Sejjid Mübarek Erol
Brak, vjerska i društvena obaveza
Čovjekovo vjerovanje, odnosno nevjerovanje utječe na život koji živi. Ono u šta i kako vjeruje ispoljit će se u onome što bude radio svojom voljom. Ispravno vjerovanje i dobar nijet zauzima mjesto u svakom pozitivnom postupku i činu, te daje vrijednost onome što se čini. Značenje i svrha vjerovanja i nijeta jesu da nas pripreme za cilj svega što se radi.
Zbog toga, cilj zabrana i naredbi naše plemenite vjere je osnovno pravilo na koje mu’min treba paziti u svakom svom postupku. U skladu s principima koje je naš Gospodar uspostavio među muškarcem i ženom, sporazum odnosno brak za vjernike predstavlja jedan od činova koji se trebaju realizirati u okviru božanskog cilja. U braku, formiranju i zasnivanju porodice, u odnosu između muškarca i žene, presudna su mjerila i pravila koje je objavio naš uzvišeni Gospodar.
Ženidba/udaja i zasnivanje porodice datira od hz. Adema, a.s., i hz. Havve. To je ono što je svojstveno čovjeku. U isto vrijeme je i vjerska i društvena obaveza. U svim zajednicama koje je zabilježila historija, čak i u paganskim, postojala je institucija braka i porodice. To pokazuje da je bit čovjekove prirode da kao muškarac i žena, dva različita spola, oforme porodicu i žive skupa. Kaže naš Gospodar: “I jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju” (er-Rum, 21).
