naravno, izrodile su se i određene nedoumice vezane za našu muslimansku svijest i podsvijest. Da li je doista u redu da čovjek, koji je svakako podložan nefsanskim slabostima, samo jednim klikom ima pristup svakom sadržaju, bio on u skladu sa ahlakom ili ne? Šta mi gubimo time, šta gube naša djeca i naše porodice, a šta dobijamo? Uz to, da li ćemo našu potrebu za druženjem sa prijateljima i dobrim ljudima uistinu zadovoljiti tako što ćemo sklapati virtuelna prijateljstva putem interneta? Mnogo je takvih pitanja na koja je teško dati prave odgovore.
Međutim, uprkos tim nedoumicama, vladajuća kultura i tehnologija gurnule su nas u „doba informacija“. Sada je nemoguće u jednom potezu izbaciti društvene medije iz naših života. Čak i da Vi lično to učinite na radikalan način, ipak, to ne možete očekivati možda čak ni od svojih najbližih.
Šta onda da učinimo? Naš prijedlog je da to novonastalo stanje najprije prihvatimo kao još jedan teret na našim krhkim leđima. A onda slijedi niz savjeta.
Da, radi se o novom teretu, jer je to još jedno polje u okviru kojeg moramo čuvati sebe i svoju djecu, pazeći na granice islama. Da, radi se o novom teretu, jer u realnom životu možete birati osobe sa kojima ćete ostvariti kontakt i možete držati podalje od sebe ono što ne želite, međutim, u virtuelnom svijetu to nije tako lahko.
Tri karakteristike društvenih mreža
Prije nego što pređemo na savjete, želimo podsjetiti na tri karakteristike društvenih mreža.
Prva: Društvene mreže su baš poput velikih metropola, kosmopolitska mjesta. Dakle, u njima se kriju razne vrste ljudi, vjernici, nevjernici i munafici, lopovi i pošteni, učeni i neznalice, dobri i zli ljudi… Sve što postoji u ljudskom svijetu, tu je.
Druga: Društvene mreže su neka vrsta zajedničke deponije. Svako ko je sposoban da tipka, sve što postoji u njegovom emocionalnom i misaonom svijetu, može da isprazni bez cenzure. Možda tako sebi olakša, međutim ni najmanje ga nije briga koliko će štete nanijeti drugim ljudima tom svojom prljavštinom.
Treće: Na društvenim mrežama ne postoji mehanizam kontrole i cenzure. A to podrazumijeva mogućnost uvida u najintimnije, najdestruktivnije i najtajnovitije objave.
Polazeći od tri navedene karakteristike, opišimo još jednom društvene mreže: „Dakle, to su nekontrolisani ambijenti u kojima svakojake vrste ljudi mogu podijeliti sve što žele.“
Sve negativnosti koje danas proizilaze iz društvenih medija, posljedica su navedenih karakteristika. Nema nikakve koristi od riječi: „Nisu loše društvene mreže, loši su ljudi“, jer, ukoliko je neko mjesto prljavo, to što ističemo onoga ko ga prlja, neće učiniti da ono postane čisto.
Stav muslimana
Pređimo sada na savjete. Drugim riječima, pojasnimo osnovne elemente na koje musliman treba paziti u tom virtuelnom svijetu.
- Prilikom korištenja socijalnih medija, na čelu stavki na koje treba paziti dolazi filtriranje. Dakle, ne smijemo se voditi nefsanskim prohtjevima i naklonostima, već trebamo paziti na islamske granice i principe, koji bi morali obuzdati našu znatiželju i naše slabosti. Kada dodajemo prijatelje, kada biramo koga ćemo pratiti, kada se dopisujemo ili razgovaramo online, trebamo misliti na halal i haram, na grijeh i na polaganje računa.
- Trebamo razmisliti o tome da li su naše objave ili ono što pratimo, dobro ili zlo. Ukoliko se ne radi o sadržaju koji navodi na dobro, onda je na nama da odustanemo od praćenja i da šutimo (da ne dijelimo takve objave). Jer, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Onaj ko vjeruje u Allaha i u Ahiret, neka govori dobro ili neka šuti!“ (Buhari, Edeb, 5673) Na taj način, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nam je ukazao na to da je jedina alternativa lijepom govoru, šutnja.
- Klonimo se objava koje bi mogle izazvati smutnju i polemiku, jer takve objave narušavaju mir i blagostanje društva. A prema kur'anskom kazivanju „smutnja je gora od ubistva.“ Osim toga, svaka polemika nosi mogućnost povrjeđivanja i lomljenja tuđih srca. A slomiti srce, prema riječima Mevlane, k.s., gore je nego srušiti Kabu.
- Ne dijelimo objave i vijesti u čiju istinitost nismo sigurni. Allah, dž.š., u Časnom Kur'anu kaže: „O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh (…)“ (Hudžurat, 12) Tim riječima Uzvišeni Allah nam jasno poručuje kakav stav trebamo zauzeti. Naglasimo odmah da svaka vijest koja je izašla u novinama ne mora obavezno biti i ispravna, čak i ako je svi dijele. Prema tome, moramo biti oprezni prilikom takvih objava.
- Klonimo se uhođenja po društvenim mrežama, dakle, klonimo se istraživanja tuđih mahana i skrivenih stanja, kako to danas kažemo, klonimo se zavirivanja u tuđu privatnost. Jer, takvo postupanje je u Časnom Kur'anu nedvosmisleno zabranjeno: „(…) I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! (…)“ (Hudžurat, 12)
- Možda oni koji intenzivno koriste društvene mreže mogu dodati još poneki savjet. Ipak, mi smo se zadovoljili time da jasno objasnimo suštinu problema.
Kao zaključak možemo reći da islam, kao vjera koja će do Sudnjeg dana odgovarati na sve ljudske potrebe, ima svoje propise i o internetu i o društvenim mrežama. Ključno je samo prihvatiti te propise i sprovesti ih u svome životu. Nažalost, kada se radi o temi o kojoj smo pisali, to nije nimalo lahko, kako za nas, tako ni za našu djecu. Sve to zahtijeva jaku volju i trud. Ali, podsjetimo se na to da što je veći trud, to će biti i veća nagrada. A ta nagrada je Allahovo, dž.š., zadovoljstvo i domovina vječne sreće.
Časopis Semerkand, br. 117, Kolumna
