Riječ „bast“ u rječniku označava širenje, proširivanje i otvaranje određene stvari. A kao tesavvufski termin, označava stanje u kojem salik osjeća duhovno rasterećenje i smiraj, te stanje u kojem je njegovo srce ispunjeno radošću i nadom. Stanje suprotno tome je stanje „kabda“, koje se manifestuje kroz osjećaj srčane tjeskobe, skučenosti i potištenosti. U stanju basta, salik istovremeno osjeća srčano olakšanje i umni napredak. Dakle, povećavaju se njegova pronicljivost (feraset) i želja za napredovanjem na putu ka Uzvišenom Hakku. Dok u stanju kabda kod čovjeka prevladava osjećaj tuge, u stanju basta prevladava osjećaj sreće.
Stanje kabda, kao i stanje basta jesu prolazna stanja. Dešavaju se kao rezultat nadahnuća, manifestacija i varidata koji dolaze u srce. O tome je Imam Kušejri, k.s., rekao: „U određenim varidatima (manifestacije) i nadahnućima postoji išaret da Uzvišeni Allah želi približiti roba Sebi ili da se usmjerava prema njemu kroz dobročinstvo i olakšanje koje mu pruža. Tako u srcu nastaje stanje basta.“
Ibn ‘Adžibe el-Haseni, rah., časni ajet: „A Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se povratiti.“ (Bekara, 245), tumači na sljedeći način:
„Za sufije, stanja kabda i basta su dva stanja koja prate jedno drugo kao što noć prati dan. Kada kod sufije prevlada strah od Allaha, dž.š., tada se u njegovom srcu javlja stanje potištenosti, stanje kabda. A kada prevlada nada, on osjeća olakšanje i biva u stanju basta. To je stanje onih koji putuju, dakle, stanje onih koji su pod duhovnim odgojem. Ipak, kada su u pitanju oni koji su postigli Allahovu, dž.š., blizinu, kod njih su stanja straha i nade uravnotežena. Na njihovim srcima se ne manifestuje niti stanje basta niti stanje kabda, jer oni imaju vlast nad svojim stanjima i Allah, dž.š., im je dopustio da kontrolišu svoja stanja.“
Sljedeći časni hadis upravo ukazuje na stanja kabda i basta: „Srca su između dva prsta (u vlasti) Milostivog. On ih okreće onako kako želi.“ (Tirmizi)
Ebu Faris Abdulgani, k.s., je rekao: „Prvo se javlja stanje kabda, a onda stanje basta. Kasnije se ne manifestuje niti stanje kabda niti stanje basta… Jer, to su stanja koja se manifestuju u tijelu i nisu prisutna kada rob postigne stanja fenaa i bekaa. A zatim se javlja stanje kabda kao kazna za pretjerivanje u stanju basta.“ Te riječi Ebu Farisa Abdulganija, k.s., Šihabeddin Suhreverdi, k.s., je objasnio na sljedeći način:
„Duhovno nadahnuće od Allaha, dž.š., dolazi u srce murida i on zbog toga osjeća rasterećenje, radost i sreću. U tom trenutku, i nefs poželi da potajno oslušne šta se dešava i tako i on uzme udio od tog stanja. Kada djelić tog duhovnog zadovoljstva dotakne nefs, on shodno svojoj prirodi, pretjera u stanju basta. U tolikoj mjeri pretjera, da bast djeluje kao sreća koja potjeće od nefsa. U takvom stanju, kao kazna, manifestuje se stanje kabda. Ukoliko se analiziraju sva stanja kabda, jasno je da su ona samo plod nefsanskih postupaka i svojstava. A da se nefs ukrasio edebom i odgojio, te da nije prelazio mjeru i bio nepokoran, njegov vlasnik u svome srcu ne bi osjetio stanje kabda. Njegovo duhovno blagostanje i bliskost sa Uzvišenim Hakkom bi se i dalje nastavili.“
U središtu tesavvufa leži svjesnost o tome da je Allah, dž.š., istinski Izvršilac. Šta god da se desi muridu, on treba znati da je to od Allaha, dž.š., i treba biti strpljiv na tome. Ibn ‘Adžibe, k.s., je rekao: „Ko god je svjestan da je onaj koji daje i uskraćuje Allah, dž.š., neće osramotiti niti jednog roba. Takav se ni za koga ne veže niti kada je u dobrom, niti kada je u lošem stanju; ni u bogatstvu ni u neimaštini. On ne gubi nadu u Allaha, dž.š., kada ga zadesi nevolja. Kada mu se dadne neka blagodat, on ne veže svoje srce za nju. Nikada se ne oslanja na vlastita djela, već se uvijek usmjerava ka Uzvišenom Gospodaru i ima povjerenje u Njega.“
Kao rezultat duhovne sreće i širine koja se manifestuje u salikovom srcu, on ponekad može kazati riječi koje nisu u skladu sa edebom. Ushićenje i srčano rasterećenje mogu biti uzrok takvom postupanju. Međutim, budući da je tesavvuf, od početka do kraja, stanje edeba, salik ne treba ni na trenutak zanemariti samokontrolu i preispitivanje svoga srca. Naposlijetku, svako stanje je od Allaha, dž.š., i predstavlja ispit za roba. O tome je jedan sufija kazao:
„Dok sam bio u stanju basta, otvorila mi se jedna kapija. Zbog toga sam počinio grešku, pa se pojavio zastor između mene i mekama koji sam dostigao, te sam izgubio svoj stepen.“
Opet, Imam Kušejri, k.s., kazuje da su stanja kabda i basta stanja od kojih se se istinski muridi trebaju utjecati Allahu, dž.š.
Ibn Arebi, k.s., stanje basta objašnjava na sljedeći način: „Po nama, hakikat basta ne pripada nikome sem onima koji su dostigli visoke stepene. To stanje Uzvišeni Hakk daje i onima koji su na niskim stepenima, kako bi povećao njihove stepene.“
Jedno od imena Uzvišenog Allaha je „el-Basit“. To ime ima značenje „Onaj Koji udovoljava potrebama Svojih robova i Koji daje opskrbu.“ Uzvišeni Allah je Onaj Koji povećava opskrbu kome želi. Opskrba se dijeli na duhovnu i materijalnu. Dok se duhovnom opskrbom hrani srce, materijalnom opskrbom se hrani tijelo. Na čovjeku je da zahvaljuje kada mu Uzvišeni Allah poveća opskrbu. Suprotno tome, uznošenje i smatranje povećanja opskrbe rezultatom vlastitog truda jeste nezahvalnost. Ispunjavanje salikovog srca nadom i radošću, također je manifestacija tog časnog imena.
