Doc. dr. Almir Fatić | TEMA BROJA
I DUNJALUK I AHIRET
Kur’an nedvosmisleno potvrđuje postojanje dva svijeta: ovaj pojavni, vidljivi svijet koji se u Kur’anu naziva ed-dunja, a koga u bosanskom jeziku imenujemo riječju dunjaluk, i onaj onostrani, nevidljivi svijet koga Kur’an naziva el-ahireh; u bosanskom – Ahiret. Otuda se vjerovanje u postojanje onoga svijeta, Ahireta, smatra jednim od temelja islamskog vjerovanja. Jednostavno, onaj ko ne vjeruje u onaj svijet (ahireh), u Dan suđenja (jevmu’ddin) i činjenicu individualnog proživljenja (ba’s) poslije smrti ne smatra se muslimanom.
Kur’an, dakle, govori o oba ova svijeta, opisuje ih, navodi njihove odlike, karakteristike i vrijednosti, značaj koji imaju te upućuje na ispravan odnos prema njima. Najvažniji zaključak koji se jasno i nedvojbeno može derivirati iz kur’anskog govora, kao i iz hadisa Allahovoga Poslanika, a.s., o dunjaluku i Ahiretu jeste da nam se u njima, tj. u Kur’anu i hadisu otkriva prava istina, suština ili bit i jednoga i drugoga svijeta. Zato ćemo u nastavku, na temelju tih izvora, izložiti neke od bitnijih odlika i dunjaluka i Ahireta kako bismo nakon te spoznaje prema oba ta svijeta uspostavljali odnos koji se od nas traži.
Odlike dunjaluka
Prolazno uživanje U više od trideset kur’anskih ajeta dunjaluk je opisan kao meta’. Riječ meta’ podrazumijeva značenja: uživanja, naslađivanja, korištenja, upotrebe. Znači meta’ je sve ono što se koristi, što služi za uživanje i što se upotrebljava. Tako se u arapskom jeziku ovom riječju označava: potreba, imetak, posjed, vlasništvo, oprema, odjeća, prolazno dobro itd. Bitna odrednica svih ovih značenja jeste privremenost ili kratkotrajnost onoga što jeste ili služi kao meta’. Otuda se za privremeni brak, koji je strogo zabranjen u islamu, kaže: mut’a, jer se njime namjerava samo vremenski određena konzumacija braka, a ne njegovo trajanje. Kur’an, dakle, samo jednom riječju opisuje suštinu ovoga svijeta, tj. ovaj svijet je meta’ – kratko, prolazno uživanje.
Samo ova riječ dovoljna nam je da opišemo današnju modernu ljudsku civilizaciju koja propagira, promovira i svodi se na koncept uživanja (meta’) te koncept potrošnje. Evo nekoliko kur’anskih ajeta koji ovaj svijet opisuju riječju meta’:
“Uživanje na ovom svijetu (meta’u-dunja) je neznatno, a onaj svijet je bolji za onoga ko je bogobojazan” (en-Nisa’, 77);”O, narode moj, život na ovom svijetu samo je prolazno uživanje (meta’), a onaj svijet je, zaista, Kuća vječna” (el-Mu’min, 39); “Sve što vam je darovano samo su naslade (meta’) i ukrasi u životu na ovome svijetu; a ono što je u Allaha bolje je i trajno je. Zašto se ne opametite?” (el-Kasas, 60)
Između brojnih hadisa koji govore o dunjaluku kao prolaznom uživanju navest ćemo samo ovaj: ‘“Dunjaluk je meta’ (uživanje), a najbolje uživanje na dunjaluku je dobra i čestita žena. (Muslim, 2668) Varljivo naslađivanje Na dva mjesta u Kur’anu riječ meta’ spominje se zajedno sa riječju gurūr: obmana, varka, iluzija, i tako dobivamo značenje: varljivo naslađivanje. U oba ta slučaja Uzvišeni tim riječima opisuje ovaj svijet, dunjaluk: “A život na ovom svijetu samo je varljivo naslađivanje (meta’u’l-gurūr)!” (Ali Imran, 185 i el-Hadid, 20) U petom ajetu sure Fatir (Stvoritelj) uzvišeni Allah poziva sve ljude riječima: “O, ljudi, Allahova prijetnja je, zaista, istina, pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zavara i neka vas obmanjivač-šejtan o Allaha ne zavara (garur).” Ovdje se kao obmanjivač, opsjenar, varalica (garur) spominje šejtan, kao i na još dva mjesta u Kur’anu (vidi: Lukman, 33 i el-Hadid, 14). Zapravo, garur je, u modernom arapskom jeziku, sve ono što čovjeka obmanjuje: imetak, ugled, strast, čovjek, šejtan (el-Mu‘džemu’lvesit, 681). I zaista, sve ove nabrojane, kao i druge stvari, npr.: mediji, moda, vlast, titule, danas umnogome zavode i obmanjuju savremenog čovjeka.
Prema tome, ukoliko se prepustimo samo uživanju i naslađivanju (meta’) na ovome svijetu ne razumijevajući njegove darove i ukrase na ispravan način, neminovno ćemo biti njima obmanuti i zavedeni (garur). Zato nas Uzvišeni Stvoritelj poziva na oprez spram ovoga svijeta, njegovih obmanjivača i iluzionista kojih nije mali broj! Igra i zabava Sljedeća odlika ili opis dunjaluka dan u Kur’anu jeste da je on kuća igre i zabave. Uzvišeni kaže: “Život na ovome svijetu je smo igra i zabava (leib ve lehv), a onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allaha boje. Zašto se na opametite?” (el-En‘am, 32); “Život na ovom svijetu nije ništa drugo do zabava i igra (lehv ve leib), a samo onaj svijet je – život, kad bi samo oni znali!” (el-Ankebut, 64)
Tumačeći ajet iz sure el- En‘am mufessir Bejdavi veli da riječi: “za one koji se Allaha boje” ukazuju i dokazuju da djela bogobojaznih ljudi nisu igra i zabava (Envaru’t-tenzil, 1:486), jer ovaj ajet predstavlja odgovor onima koji kažu: “Nema života osim na ovome svijetu i mi nećemo biti oživljeni!” (el-En‘am, 32) Mufessir Ismail Hakki, tumačeći ovaj ajet, prenosi izjavu duhovnih autoriteta (ehlu’t-tahkik) po kojoj oni dobra djela, zajedno sa Aršom, Kursom, dobrim dušama i džennetom ubrajaju u svijet Ahireta, a ne u svijet dunjaluka (Ruhu’l-bejan, 3:25). Oba spomenuta ajeta aludiraju na činjenicu da su oni koji negiraju postojanje onoga svijeta, prepuštajući se uživanjima i ukrasima ovoga svijeta, poput djece koja znaju samo za igru i zabavu. Pa zašto se ne opamete?! Kad bi samo znali! Kuća ukrasa, raskoši, poniženja, zablude…
Mogli bismo još navoditi odlike ovoga svijeta u Kur’anu iz kojih saznajemo o “prezrenosti ovoga svijeta”, kako bi to rekao imam Ebu Hamid el-Gazali. Gazali tvrdi “da je većina Kur’ana posvećena tome u nastojanju da se odvrate ljudi od dunjaluka i okrenu Ahiretu; to je i cilj vjerovjesnika, a.s., čak jedini njihov cilj” (Ihja, 6:11). Gazali će čitav jedan Kitab u svome Ihjau upravo posvetiti toj temi, gdje na jedan neponovljiv način govori o prezrenosti, svojstvima i odlikama ovoga svijeta, navodeći brojne savjete u tom smislu, te objašnjava suštinu dunjaluka u odnosu na prava roba i zaokupljenosti njime od strane ljudi (vidi 6. knjigu Ihjaa, 5–93). I, doista, ako promotrimo ajete koji govore o ovome svijetu, većina ih je s negativnim konotacijama.
Tako uočavamo da je ovaj svijet: “kuća ukrasa i nadmetanja” (el-Hadid, 20); “kuća raskoši i uživanja” (el-Mu’minun, 33), “kuća zablude i silništva” (el-Kehf, 104, en-Nazi‘at, 37– 39), “kuća poniženja i prokletstva prkosnika” (ez-Zumer, 26,el-Kasas, 42), “kuća iskušenja” (el-Mulk, 1–2).
Kuća stjecanja i lijepoga života
Ali dunjaluk je i kuća stjecanja dobrih djela i lijepoga života za one koji vjeruju i čine dobra djela. U Kur’anu se veli: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da, proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.“ (en- Nahl, 97) Istina, među ranim autoritetima u tumačenju Kur’ana postoje razlike u razumijevanju riječi: “da proživi lijep život (hajaten tajjibeten)”. Tako se u tefsirima bilježi da se pod tim riječima misli na: halal nafaku (Ibn Abbas, Se‘id b. Džubejr, Ata); zadovoljstvo (Vehb b. Munebbih, Hasan Basri – od koga se također prenosi da je rekao: “Lijep život je samo u džennetu.”); podršku u pokornosti (Dahhak); život u džennetu (Mudžahid, Katade); sreću (prenosi se od Ibn Abbasa); spoznaju Allaha, dž.š., (Džafer es-Sadik); slast u pokornosti (Ebu Bekr el-Verrak). Također je neko rekao da se misli na neovisnost od ljudi i ovisnost samo o Gospodaru. No, većina mufessira smatra da se pod navedenim riječima misli na život na ovome svijetu, a ne na Ahiretu, jer se riječi poslije tih: “i, doista, ćemo ih nagraditi” odnose na Ahiret (Ševkani, Fethu’l-kadir, 801).
Značaj dunjaluka
Prema tome, dunjaluk, ovaj svijet u očima islama ima svoju vrijednost i značaj, kada je u funkciji koja mu je namijenjena. Ali Kur’an upozorava na pretjeranu ljubav prema ovome svijetu te osuđuje da čovjek bude rob dunjaluka. Poznato je da su neki Božiji poslanici imali ogromno bogatstvo, ali su ga učinili slugom vjeri. Također, Kur’an ne zabranjuje da se uživa na ovome svijetu. Stoga možemo kazati da kur’ansko-hadisko učenje o dunjaluku, sumarno govoreći, sadrži sljedeće postavke:
• Kur’an čovjeku dodjeljuje izuzetnu ulogu na ovom svijetu: čovjek je Božiji namjesnik na Zemlji (halifetullahi fi’l-erd).
• čovjek je na ovom svijetu radi određenog cilja;
• njegov boravak na Zemlji, iako prolazan i privremen, nije slučajan ni besmislen;
• ovaj pojavni svijet dat je čovjeku na raspolaganje kako bi na human i halal način koristio njegove blagodati i resurse.
Odlike Ahireta
Kuća vječna
Već smo iz naprijed citiranih ajeta uočili određene od like onoga svijeta. U ajetima se primjećuje taj kontrastivni moment: navodi se odlika ili opis dunjaluka a potom Ahireta, tako da, jednostavno, možemo reći da su odlike Ahireta dijametralno suprotne od odlika dunjaluka. Već je naveden ajet iz sure El-Mu’min (39) da je Ahiret kuća vječna (daru’lkarar). U brojnim drugim kur’anskim ajetima, kao i hadisima, ova istina se opetuje kako bi se u svijesti ljudi ona ustalila, a zatim pokazala i dokazala ljudskim djelima.
Čovjek modernog doba, nažalost, rađa se, raste, obrazuje se, živi i umire bez svijesti o onome svijetu, ali još gore od toga jeste da i mi kao muslimani, nažalost, često ničim ne pokazujemo da vjerujemo u onaj svijet i da se nadamo vječnoj kući!
Istinski život
Iz sure el-Ankebut (64) spoznali smo da je onaj svijet – život, tj. istinski život jeste život na Ahiretu (hajevan). Svi komentatori Kur’ana tvrde da riječ hajevan ovdje označava hajat – život. Eto, to je život zbog kojeg smo stvoreni. Čovjek je, dakle, stvoren zbog onoga svijeta, onoga života, a ne zbog ovoga svijeta ili života na ovome svijetu koji je, zapravo, stvoren zbog čovjeka. Uzvišeni Gospodar nas poziva tom istinskom, vječnom životu, kući vječnoj i kući spasa, u kojoj nema smrti, bolesti, zuluma: “Allah poziva u Kuću spasa…” (Junus, 25)
Kuća nagrada, kazni, odgovornosti…
Navedene dvije odlike onoga svijeta dovoljne su pametnima da razmisle o svome životu i djelovanju na ovome svijetu, tj. da razmisle o istinskom životu. Prostor nam ne dozvoljava da navedemo i druge odlike ili opise Ahireta kroz kur’anske ajete, npr. da je ahiretska kuća bolja od dunjalučkog života (el- En‘am, 32; en-Nisa’, 77), da je Ahiret kuća patnje za nevjernike (en-Neml, 5; el-Mutaffifin, 34), kuća različitih deredža (el-Isra’, 21), kuća ispita (el- Hidžr, 92–93), kuća nagrada itd. Iz ovih kao i brojnih drugih ajeta o Ahiretu ljudima se neprestano osvješćuje činjenica odgovornosti za njihova djela. Naime, jedan od mudrosti učestalog spominjanja Ahireta na stranicama Kur’ana jeste podsjećanje čovjeka na posljedice njegovih djela i razvijanje moralne odgovornosti za učinjeno. Dobra i loša djela imaju svoje posljedice i na ovome i na onome svijetu: “Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga.” (ez-Zilzal, 7–8)
I dunjaluk i Ahiret
I na kraju, slijedi logičko pitanje: Kako se odnositi prema dunjaluku i Ahiretu na ispravan način? Podatke koje ćemo navesti pružaju sasvim dovoljan odgovor:
• pojmovi dunja i ahireh u Kur’anu se spominju jednak broj puta: 115;
• u svojim svakodnevnim namazima musliman ponavlja kur’ansku dovu: Rabbena atina fi’d-dunja haseneten ve fi’l-ahireti haseneten, što znači: “Gospodaru naš, daj nam dobro na ovome svijetu i dobro na Ahiretu.” (el-Bekare, 201);
• “I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio.” (el-Kasas, 77);
• Allahov Poslanik, a.s., rekao je: “Najbolji od vas su oni koji ne ostave svoj Ahiret radi svog dunjaluka, a niti svoj dunjaluk radi svog Ahireta, i koji nisu teret ljudima.” (Sujuti, el- Džamiu’l-kebir, 12, 491).
